Mnoge duhovne ili ezoterijske tradicije su iznijele ideju da bi ljudska svijest mogla postojati na različitim nivoima. Navedeni sistem predlaže 10 različitih nivoa svijesti:
Fizički nivo svijesti
Na prvom nivou se potpuno identificirate sa fizičkim i materijalnim carstvom. Vi ste utjelovljenje vašeg vanjskog okruženja sa svim njegovim pozitivnim i negativnim aspektima.
Internalizirali ste vrijednosti društva u cjelini i sami sebe definišete u skladu sa svojim materijalnim uspjesima i statusem. Ako ste neuspješni i siromašni, prihvaćate takve stvari kakve jesu i vjerujete da će napori za uspjeh biti besplodni.
Tutnjava ispod
Dok prelazite na drugi nivo svijesti, osjećate razočaranje životom u samo materijalnom carstvu. Počinjete se manje identificirati sa vanjskom i materijalnom stvarnošću i počinjete gledati prema unutra.
Provodite više vremena sami, a životni stil koji možete dobiti novcem i konzumerizmom vas ne pokreće. Privlači vas učenje o sebi. Počinjete razlikovati između seksa i ljubavi i između površne i stvarne moći.
Iskrsnuće
Na trećem nivou postajete osjetljiviji. Stvari osjećate dublje. Počinjete dopuštati sebi da plačete i doživite bolna stanja. Počinjete postavljati filozofska pitanja i razvijate umjetničke senzibilitete.
Sada shvatate vaš odnos prema životu, vašem fizičkom biću, seksualnoj energiji, vašoj kreativnosti. Počinjete suosjećati s ljudima, i osjećati ono što oni osjećaju. Postaje vam jasno šta znači biti ljudsko biće i istinski prijatelj i susjed, i vi počinjete djelovati prema vlastitim vrijednostima.
Od pasivnog do aktivnog
Kako prelazite na četvrti nivo svijesti, vi se pojavljujete kao individua i aktivno preuzimate ulogu u životu. Sami odlučujete o tome kakav bi život trebao biti. Prijatelje i situacije birate prema vlastitim vrijednostima u koje ste sada sigurni.
Isto tako, počinjete da imate uticaj nad vlastitim mislima i emocijama, manipulirajući njima tako da odgovaraju vašim vrijednostima i onome što želite za sebe. Vježbate prisutnost i počinjete postizati samosavladavanje, znajući da vas svaka misao i djelo definira.
Unutrašnja ravnoteža
Kada ste dostigli 5. nivo svijesti, promijenili ste svoj životni stil u skladu sa onim što je najbolje za vas. Odrekli ste se destruktivnih navika. Tretirate svoje tijelo i um s poštovanjem i održavate harmoniju i ravnotežu kroz svoj dnevni režim.
U isto vrijeme, prestali ste živjeti za divljenje i prihvaćanja drugih, i počeli ste živjeti za sebe. Štaviše, počinjete nuditi uslugu drugima na temelju vlastite želje za davanjem.
Isto tako, vrijeme posvećujete meditaciji, stvaranju i slavljenju postojanja. S drugima pravite kompromise i briga za vaš ego se smanjuje. Počinjete manifestirati svoje duhovno biće u fizičkom svijetu i u svojim odnosima.
Premoštavanje jaza
Na 6. nivou svijesti, razdvajanje između vanjskog svijeta i duhovnog carstva vam je postalo jasno. Živite skoro dvostrukim životom. Vi ste u svijetu, ali više se ne osjećate kao dio njega.
Tako postajete vješti u prelasku između duhovnih i fizičkih stvarnosti i počinjete prenositi znanje s jedne na drugu. Sposobni ste prilagoditi se različitim situacijama, usvajajući ličnosti kako bi odgovarali zahtjevima okolnosti, ali čvrsto se držite višeg sebe.
Istovremeno, često meditirate i postajete neko ko može riješiti sukobe i ponuditi drugima smjernice.
Manifestirajući duh
Kad ste stigli do 7. nivoa svijesti, počeli ste živjeti iz duha. Osjećate duboku emocionalnu povezanost sa svim živim bićima. Razumijete šta se krije u srcima ljudi, osjećate njihovu bol i znate kako ih izliječiti.
Osim toga, izražavate svoj duh fizički, neometani negativnim osećajima ili prosudbama sebe ili drugih. Ljudima pokazujete naklonost neodoljivom toplinom i emocionalno se povezujete s drugima.
Počeci fuzije
Na 8. nivou svijesti, barijere između vašeg ega i kolektivnog počinju propadati. Ne postoji više samo prepoznavanje vaše sličnosti sa svima oko vas, počinjete osjećati simbiotsku povezanost sa svim kreacijama.
Postajete svjesni energije i shvaćate da se svaki osjećaj, misao i djelovanje temelji na vibracijama ili frekvencijama energije. Učite kako ovladati energijom koju usmjeravate i počinjete da vidite da svojom energijom možete uticati na akcije drugih.
Prisutnost
Kad pređete na 9. nivo svijesti, imate takvu moć nad svojim mislima i osjećajima da njihova snaga i čistoća počinju transformirati ljude koje srećete. Kad uđete u sobu, ljudi osjećaju čistu ljubav prema vama. Vaše prisustvo postaje toliko opipljivo i moćno da utiče na druge.
Vaš um, srce, duh, tijelo i duša su jedno. Dakle, više se ne identificirate kao pojedinačno biće sa bilo kakvim problemima ega. Postali ste spojeni sa univerzumom. U ovom trenutku možete masovno voditi druge.
Raspadanje sebstva i uspona
Na 10. i završnom nivou svijesti, vaš osjećaj za sebe gotovo je u potpunosti nestao. Nemate ostataka ego granica, i vi živite u svojoj duhovnoj stvarnosti.
Vaša veza s ostatkom stvaranja postaje koordinirana. Pomjerite se i svi se kreću s vama. Postali ste spojeni s kolektivom.
Takođe, u mogućnosti ste da komunicirate sa svim bićima na jednom čistom jeziku. Vaše biće apsorbira univerzum oko sebe i on apsorbira njega. U stanju ste da kanalizirate božansku snagu.
Koji ste od gore navedenih nivoa svijesti dostigli i koja ste sredstva koristili da biste stigli tamo?
Avioni će se plašiti da padnu, jogurt će vam poželjeti dobro jutro prije nego ga pojedete, a ljudska svijest će se moći pohraniti na superračunare, obećavajući besmrtnost za sve – mada bi za ovo bilo dobro da ste bogati!
Ove fantastične tvrdnje ne iznosi pisac naučne fantastike ili luđak s kristalnom kuglom. To su smrtno ozbiljna predviđanja Iana Pearsona, šefa jedinice za futurologiju na BT-u.
“Ako povučemo vremensku liniju do 2050. realno bi se moglo očekivati da se može vlastiti um “skinuti” na mašinu, pa kad se umre, to neće biti glavni problem u karijeri”, rekao je Pearson za The Observer. “Ako ste dovoljno bogati, ovo je izvodivo do 2050. godine. Ako ste, pak, siromašni, vjerovatno ćete morati pričekati do 2075. ili 2080. godine, kada će ovo postati rutina. Ozbiljno se bavimo time. Tehnologija se tako brzo kreće: u IT-u je 45 godina pakleno dugo. “
Ovu nevjerovatnu viziju budućnosti Pearson (44) je formirao nakon što je stekao diplomuu u primijenjenoj matematici i teorijskoj fizici, zatim baveći se četiri godine dizajnom projektila, a posljednjih 20 godina radeći na optičkim mrežama, evoluciji širokopojasne mreže i kibernetici u BT-ovim laboratorijama. Priznaje kako su njegova proročanstva i “vrlo uzbudljiva” i “vrlo zastrašujuća”.
Vjeruje da današnja mladež možda nikad neće morati umrijeti, te ukazuje na brzi napredak računarske moći koji je demonstrirao, kada je Sony objavio prve detalje svog PlayStationa 3. On je 35 puta moćniji od prethodnih konzola za igranje. “Novi PlayStation je moćan kao 1% ljudskog mozga”, rekao je. “To je superračunar u odnosu na one od prije 10 godina. PlayStation 5 će vjerovatno biti moćan koliko i ljudski mozak.”
