Bilježnica

Kad slatko na um padne, ne biraju se sredstva. Traži se pomoć i od vještačke inteligencije! Ja: Neki brzi recept za namirnice : šećer, griz, nutella, jaja , brašno Aj: Naravno! Evo jednog brzog recepta za brze Nutella griz kolačiće (ili mini kolače) sa sastojcima koje imaš: Brzi kolačići sa grizom i Nutellom Sastojci: 1 jaje 2 kašike šećera 2 kašike griza 2 kašike brašna 1/2 kašičice praška za pecivo (ako imaš – ako ne, može i bez) 2 kašike Nutelle (ili više, po želji) Priprema: Umuti jaje i šećer ručno ili mikserom dok ne postane penasto. Dodaj griz, brašno (i prašak za pecivo ako koristiš), pa sve sjedini. Na…

Da li ste i vi preplavljeni nebitnim, nameću vam se naslovi, iskaču prizori i ispadaju reklame gdje god se okrenete…? Svi su u nekom hypeu, bilježe svaki trenutak svog života, kakva je to samo manija, traže se svjedoci postojanja… Ma, to je već tako godinama, i neće se promijeniti. Što više izloženosti informacijama to veća usamljenost i frustracija. Pobjegao bi od svega toga, u tišinu svoga doma, gdje ti male stvari pružaju utočište i smiraj. Oprano suđe, spremljen obrok… Slušanje knjiga usput… Poneki film. You need to be logged in to view the rest of the content. Molimo Log In. Nisi član? Pridruži Se

Nijedna dubokoumna da ispliva na površinu. Lebdiš na površini svakodnevnice, mehanički ustaješ, spremaš se na posao, odradiš onih 8 sati u cugu, sa sve pripadajućim petnaestominutnim pauzama x2 i polusatnim ručkom. Spremno dočekuješ klijente, čas iz Finske, čas iz Danske, i onda one iz Norveške, pa i domaće švedske. Mnogo je toga za obaviti… telefonski pozivi, logiranje, mailovi, chat, korespodencija uzduž i poprijeko. Konstantni plingovi sa sistema za poruke podobro frustriraju, ali moraš da pratiš sve te aktivnosti, i da se neprestano prilagođavaš updejtovanim informacijama, novostima, kolegama. Raditi za poznate brendove nije nimalo jednostavno, iako je obično potcijenjeno. Moraš biti na visini zadatka i kad pljušte žalbe, kritike, zahtjevi… i…

Kako ti je prošao još jedan dan, neznanče? Da li si zadovoljna ishodom ili ćeš teret svoje duše prenijeti na sutrašnji dan..? Sigurno si pokušao da uhvatiš dan, da napraviš sve ono što si u glavi premetao tih 5 radnih dana dok si čeznuo za slobodom i ležernošću. Ali si, ipak