Najbrži svjetski računar, IBM-ov BlueGene, može izvršiti 70,72 biliona operacija u sekundi (teraflops), a ubrzanje svo vrijeme napreduje. Svi oni koji vjeruju u jedinstvenost svijesti ili duše, teško da će progutati sljedeće Pearsonovo predvidjanje. „Već razmatramo kako strukturirati računar koji bi potencijalno mogao postati svjestan. Sada nas ima prilično puno koji vjerujemo da je to u potpunosti izvodivo.
“Još ne znamo kako to učiniti, ali počeli smo gledati u istom pravcu, na primjer, razmatramo tehnike na kojima mislimo da se svijest temelji: informacije dolaze iz vanjskog svijeta, ali i iz drugih dijelova našeg mozga i svaki dio ga obrađuje na osnovu unutrašnjeg osjećanja. Svijest je samo još jedno čulo, efektivno, i to je ono što pokušavamo dizajnirati u računaru. Ne slažu se svi, ali uvjeren sam da je moguće napraviti svjesni računar sa superljudskim nivoima inteligencije do 2020. “
I nastavlja: “Definitivno bi imao emocije – to je jedan od primarnih razloga zašto to uopšte radimo. Ako sam u avionu, želim da se računar više plaši pada nego ja, pa će učiniti sve da ostane u zraku dok ne bude vrijeme da sleti na zemlju.
„Takođe može se početi sa automatizacijom jako puno zadataka. Umjesto da kad telefonirate u pozivni centar dobijete mašinu koja kaže: “Pritisnite 1 za ovo i 2 za ono i 3 za treće”, ako imate personalizovane mašine, mogli biste imati bilo koji broj osoblja, tako da više nikada ne čekate u redu u pozivnom centru. “
Pearson iz Whitehavena u Cumbria sarađuje s nekim programerima na tehnologiji i prati napredak dešavanja širom svijeta. Priznaje da postoji potreba za raspravom o svim implikacijama ovog napretka. “Potrebna je globalna rasprava. Treba li graditi strojeve pametne poput ljudi, je zaista velika diskusija. Hoće li nam biti dopušteno modificirati bakterije kako bi kreirali elektronički sklop i napravili ih pametnima, je tema koja se već istražuje.
“Već sada možemo koristiti DNK za izradu elektronskih kola tako da je moguće zamisliti pametni jogurt oko 2020. ili 2025. godine, gdje je svaka bakterija dobila čitavu gomilu elektronike. Mogli biste razgovarati sa jogurtom od jagode prije nego što ga pojedete.”
U još kraćem roku Pearson najavljuje sljedeću fazu napretka koju identificira kao “ambijentalnu inteligenciju”: povezivanje (čipovanje) se sa svime. Objasnio je: “Na primjer, ako u automobilu imate senzor koji pokazuje broj polena, onda uzmete malo antihistaminika prije nego što izađete. Čipovi će biti dovoljno mali da ih možete započeti impregnirati u kožu. O video tetovažama govorimo kao o vrlo, vrlo tankim listovima polimera koje doslovno nalijepite na kožu i one ostaju nekoliko dana. Možete čak izgraditi i mobilne telefone i povezati ih s mrežom, koristiti ih kao videotelefon i preuzimati videozapise ili primati e-poštu. “
Philips, gigant elektronike, razvija prvi u svijetu rolo-zaslon debljine samo milimetar i ima ekran od 12,5 cm koji se može omotati oko ruke. Očekuje da će proizvodnja započeti za dvije godine.
Sljedeće će doba, predviđa on, biti “jednostavnost” – otprilike 2013-2015. “Ovo je vrijeme kad će IT biti dovoljno zreo da će ga ljudi moći koristiti bez potrebe za pohađanjem tečaja.
“Zaboravite na ideju da u računaru morate imati jedan jedini čip koji radi sve. Zašto jednostavno ne biste dobili hrpu malih samoorganizirajućih čipova u kutiji i oni će se sami zakačiti i sve obaviti. Neće moći dobiti viruse jer će većina operativnog sistema biti pohranjena na hardware na koje hakeri ne mogu pisati. Ako vaš uređaj krene pogrešno, samo pritisnete tipku i vratite ga na tvorničke postavke. “
Pearsonovo treće doba su “virtualni svjetovi” oko 2020. “Provodićemo puno vremena u virtualnom prostoru, koristeći visokokvalitetna, 3D, imerzivna, računarski generisana okruženja za druženje i poslovanje. Kad vam tehnologija daje realnu veličinu u 3D i veze u vašem nervnom sistemu omogućavaju vam da se rukujete, to je kao da ste u uredu druge osobe. Nemoguće je vjerovati da to neće biti uobičajen način komunikacije. Prevod: biljeznica.com
Ništa ne sabotira vašu produktivnost kao loše navike. One su podmukle i polako vas osvajaju da čak i ne primijetite štetu koju uzrokuju.
Loše navike vas usporavaju, smanjuju tačnost, čine vas manje kreativnim i guše vašu efikasnost. Kontrola nad lošim navikama je presudna, i to ne samo radi produktivnosti. Studija sa Univerziteta u Minesoti otkrila je da su ljudi koji upražnjavaju visok stepen samokontrole mnogo sretniji od onih koji to ne čine, i kratkoročno i dugoročno.
Neke loše navike uzrokuju više problema od drugih, a devet njih koje slijede su najgori faktori. Eliminisanje ovih navika povećaće vašu produktivnost i omogućiti će vam uživanje u pozitivnom raspoloženju koje dolazi s povećanom samokontrolom.
Impulsivno surfanje Internetom.
Potrebno vam je 15 minuta kontinuiranog fokusiranja prije nego što se u potpunosti možete posvetiti nekom zadatku. Jednom kada to učinite, padate u euforično stanje povećane produktivnosti pod nazivom protok. Istraživanje pokazuje da su ljudi u protočnom stanju pet puta produktivniji nego što bi inače bili. Kada prekinete posao, radi provjere vijesti, Facebooka, sportskog rezultata ili bilo čega drugog, to vas izvlači iz stanja toka. To znači da morate ponovno proći kroz 15 minuta neprekidnog fokusiranja da biste ponovo ušli u stanje protoka. Ako stalno započinjete i prekidate posao, može proći čitav dan bez iskustva protočnog rada.
Perfekcionizam.
Većina pisaca provede bezbroj sati u razmišljanju o likovima i zapletima, pa čak pišu stranicu za stranicom za koje znaju da ih nikada neće uvrstiti u knjigu. To rade zato što znaju da idejama treba vremena da se razviju. Skloni smo zamrzavanju kada dođe vrijeme za početak rada jer znamo da naše ideje nisu dovršene i da ono što proizvedemo možda neće biti dobro. Ali kako možete ikada stvoriti nešto izvanredno ako ne započnete s radom i ne date idejama da se razvijaju? Autor Jodi Picoult sažeo je važnost izbjegavanja perfekcionizma: “Lošu stranicu možete urediti i dotjerati, ali praznu stranicu ne možete.”
Sastanci.
Sastanci uzimaju dragocjeno vrijeme kao ništa drugo. Ultraproduktivni ljudi izbjegavaju sastanke koliko god je to moguće na human način. Oni znaju da će se sastanak produžiti u nedogled ako se to dopusti, i kada imaju sastanak, obavještavaju sve na početku da se drže planiranog rasporeda. Ovo postavlja jasnu granicu koja motivira sve da budu usredotočeniji i efikasniji.
Odgovaranje na e-poruke čim stignu.
Produktivni ljudi ne dozvoljavaju da ih e-pošta neprekidno prekida u radu. Pored toga što planirano provjeravaju svoju e-poštu u odredjeno vrijeme, oni koriste i prednost funkcije sortiranja pošte prema pošiljaocu. Tako dobiju obavijest kada je pošta od važnih dobavljača ili najboljih kupaca, a manje važnu poštu ostave za vrijeme kada nemaju mnogo posla. Neki čak postavljaju automatski odgovor koji pošiljaocima daje do znanja kada će ponovo provjeriti e-poštu.
Odgadjanje ustajanja (snooze dugme)
Kad spavate, vaš se mozak kreće kroz složeni niz ciklusa od kojih vas posljednji priprema da budete budni u vrijeme buđenja. Zbog toga se ponekad budite prije nego što se budilnik oglasi – vaš mozak zna da je vrijeme da se probudi i spreman je. Kad pritisnete gumb za odgodu i zaspite, izgubite tu budnost i probudite se kasnije, umorni i bunovni. Što je najgore, ova zamornost može potrajati satima nakon ustajanja. Dakle, bez obzira na to koliko ste umorni kada se budilnik oglasi, prisilite se iz kreveta ako želite produktivno jutro.
Multitasking.
Multitasking je pravi ubica za produktivnost. Istraživanje provedeno na Sveučilištu Stanford potvrđuje da je obavljanje više zadataka manje produktivno nego raditi jednu po jednu stvar. Istraživači su otkrili da ljudi koji su redovno bombardovani s nekoliko tokova elektroničkih informacija ne mogu obratiti pažnju, prisjetiti se informacija ili se prebaciti s jednog zadatka na drugi, kao oni koji izvršavaju jedan po jedan zadatak. Kada pokušate odraditi dvije stvari odjednom, vašem mozgu nedostaje sposobnost da uspješno obavi oba zadatka.
Ali, što ako neki ljudi imaju poseban dar za obavljanje više zadataka? Istraživači sa Stanforda upoređivali su grupe ljudi na osnovu njihove sklonosti višedatnosti i vjerovanja da to pomaže njihovoj uspješnosti. Otkrili su da su teški multitaskeri – oni koji su dugo radili multizadatke i smatrali da to povećava njihovu efikasnost – u stvari mnogo lošiji od onih koji vole raditi jednu po jednu stvar. Česti su multitaskeri imali lošije rezultate jer su imali više problema s organiziranjem svojih misli i filtriranjem nebitnih informacija, a sporije su prebacivali s jednog zadatka na drugi.
Odlaganje teških zadataka.
Imamo ograničenu količinu mentalne energije, i kako iscrpljujemo ovu energiju, naše odlučivanje i produktivnost brzo opadaju. To se naziva umor odluke. Kada odložite teške zadatke za kasnije tog dana jer vas zastrašuju, spremate ih za vrijeme kada ste još umorniji i u gorem mentalnom stanju. Da biste pobijedili umor od odluka, morate se baviti složenim zadacima ujutro, kad vam je um svjež.
Korištenje telefona, tableta ili računara u krevetu.
Ovo je jedna od onih stvari koju većina ljudi ni ne shvata da šteti njihovom snu i produktivnosti. Plava svjetlost kratke talasne dužine igra važnu ulogu u vašem raspoloženju, nivou energije i kvaliteti spavanja. Ujutro, sunčeva svjetlost sadrži visoke koncentracije ove plave svjetlosti. Kada su vam oči direktno izložene, plava svjetlost zaustavlja proizvodnju hormona melatonina koji potiče spavanje i čini vas budnijima. Popodne sunčeve zrake gube svoju plavu svjetlost, što omogućava vašem tijelu da proizvodi melatonin i čini vas pospanim.
Do večeri, vaš mozak ne očekuje nikakvo izlaganje plavoj svetlosti i vrlo je osetljiv na to. Većina naših omiljenih večernjih uređaja – laptopi, tableti, televizori i mobilni telefoni – emituju plavu svetlost kratke talasne dužine, a u slučaju vašeg laptopa, tableta i telefona, oni to čine direktno u vaše lice. Ova izloženost narušava proizvodnju melatonina i ometa vašu sposobnost da zaspite kao i kvalitetu vašeg sna nakon što počinete. Kao što smo svi iskusili, loš noćni san ima katastrofalne efekte na produktivnost. Najbolje što možete učiniti je izbjeći ove uređaje nakon večere (televizija je u redu za većinu ljudi sve dok sjede dovoljno daleko od uređaja).
Konzumiranje previše šećera.
Glukoza funkcionira kao „pedala gasa“ za energiju u mozgu. Glukoza vam je potrebna da biste se koncentrirali na zahtjevne zadatke. Sa premalo glukoze osjećate se umorno, nefokusirano i sporo; previše glukoze ostavlja vas uzrujanim i nesposobnim da se koncentrirate. Istraživanja su pokazala da je za slatki spot dovoljno oko 25 grama glukoze. Stvar je u tome što možete dobiti tih 25 grama glukoze na bilo koji način i to ćete osjetiti isto – barem u početku. Razlika leži u tome koliko dugo produktivnost traje. Krofne, soda i drugi oblici rafiniranog šećera dovode do pojačanog porasta energije koji traje svega 20 minuta, dok ovsena kaša, smeđa riža i druga hrana koja sadrži složene ugljikohidrate polako otpuštaju energiju, što vam omogućava da duže zadržite fokus.
Zaključak
Neke od ovih navika mogu izgledati minorne, ali su ipak bitne. Većina ih predstavlja lični izbor između neposrednih užitaka i trajnih užitaka. Najzad, najgora navika je izgubiti nav onoga što vam je stvarno važno.
Iako se duhovno buđenje često smatra putovanjem, to nije nužno fizičko putovanje ili hodočašće; to je proces prevazilaženja vlastitih granica i preduzimanje narednog evolutivnog koraka.
Tokom ljudskog života, malo je iskustava koje mogu biti toliko duboka i transformativna kao iskustvo duhovnog buđenja. Poistovjećivanje i izravno doživljavanje vlastitog božanstva znači promjenu paradigme najvišeg reda. Duhovno buđenje može potencijalno raskomadati stvarnost kakvu ste poznavali i povesti vas u novi život svjesnog rasta i evolucije. Kao što termin podrazumijeva, vi se „budite“ iz sna svakodnevne, svjetovne materijalne razine, svjesnosti zasnovane na egu, do više stvarnosti duha. I kao da izlazite iz dubokog sna, možete vidjeti san onakvim kakav jeste – iluzija u koju nema povratka.
Bijeg od neznanja
Duhovno buđenje predstavlja podizanje vela neznanja ili avidije (avidya), što na sanskrtu znači “pogrešno razumijevanje.” To neznanje zastire vašu istinsku prirodu zbog čega nastavljate djelovati u tami nižih nivoa svijesti. Ovo je stanje neznanja onoga što ne znate. U središtu ovog neznanja nalazi se tamas, jedna od tri gune, ili primarne kvalitete univerzuma. Tamas utjelovljuje tamu, prigušenost, neaktivnost i entropiju i veže vas za živi pijesak fizičke, mentalne i emocionalne inercije. Srećom, ipak, proces duhovnog buđenja djeluje nasuprot strujama avidije u vašem životu. Evolucija svijesti stvara zamah naprijed, zamah ka rastu, transformaciji i promjeni koja je jedna od najmoćnijih sila u univerzumu. Poput svemirskog broda koji postiže brzinu bijega, duhovno buđenje vas izbacuje van granica skučene gravitacije neznanja i usmjerava ka krajnjem odredištu kozmičke samospoznaje.
Ali kako se to događa? Pa, ako prihvatite da su sva ljudska bića, a možda čak i sva živa bića, predodredjena za evoluciju, onda je duhovno buđenje s razlogom Vaše urodjeno pravo – nešto što ste predodređeni da postignete. A ako se ovaj proces preslika u vašu svijest i vaše tijelo, onda moraju postojati tragovi ili koraci koji vam ukazuju da ste na putu da se probudite.
Vizija vašeg duhovnog putovanja
Jedna od najkorisnijih metafora za opisivanje faza duhovnog buđenja je vizuelne prirode. U ovom modelu postoji pet originalnih koraka na duhovnom putovanju i oni predstavljaju pet različitih kvaliteta vizije:
Svjetlucanje: Poziv na avanturu Bliže ispitivanje: Odabir staze Traženje: Praćenje staze Gubitak vizije: Gubitak staze Uvid (vidjenje): Spajanje sa stazom
Istražimo svaku od ovih faza detaljnije.
Duh svjetlucanja: Poziv na avanturu
Proslavljeni mitolog Joseph Campbell definirao je ono što je poznato kao putovanje heroja, evolutivni put rasta i transformacije utkan u sve velike mitove i priče: „Kad prestanemo razmišljati o sebi i vlastitom samoodržanju, podvrgavamo se istinski herojskoj transformaciji svijesti.”
Na početku putovanja bilo kog junaka glavno je odstupanje od tačke poznate kao poziv na avanturu. Poziv na avanturu predstavlja predah od svakodnevnog života, signal koji odjekuje iz podsvijesti, privlači vašu pažnju i vodi vas u novom smjeru. Poziv na avanturu je iskra koja pokreće duhovno buđenje. Svaki život ima trenutak, koji ako je uhvaćen, zauvijek mijenja život. Poziv na avanturu je inicijator budjenja, nova percepcija koja vas prisiljava da na život gledate drugačije. Ovo duhovno iskustvo može imati bezbroj oblika – putovanje u daleku zemlju, gubitak nevinosti, bolest, izazov, smrt bliskog prijatelja, iskustvo bliske smrti ili gubitak posla. Bez obzira na pojedinosti, to iskustvo potresa vaš svjetonazor i svijet vidite novim očima. Pozvani ste živjeti obični život na neobičan način.
U ovoj fazi, Joseph Campbell vas poziva da se suočite s izborom, bilo da prihvatite ili odbijete poziv na avanturu. U stvarnosti, međutim, odbijanje poziva zaista nije opcija, jer na dubljem nivou, vaša duša vas poziva da se transformišete. Ako odbijete poziv, zahvaljujući vašim jedinstvenim karmičkim utjecajima, prilika će se samo reciklirati poput preskakanja trake na zapisu, strpljivo čekajući da prihvatite poziv za novi život. Osim toga, jednom kad se dogodi transformativni i duboko probudjujući incident, povratka nema. Oči su vam se otvorile i ne možete ignorirati viziju više stvarnosti koja vas poziva, bez obzira koliko biste to željeli da poreknete.
Nakon što odgovorite na poziv avanturi, ulazite u u jedan širi svijet. Postajete svjesni sudionik svog duhovnog rasta i evolucije. Odgovornost postaje operativna riječ kada započnete usmjeravati svoj život prema mogućnostima koje dodatno proširuju vašu svijest. Dogodio se suptilan pomak u percepciji i sve se istovremeno osjeća i isto i čudno drugačije.
Bliže ispitivanje: Odabir staze
Suočeni sa spoznajom da vaš ograničeni svjetonazor više ne može sadržavati vašu svijest koja se širi, shvatate da ste na duhovnom putu, buđenju vaše svijesti. Iako ovo može biti uzbudljivo vrijeme, ova faza također može djelovati uznemirujuće i neobično. Sve što ste nekada prihvatili kao fiksno i stabilno (ideologije, svjetonazori, osjećaj za sebe i druge, odnosi) može se dovesti u pitanje. Tražite odgovore – sredstva pomoću kojih možete ponoviti ili vratiti svjetlucanje duha koje je u početku pomjerilo vašu perspektivu.
U ovom ćete trenutku možda pokušati pronaći novi način – novu filozofiju, drugačiju tradiciju ili praksu koja će vam pomoći da kontekstualizirate ili precrtate svoj svjetonazor. Tada mnogi ozbiljno započinju duhovno istraživanje. Često obilježeni razdobljem prikupljanja informacija, samo-proučavanjem i uranjanjem u svjetske religije ili psihologiju, privlače vas prakse i metode koje se poklapaju s vašim jedinstvenim ličnostima i sklonostima. Prema Vedanti, postoje četiri staze ili joge do jedinstva koje tražite:
Bhakti joga: Put ljubavi i pobožnosti Jnana joga: Put nauke i intelekta Karma joga: Put akcije i nesebično služenje Raja joga: Put meditacije i svih srodnih disciplina
Svaka staza pruža karakteristično vozilo za samootkrivanje i realizaciju. Neki mogu odabrati jednu, drugi mogu istraživati više staza istovremeno; ne postoje apsoluti ili postavljena pravila za otkrivanje vašeg puta. Ono što je važno jeste da se osjećate dobro i da vam služi kao odgovarajuće sredstvo za rast. Niko vam ne može ili ne smije reći koji put treba da slijedite; samo vaše intuitivno srce vas može uputiti na metode ili vozilo će vam najbolje odgovarati. U ovoj ste fazi dobro zapamtili mudrost hinduističke poslovice koja kaže:
Stotine je staza do planine, sve vode do istog mjesta, tako da nije važno kojim putem idete. Jedina osoba koja gubi vrijeme je ona koja trči oko planine, a svima govori da je njihov put pogrešan.
Potraga: Slijedite stazu
Sljedeća faza vas poziva da budete duhovni tragaoci. Pronašavši svoj put, redovna praksa, učenje i disciplina vam služe da vas povedu ka dubljoj viziji proširene svijesti. Sanskritski izraz za disciplinu duhovne prakse je sadhana. Sadhana je duhovna rutina koja praksu izoliranih vježbi pretvara u način života. Vi ste posvećeni putnici na svojoj stazi, upoznati sa njenim zavojima, usponima i padovima. Kako se vaša praksa produbljuje, postajete sve vještiji poznavaoci, ne samo tradicije ili prakse koju slijedite, već i samog sebe.
Ovu fazu obilježava rađanje samo-usmjeravanja, procesa u kojem se vaš identitet počinje premještati s vanjskih referenci (poput položaja, posjeda i ego zadovoljstava) u unutarnju referencu tišine, intuicije i višeg vodstva. Poznajete sebe kao duhovno biće koje živi ljudski život dok njeguje progresivni rast vaše svijesti.
Dok putujete svojim putem do proširene svijesti, postoje dva obilježja, dva traga koji nagovještavaju duhovni napredak.
Prvi je sve veći osjećaj lakoće. Uz dosljednu duhovnu praksu, sreća i radost postaju vaše osnovno stanje. Život shvatate manje ozbiljno. Histerija i melodrama imaju manji uticaj na vas. Bezbrižnost i nevezanost su spontani i osjećate se puno više u lakoći života.
Drugi pokazatelj duhovnog napretka je lakoća u kojoj se vaše želje ispunjavaju. Redovna duhovna praksa uklanja mentalne, fizičke i energetske blokade koje ometaju manifestaciju vaših želja. Kako ove prepreke nestaju, život postaje lakši; zakoračili ste u struju života i doživljavate sinhronosti (sinhronicitete), mala čuda i iskustva milosti koja vas vode bliže duhovnoj svrsi vašeg života.
Gubitak vizije: Gubitak staze
Međutim, duhovni put nije bez borbe. Po svojoj prirodi put buđenja vas suočava sa vašim nedostacima, samoobmanjivanjem, kognitivnim pristranostima i otpornošću na promjene. Rast ponekad može biti neugodan proces. Kako vas odabrani put navodi da mijenjate misli, emocije, govor ili ponašanje da biste postali ekspanzivniji, saosećajniji, više praštajući ili ljubazniji, nije rijetkost da se borite s time da budete u ovom svijetu, ali ne i od njega. Još gori su vanjski uticaji koji izlažu duhovnog tragaoca iskušenjima da se odrekne potrage za buđenjem i vrati konvencionalnom životu.
Najizrazitiji izazovi na putu dolaze u obliku onoga što je Joseph Campbell nazvao čuvarima praga. Čuvari praga su barijere (doslovne ili simboličke) koje vam stoje na putu važnih prekretnica u životu. One mogu biti neprijatelji, suparnici, životne okolnosti, ograničavajuća uvjerenja ili prepreke koje blokiraju vaš napredak prema višem nivou. Ovi antagonisti mogu vas više puta srušiti, testirati vašu odlučnost i natjerati vas da dovedete u pitanje odabrani put. Takvi neuspjesi čine da sumnjate u sebe i svoju predanost i čak vas mogu nagovoriti da odustanete od potrage.
U ovoj se fazi možete osjećati izgubljeno ili bespomoćno, kao da ste podlegli duhovnom sljepilu. Međutim, ono što često ne znate je da je ovo sljepilo ili izazov, podvala vašeg ega – vašeg malog ja koje se boji vlastitog istrebljenja u neprestanom širenju duha. Gledano na ovaj način, vaši duhovni izazovi ili tamne noći duše, postaju onako kako bi duhovni učitelj Ram Dass rekao, “žito za mlin prosvetljenja”. Svaka prepreka tada postaje izraz vaše unutrašnje sumnje i strahova – iskušenja i prepreke vašeg ličnog i sopstvenog pravca prepreka.
Nesumnjivo je da ova faza zahtijeva i hrabrost i čvrstinu da bi se zadržali na putu, podsjećajući se riječi pjesnika Roberta Frosta: “Jedini izlaz je kroz (preko).” Srećom, iz ove tame možete izaći na svjetlost u potpunosti, nastaviti svoj duhovni razvoj i probuditi se.
Vidjenje: Spajanje sa stazom
Konačno, tragač se probija do nove faze; vizionarske, transcendentne i izvan vidokruga. Na ovom nivou ste prešli sadhanu; postali ste praksa. Više ne nastojite vidjeti, vi postojite u jedinstvu u kojem se spajaju onaj koji vidi, scena i ono što se vidi. Došlo je do trajne promene i potpuno ste probudjeni u vašem pravom identitetu – beskonačnoj, besmrtnoj, neograničenoj, Božjoj sili koja postoji svuda i u svemu. U potpunosti se probudjeni kao božanski posmatrač – stalnoprisutni svjedok cijelog univerzuma.
U ovoj se fazi vraćate kući-sebi, ali iznenađujuće je da postupak nije akumulacija ili sticanje više znanja ili iskustava. Umjesto toga, to je proces otpuštanja, stalnog smanjenja. Kao ljuštenje glavice luka, „ti“ postaje sve manje i manje dok ne ostane samo čisto biće. To je putovanje uvida odavde do OVDJE. To je znak duhovnog buđenja.
Put duhovnog buđenja je najveća avantura koju ikada možete poduzeti. Duboko ste privilegirani ako samo prepoznate istinu da takvo putovanje stoji pred vama. A prihvatanje je ništa drugo nego prihvaćanje herojskog poziva vaše životne svrhe i sudbine.
Kada mobilna mreža 5G bude pokrenuta, započeće nova mobilna revolucija. Ova mreža će omogućiti mnogo toga, od automobila koji upravljaju automobilom, preko hirurga robota, munjevito brzog interneta sve do stapanja virtualnog svijeta sa stvarnošću!
Zamislite da sjedite kod kuće na kauču i razgovarate sa starim prijateljem. Na prvi pogled sve izgleda sasvim uobičajeno kao da prijatelj sjedi pored vas, ali… on se nalazi na drugom kraju svijeta.
Ono što vidite je izoštreni trodimenzionalni hologram koji se bez ikakvog kašnjenja prenosi putem 5G mreže na vaše AG naočale, (augmented reality, uvećana stvarnost) koje projektuju figuru direktno u vaše vidno polje.
Prva generacija mobilnih mreža pokrenuta je prije gotovo 35 godina. 1G mreža, kako je nazvana, omogućavala je da sa sobom ponesete telefon kada ste u pokretu. To je bila tehnološka revolucija, a danas mnogi ljudi ne bi mogli ni zamisliti svakodnevni život bez mobilnog telefona u džepu.
Sada je vrijeme za novu revoluciju, revoluciju koja zahtjeva potpuni remont globalne mreže mobilnih stožera. Sada naučnici i telekompanije rade na lansiranju naprednog praunučeta 1G mreže – 5G!
Zamislite ovu situaciju:
Cijeli grad je umrežen. 5G postaje kičmeni stub u tzv. “internetu stvari” (Internet of things, IoT), koji će omogućiti da sve oko vas medjusobno komunicira. Senzori na putu će slati podatke vašem automobilu o stanju na putu, a mobitel će vas upozoriti ako je zrak u parku previše toksičan.
Napuštate svoj dom u predgradju i sjedate u auto. Senzori u kući komuniciraju s Vašim mobitelom i javljaju da ste izašli, i vrata kuće se zaključavaju. U kući temperatura se malo spušta i svjetla gase.
Preko tzv. mašina-mašini komunikacije, vaš automobil koji vozi sam komunicira sa drugim autima kako bi držao sigurnu razdraljinu. Mreža informiše automobil o slobodnim mjestima za parkiranje u gradu. Senzori na parkiralištu obavljaju automatsko plaćanje Vašim mobitelom.
Želiš se odvesti do parka. Mobilni telefon te obavještava da su prikopčani senzori u parku tamo zabilježili loš kvalitet vazduha. Šalješ poruku automobilu da te pokupi i vozi kući.
Nova mobilna mreža će biti mnogo puta brža nego postojeća, sa brzinama od nekoliko gigabita po sekundi. To znači da će se video punog HD-kvaliteta moći učitati za samo šest sekundi, nešto što je uzimalo sedam minuta sa 4G i 70 minuta sa 3G.
Veće brzine, ipak nisu jedino što je pozitivno sa 5G. U budućnosti će stotine milijardi elektronskih uredjaja koristiti internet mrežu stvari koja će nam omogućiti da bežično prikopčamo auta, odjeću, medicinsku opremu, nadzorne kamere, brave na vratima i sijaset drugih predmeta.
Više uredjaja čini mrežu pretijesnom
1983 Motorola je u USA počela da prodaje svoj prvi komercijalni mobilni telefon DynaTac 8000x. On se mogao koristiti samo za pozive preko analogne mreže 1G. Od 1980-te nove generacije mobilnih mreža doprinose daljem tehnološkom napretku svake decenije. Prelaskom s 1G na 2G 1990-tih, mobilni signal je postao digitalni. Tada se po prvi put sa mobilnog telefona moglo poslati jednostavne digitalne poruke poput SMS-a i e-mailova. Deset godina kasnije, 3G širokopojasne mreže su omogućile i surfanje preko telefona. Danas je sasvim uobičajeno i gledanje TV u HD kvaliteti na telefonu, a sve zahvaljujući sadašnjoj 4G mreži. Nove mogućnosti koje su pružile svaka od generacija značile su i mnogo više korisnika mobilnog interneta.
Prema američkom analitičaru Gartneru, 2016 godine u svijetu je bilo oko 6,4 milijarde uredjaja povezanih s internetom. Sada je ta brojka porasla na 20,8 milijardi, što je trostruko više za samo četiri godine.
Mobilni telefoni prenose zvuk i podatke u obliku digitalnih paketa na odredjenoj radio frekvenciji, nosaču. Modulacijom nosača, digitalni se paketi pohranjuju kao oscilacije u frekvenciji nosača. Najbliži telemaster registruje signal i prosljedjuje ga susjednom. Kada signal dodje do prijemnika, oscilacije nosača se dekodiraju ili u zvuk ili u podatke.
Da bi se osiguralo da različiti radio signali ne ometaju jedan drugog, frekvencije reguliše medjunardna organizacija ITU. Trenutno se za mreže 2G, 3G i 4G koriste frekvencije izmedju 700 megaherca i 2,6 gigaherca. Svaka konekcija zauzima mali dio frekvencijskog pojasa, tako da jednostavno nema mjesta za milijarde novih uredjaja koji nastoje da prenesu informacije zrakom.
Rješenje su milimetarski talasi
U jednoj studiji iz 2013 godine američki istraživač Ted Rappaport sa Sveučilista u New Yorku predstavio je obrazloženje da 5G treba tražiti frekvencijski spektar unutar tzv. milimetarskih talasa kako bi se omogućila velika brzina preuzimanja i ujedno opslužio veliki broj korisnika. Starije generacije mobilnih mreža koriste talasne dužine izmedu 10 i 40 cm. Pomjeranjem prema gore u frekvencijskom rasponu, preko 30 gigaherca i do 300 gigaherca, gdje je talasna dužina manja od 1 cm, 5G više koristi neiskorišteni dio frekvencijskog spektra.
Problem komuniciranja mobilnih uredjaja na tako visokim frekvencijama u kratkim talasnim dužinama je što lako dolazi do ometanja signala, na primjer zgrade, pa čak i drveće, grmlje i kiša mogu biti prepreka. Zato su Ted Rappaport i grupa studenata peoučavali kako mobilni signali sa 28 i 38 gigahertza funkcionišu u američkim gradovima New Yorku i Austinu. Zaključili su da se u velikim gradovima prenos može zagarantovati ako se telemasteri postave na medjusobnoj udaljenosti od 200 metara. Trenutno se nalaze na oko 2-3 kilometra razdaljine.
IT giganti testiraju 5G brzine
Drugim riječima, za veliku pokrivenost u velikim gradovima biće potrebna takozvana bazna stanica na svakom uglu.
Međutim, prednost milimetarskih talasa je u tome što je veličina radio antene obrnuto proporcionalna frekvenciji signala. Stoga se mogu napraviti znatno manje antene, tako da telefon s 5G može sadržavati stotine malih antena. Bazna stanica može imati na hiljade.
Signali imaju kraći domet, ali za uzvrat imaju mnogo bolju preciznost jer veliki broj antena omogućava njihovo usmjeravanje u različitim smjerovima. Male bazne stanice mogu se instalirati i u zatvorenom prostoru, što eliminira probleme sa slabim pokrićem, na primjer, betonskim zgradama.
Na testovima je Samsung demonstrirao prototipove tehnologije za milimetarske talase. Uspjeli su poslati podatke primaocu u automobilu koji se vozio kroz južnokorejski grad Suwon sa 25 kilometara na sat.
Prosječna brzina prijenosa bila je 1,67 gigabita u sekundi, što je pet puta brže nego sa 4G tehnologijom. Istovremeno, inženjeri su pokazali kako se signal može prenositi između različitih baznih stanica dok automobil vozi bez da se brzina značajno smanjuje.
Prva mobilna 5G jedinica na svijetu visoka je otprilike dva metra. U narednih nekoliko godina, istraživači će smanjiti tehnologiju na veličinu džepa.
Mobilna mreža preuzima
Preostaje još mnogo posla za tehnološke kompanije prije nego što mogu započeti prodaju pretplata za 5G, ali svi se slažu da će 5G biti predstavljen negdje u sljedećoj deceniji. Tranzicija će se odvijati postepeno tokom niza godina, gdje su starije generacije u upotrebi paralelno s novom generacijom.
Uzbudljiva perspektiva s 5G je upotreba povećane stvarnosti (AR). Dok virtualna stvarnost “uranja” korisnika u virtualni 3D univerzum, AR djeluje kao dodatak stvarnosti.
Na primjer, Microsoft je razvio naočale u kojima korisnik vidi stvarni svijet s virtualnim 3D objektima projiciranim na vidno polje kroz naočale. Ako tražite novu fotelju, možete preuzeti trodimenzionalni model namještaja i smjestiti ga u dnevnu sobu kako biste vidjeli da li vam odgovara prije nego što se odlučite na kupovinu.
Do sada naočalama je potrebna Wi-Fi mreža, pa se odlaže do lansiranja 5G prije nego što dosegnu svoj puni potencijal i postanu doista mobilni.
Nadolazeća mreža bit će ne samo nova verzija mobilnog Interneta, već i revolucija koja će promijeniti naš način gledanja na stvarnost.
Pisati, to je jedino ostalo. Istresi sve što imaš, iako si možda prazan. Dani liče jedan drugom kao jaje jajetu. Pandemija koronavirusa je još u toku, i svi smo zaledjeni u vremenu. Više se ne opiremo toliko, prihvatili smo stanje kakvim su nam ga predstavili: Koronavirus odnosi žrtve, bolnice su opterećene.
I u jednoj Švedskoj koja jedva da ima 10 miliona stanovnika, padaju žrtve, mnogo više njih nego u drugim nordijskim zemljama. Bar sudeći po statistici. Mediji nas izludjuju sa kontradiktornim vijestima, dokaz opšteg nesnalaženja. Teoretičari zavjere takodje doprinose konfuziji. Strategija funkcioniše, strategija možda ne funkcioniše, saznaćemo za par godina. Virus se brzo širi, virus se ne širi tako brzo, pušači su ugroženi, pušači rjedje obolijevaju, desetine firmi rade na vakcini, vakcina možda nikad neće biti efikasna. I tako te vijesti…
Ne vjeruješ bližnjem svome, više nemaš kontakata, fizičkog dodira. Gledaš rodjeno dijete kako ga nezadovoljstvo obuzima, bijes, i energičnost koje nema gdje da istrese. Potpuno novi uslovi života su na snazi. Ideš na posao od kuće, učiš iz spavaće sobe preko malog ekrana. Video konferencije. Mnogo tipkanja po tastaturi.
Ako si nezaposlen, imaš izbora da gledaš filmove, i serije, da se socijaliziraš na mrežama, da spremaš hranu. Ponekad izadješ. I čekaš da sve prodje. A novi dan donosi novu statistiku koja se ne mijenja.
Možda da otvoriš još jedan FB račun sa potpuno drugim sastavom prijatelja. Što više njih kako bi im možda nešto promovisao. Par Twitter naloga. Mnogo email adresa. Mnogo websajtova.
U nekom uglu postoji i duhovna sekcija, nastojiš se skoncentrisati, pokušavaš se otrgnuti lošim navikama, jer to se sugeriše. Kako znati da je osoba osviještena..? Pa, ako je opuštena, ako nije zatočenik uma i koncepata, obična osoba koja brine o sebi, svojoj prehrani, svom tijelu… koja ti kaže da dišeš i da znaš da to radiš.
You need to be logged in to view the rest of the content. Molimo Log In. Nisi član? Pridruži Se
Popularna teorija zavjere tvrdi da 5G tehnologija pomaže širenju virusa corone. Istraživači su se sada pozabavili ovom pretpostavkom i čini se da su došli do zajedničkog zaključka – teorija nije vjerodostojna.
Činjenica da se virus corone širi svijetom nije nova vijest. Naučnici sumnjaju da je virus možda počeo da se širi već u septembru.
Ali tvrdnja da širenje virusa potpomaže 5G tehnologija, s druge strane, nešto je novo i teorija koja je eskalirala među teoretičarima zavjere.
U Velikoj Britaniji su videozapisi na društvenim mrežama prikazivali telefonske jarbole kako gore – moguće kao rezultat glasina, piše BBC.
Sabotaža na 5G masteru
Sada su se britanski naučnici dali na raskrinkavanje teorije o mogućoj vezi između 5G i covid-19.
Smatraju da je veza biološki nemoguća i da je teorija “potpuna glupost” i “najgora vrsta lažnih vijesti”.
Teoretičari podijeljeni u dva tabora
Teorija zavjere uglavnom se širi društvenim medijima, a čini se da su ljudi koji šire teoriju podijeljeni u dva tabora.
Jedan tabor smatra da 5G može oslabiti imunološki sistem i na taj način učiniti ljude podložnijima zarazi coronavirusom.
Drugi tvrde da se virus nekako može prenijeti pomoću 5G tehnologije.
Ideja da bi 5G oslabio vaš imuni sistem nema smisla, kaže Simon Clarke, vanredni profesor ćelijske mikrobiologije na Univerzitetu Reading.
Smatra da imunološki sistem može biti oslabljen raznim vrstama stvari – bilo da ste umorni jedan dan ili imate lošu ishranu. Ove fluktuacije nisu velike, ali mogu učiniti ljude podložnijima za infekcije.
“VIRUSI I RADIO-TALASI SU RAZLIČITE STVARI” Neki radio talasi su dovoljno jaki da uzrokuju zagrijavanje, ali 5G nije ni blizu da bude dovoljno jak da bi imao bilo kakav uočljiv učinak.
Također bi bilo nemoguće da se virus prenosi putem 5G-a, kažu istraživači.
Virusi i elektromagnetski valovi zbog kojih mobiteli i internetske veze funkcionišu potpuno su različiti,
kaže za BBC Adam Finn, profesor pedijatrije na Univerzitetu u Bristolu .
Još jedna mana teorije zavjere je da se virus širi u gradovima u Velikoj Britaniji i Iranu gdje 5G još nije ni instaliran.
You need to be logged in to view the rest of the content. Molimo Log In. Nisi član? Pridruži Se
„Nema ništa loše u razmišljanju. Nema ništa loše u ulasku u svijet uma, sve dok znate da ulazite u svijet iluzije i znate da je samo sadašnji trenutak istina života. Tada se možete u svijetu vremena igrati sa svojim mislima, uspomenama i zamislima. Uživajte, ali budite oprezni! Tamo se lako izgubiti. Ako se poistovjetite s bilo čim od toga ili uzmete nešto od toga previše ozbiljno, odvojit ćete se od sadašnjeg trenutka i životne istine. Napustit ćete Boga, ljubav, istinu i sadašnji trenutak za iluzorni svijet uma, ispunjen iskrivljenim uspomenama i lažnim obećanjima. ” Leonard Jacobsen
You need to be logged in to view the rest of the content. Molimo Log In. Nisi član? Pridruži Se
Potreba da se ispoljiš, da stvaraš, radiš, pišeš.. da nešto postigneš. Šta je to nešto, što će ti donijeti smirenje, osjećaj ispunjenja, sreće…? Kao kad dobiješ oveću svotu novca, pa pun sebe kupuješ sve što si ikad poželio. Zamišljaš sebe u tom zanosu, taj trenutak je zaledjen, zamrznut, zauvijek sačuvan, ovjekovječen. Uhvaćen.
Pokušavaš saznati ovaj svijet. Valjda se kaže spoznati? Još ti sve samo izaziva češanje po glavi. Vjerovanja ti prilično izazivaju nespokoj, ne tvoja, već tudja vjerovanja. Jer ti ne osjećaš da ih imaš, čak šta više, ne osjećaš da su ti ona, uopšte, potrebna.
Konfuzno vrijeme. Osim zime, hladni su i odnosi, zaoštravaju se, osjećaš nesigurnost još veću nego ranije. Kao da se sigurnost na ovom svijetu može pronaći…
Svijet pretežno posmatraš iz digitalnog ugla, kroz prizmu društvenih mreža i onih nekoliko izvora vijesti koje si sam izabrao da primaš. Znaš, to izaziva samo još veću frustraciju, jer koliko god poznavao pozadinu objavljivanja online, ipak ne odoliš utisku da se više ništa dobro ne objavljuje. Znaš da obični ljudi žive baš kao i ti , u tišini svoga doma i sve to isto tako posmatraju i osjećaju blagi nemir i frustraciju.
Kako opisati prazninu i te izmiješane osjećaje koji te odvajaju od tebe pravog, koji bi, kako je obećano, trebao biti ispunjen, pun veselja?
Kako zaustaviti bježanje kroz iscrpljujeće aktivnosti koje ti samo donose još više nezadovoljstava, frustracije i praznine i doprijeti do tog obećanog sebe, ispod svih očaja, žudnji i neprestane borbe?
Ko je, uopšte, taj koji obećava nekog pravog, ispunjenog sebe, zašto prihvatamo tu mogućnost, da li zato što lijepo zvuči i daje nadu? Baš kao i ostale duhovne propagande kroz vijekove.
Svi protivrječe onom od prije i daju svoju verziju prave istine, svi obećavaju slobodu. A uvijek ostaje nejasno zašto je drugima bitno da TI budeš slobodan, ma dajte… niste vi toliko dobri. Zašto bi vam bilo stalo do toga drugi pronadju vašu istinu? To je istina vašeg iskustva, drugima ona, uglavnom, ništa ne znači.
You need to be logged in to view the rest of the content. Molimo Log In. Nisi član? Pridruži Se
Kako god okreneš, ostaneš neshvaćen. Djeluješ hladno, nadobudno, bezosjećajno, da te nije briga ni ta koga. Lako je tebi, kao da kažu. Ponašaš se kao tutor, gledajući s visine na njih jadne, kritikuješ svaki njihov potez, braniš ono što oni napadaju i napadaš ono što oni brane.
Ispravljaš sve oko sebe, valjda zato što se sam osjećaš do srži krivim. Postoje u jeziku tajni signali koji otkrivaju sve tvoje motive. I zašto ti je, uopšte, stalo da te uvažavaju kada sam sebe nipodaštavaš…? Superiornost i inferiornost su dvije strane iste medalje, i u jednoj i u drugoj ego gospodari.
You need to be logged in to view the rest of the content. Molimo Log In. Nisi član? Pridruži Se
Odavno nisi ništa novo naučio i pored tone informacija kojima ti je mozak i sva čula izloženi svakodnevno. Nedostaje fokusa na ono bitno, a šta spada pod “bitno” je, takodje, … upitno. Mnogo je interesantnih tema i ti skačeš s jedne na drugu ne zadržavajući se, kao da tražiš konačan odgovor. Ključ koji će otvoriti sva vrata i zaustaviti potragu.
You need to be logged in to view the rest of the content. Molimo Log In. Nisi član? Pridruži Se
U Južnoj Africi, odakle potičem, “sawubona” na Zulu jeziku znači “zdravo”. Imamo lepu i snažnu nameru iza reči jer “sawubona” kada se doslovno prevede znači: “Vidim te i time što te vidim postaješ stvaran.” Tako je lepo, zamislite da vas tako pozdravljaju. Ali šta je potrebno da sebe vidimo na taj način? Naše misli, naša osećanja i naše priče koje nam pomažu da uspemo u sve složenijem i stresnijem svetu? 00:50
Ovo ključno pitanje je u središtu mog životnog rada. Jer to kako se nosimo sa unutrašnjim svetom, pokreće sve. Svaki delić toga kako volimo, kako živimo, kakvi smo roditelji i kako predvodimo. Konvencionalno viđenje osećanja kao dobrih ili loših, pozitivnih ili negativnih, je kruto. A krutost suočena sa složenošću je pogubna. Potrebni su nam viši nivoi emotivne agilnosti za istinsku otpornost i uspeh. 01:23
Moje putovanje s ovim pozivom nije počelo u svetim dvoranama univerziteta, već u neurednim, nežnim životnim stvarima. Odrasla sam u belačkim predgrađima južnoafričkog aparthejda, u zemlji i zajednici posvećenim slepilu. Poricanju. Zbog poricanja je 50 godina rasističkog zakonodavstva moguće, dok ljudi ubeđuju sebe da ne rade bilo šta loše. Pa ipak, prvi put sam saznala za destruktivnu moć poricanja na ličnom nivou, pre nego što sam razumela šta ono uzrokuje mojoj rodnoj zemlji. 02:01
Otac mi je umro u petak. Imao je 42 godine, a ja 15. Majka mi je prošaputala da pođem i pozdravim se sa ocem pre nego što pođem u školu. Pa sam spustila ranac i prošetala prolazom koji je vodio do žile kucavice našeg doma gde je moj otac ležao umirući od raka. Oči su mu bile zatvorene, ali znao je da sam tu. U njegovom prisustvu, uvek sam osećala zapaženom. Rekla sam mu da ga volim, pozdravila se i zaputila dnevnim obavezama. U školi, prelazila sam od nauke do matematike, do istorije do biologije, dok je moj otac nestajao sa sveta. Od maja do jula do septembra do novembra, kretala sam se sa uobičajenim osmehom. Nisam pokvarila ni jednu ocenu. Kada bi me upitali kako sam, slegnula bih i rekla: “Dobro.” Hvalili su me jer sam jaka. Bila sam majstor u osećanju dobro. 02:58
Međutim, kod kuće smo se mučili – moj otac nije bio u stanju da održava svoju malu firmu tokom bolesti. A moja majka, sama, oplakivala je ljubav svog života, pokušavajući da podigne troje dece sa zajmodavcima na vratu. Osećali smo se kao porodica, finansijski i emotivno opustošeni. A ja sam počela da propadam, da se izolujem brzo. Počela sam hranom da gušim bol. Bančeći i žderući. Odbijajući da prihvatim punu težinu moje patnje. Niko nije znao, a u kulturi koja ceni neumornu pozitivnost, mislila sam da niko ne želi da zna. 03:39
No jednu osobu nije obmanula moja priča o trijumfu nad boli. Nastavnica engleskog iz osmog razreda fiksirala je prodorne plave oči na mene dok je delila prazne sveske. Rekla je: “Napišite kako se osećate. Recite istinu. Pišite kao da niko neće čitati.” I tek tako, pozvana sam da se pokažem autentično svojoj tuzi i bolu. Bio je to prost čin, ali bila je to bezmalo revolucija za mene. Ova revolucija koja je počela praznom sveskom pre 30 godina oblikovala je moj životni rad. Tajna, tiha prepiska sa sobom. Poput gimnastičara, počela sam da se krećem mimo krutosti poricanja ka onome što sada zovem emocionalnom agilnošču. 04:38
Lepota života je neodvojiva od njegove krhkosti. Mladi smo sve dok to više nismo. Šetamo ulicama privlačni dok jednog dana shvatimo da smo neprimetni. Zvocamo našoj deci i jednog dana shvatimo da je tišina na mestu gde je nekad bilo dete, a ono sada krči svoj put kroz svet. Zdravi smo dok nas dijagnoza baci na kolena. Jedina izvesnost je neizvesnost, pa, ipak, ne upravljamo ovom krhkošću uspešno, niti održivo. Svetska zdravstvena organizacija nam saopštava da je depresija trenutno vodeći uzrok invalidnosti u svetu – premašuje rak, premašuje srčane bolesti. A u vreme velike složenosti, tehnoloških, političkih i ekonomskih promena bez premca, gledamo kako je ljudska sklonost da se sve više i više zatvore u krute reakcije na svoja osećanja. 05:42
S jedne strane, možemo opsesivno da oplakujemo svoja osećanja. Da budemo zaglavljeni u našim glavama. Navučeni na to da smo u pravu. Ili mučeni našim izvorima vesti. S druge strane, možemo da začepimo naša osećanja, da ih gurnemo po strani i da dozvoljavamo samo ona osećanja koja smatramo legitimnim. 06:04
U anketi koju sam nedavno sprovela sa preko 70.000 ljudi, otkrila sam da trećina nas – trećina – bilo da osuđujemo sebe što imamo takozvana “loša osećanja”, poput tuge, besa ili čak patnje. Ili aktivno pokušavamo da potisnemo ta osećanja. Ne radimo to samo sebi, već i ljudima koje volimo, poput naše dece – možda ih nenamerno posramljujemo zbog emocija koje vidimo kao negativne, nalazimo prosta rešenja i ne uspevamo da im pomognemo da vide ova osećanja kao suštinski vredna. 06:45
Normalna, prirodna osećanja se trenutno posmatraju kao dobra ili loša. A biti pozitivan je postalo novi oblik moralne ispravnosti. Ljudima s rakom automatski govore da prosto ostanu pozitivni. Ženama, da prestanu da budu tako besne. I spisak raste. Radi se o tiraniji. Tiraniji pozitivnosti. I okrutna je. Bezobzirna. I neučinkovita. A radimo to sebi, i radimo to drugima. 07:33
Ako postoji jedna zajednička crta za patetiku, potiskivanje ili lažnu pozitivnost, onda je to: sve su to kruti odgovori. A ako postoji jedna lekcija koju možemo da naučimo od neizbežnog pada aparthejda to je da kruto poricanje ne deluje. Neodrživo je. Za pojedince, za porodice, za društva. A dok posmatramo ledene pokrivače kako se tope, neodrživo je za našu planetu. 08:09
višu vlast ima nad vama. Mislite da imate kontrolu nad neželjenim osećanjima kada ih ignorišete, ali zapravo ona kontrolišu vas. Unutrašnji bol uvek izviri. Uvek. A ko plaća ceh? Mi. Naša deca, naše kolege, naše zajednice. 09:01
Sad, da me pogrešno ne shvatite. Nisam protiv sreće. Volim kad sam srećna. Prilično sam srećna osoba. Međutim, kada potisnemo normalna osećanja kako bismo prigrlili lažnu pozitivnost, gubimo sposobnost da razvijemo veštine da se nosimo sa svetom kakav jeste, ne kakav bismo želeli da bude. Na stotine ljudi mi je reklo kako ne žele da se osećaju. Govore nešto poput: “Ne želim da pokušam jer ne želim da se razočaram.” Ili: “Samo želim da ovo osećanje nestane.” 09:41
“Razumem”, kažem im. “Ali imate ciljeve mrtvaca.” 09:47
(Smeh) 09:52
(Aplauz) 09:58
Samo mrtvaci nikad nemaju neželjena ili uznemirujuća osećanja. 10:04
(Smeh) 10:05
Samo mrtvaci nikad nisu pod stresom, nikad im ne slome scre, nikad ne doživljavaju razočaranje koje ide uz neuspeh. Teška osećanja su deo našeg ugovora sa životom. Nećete ostvariti značajnu karijeru ili podići porodicu ili ostaviti svet boljim mestom bez stresa i nelagodnosti. Nelagodnost je cena pristupanja smislenom životu. 10:39
Pa, kako da počnemo da demontiramo rigidnost i prigrlimo emocionalnu agilnost? Kao mlada učenica, kada sam se nagnula nad te prazne stranice, počela sam da odstranjujem osećanja koja bi trebalo da doživljavam. A umesto toga sam počela da otvaram srce onome što sam osećala. Bol. I patnju. I gubitak. I kajanje. 11:09
Trenutna istraživanja pokazuju da radikalno prihvatanje svih naših emocija – čak i haotičnih, teških – je kamen temeljac otpornosti, uspehu, i istinskoj, autentičnoj sreći. Međutim, emocionalna agilnost je više od pukog prihvatanja emocija. Takođe znamo da je bitna i preciznost. U mom ličnom istraživanju sam otkrila da su reči suštinski bitne. Često koristimo kratke i lake etikete da opišemo naša osećanja. “Pod stresom sam” je nešto što najčešće čujem. Međutim, ogromna je razlika između stresa i razočaranja ili stresa i poznatog užasa saznanja “u pogrešnoj sam struci”. Kada precizno označimo osećanja, sposobniji smo da raspoznamo tačni uzrok našim osećanjima. Nešto što naučnici nazivaju potencijalom za pripravnost se aktivira u našem mozgu, a to nam omogućuje da preduzmemo konkretne korake. No, ne tek bilo kakve korake – prave korake za nas. Jer naše emocije su podaci. 12:10
Naše emocije sadrže lampice koje osvetljavaju ono za šta marimo. Obično ne osećamo jake emocije prema nečemu što nema bilo kakvu vrednost u našem svetu. Ako osećate bes dok čitate vesti, taj bes je, možda, signal da vrednujete jednakost i poštenje – kao i prilike da preduzmete aktivne korake da oblikujete svoj život u tom smeru. Kada smo otvoreni za komplikovane emocije, u stanju smo da kreiramo reakcije koje su u skladu s našim vrednostima. 12:41
Međutim, tu je važna začkoljica. Emocije su podaci, a ne direktive. Možemo pristupiti i kopati po našim emocijama zbog njihove vrednosti a da ih nužno ne slušamo. Baš kao što ja mogu da pristupim sinu u njegovoj frustriranosti mlađom sestrom – no ne moram da udovoljim njegoj zamisli da može da je pokloni prvom strancu koga vidi u tržnom centru. 13:03
(Smeh) 13:05
Mi posedujemo naše emocije, one ne poseduju nas. Kada usvojimo razliku između toga kako se osećamo u svoj svojoj mudrosti i toga šta radimo tokom aktivnosti koje su u skladu s našim vrednostima, stvaramo stazu do najboljih verzija nas samih putem naših emocija. 13:24
Pa, kako ovo izgleda u praksi? Kada osećate snažnu, tešku emociju, ne hitajte ka emotivnim izlazima. Spoznajte njene konture, pristupite dnevniku vaših srca. Šta vam ta emocija govori? I pokušavajte da ne govorite “Ja sam” kao kod “Ja sam ljuta” ili “Ja sam tužna”. Kada kažete “Ja sam” to zvuči kao da ste vi emocija. Dok vi ste vi, a emocija je izvor podataka. Umesto toga, pokušajte da primetite suštinu osećanja: “Primećujem da se osećam tužno” ili “Primećujem da se osećam besno”. Ovo su suštinske veštine za nas, naše porodice, naše zajednice. Takođe su bitne za radna mesta. 14:08
U mom istraživanju, kada sam posmatrala šta pomaže ljudima da se pokažu u najboljem svetlu na poslu, otkrila sam moćan ključni doprinos: individualizovano uvažavanje. Kada je ljudima dozvoljeno da osećaju svoje istinske emocije, angažman, kreativnost i inovacije cvetaju u toj organizaciji. Raznovrsnost nisu samo ljudi, već i ono šta je u ljudima. Uključujući raznovrsnost emocija. Najagilniji, najotporniji pojedinci, ekipe, organizacije, porodice, zajednice su izgrađeni na otvorenosti ka normalnim ljudskim emocijama. To nam omogućuje da kažemo: “Šta mi moje emocije govore?” “Koje aktivnosti će me povesti ka mojim vrednostima?” “Šta će me udaljiti od mojih vrednosti?” Emotivna agilnost je sposobnost da budete uz vaše emocije sa znatiželjom, samilošću, a naročito hrabrost da preduzmete korake koji su u vezi s vašim vrednostima. 15:07
Kada sam bila mala, budila bih se po noći užasnuta zamisli o smrti. Otac bi me tešio nežnim tapšanjem i poljupcima. Ali nikad ne bi lagao. “Svi ćemo da umremo, Suzi”, rekao bi. “Normalno je osećati strah.” Nije pokušavao da izmisli amortizer između mene i stvarnosti. Trebalo mi je vremena da shvatim snagu iza toga kako me je vodio kroz te noći. Pokazao mi je da hrabrost nije odsustvo straha; hrabrost je strah koji hoda. Niko od nas nije znao da za 10 kratkih godina on više neće biti živ. I da je vreme za svakog od nas suviše dragoceno i suviše kratko. Međutim, kad naš trenutak dođe da se suočimo sa krhkošću, u to odsudno vreme, upitaće nas: “Da li ste agilni?” “Da li ste agilni?” Neka taj trenutak bude bezrezervno “da”. “Da” rođeno iz celoživotne prepiske sa vašim srcem. I u spoznaji sebe samih. Jer kad spoznate sebe, takođe ste u stanju da spoznate i druge: a to je jedini održiv put napred u krhkom, prelepom svetu. Sawubona. 16:36
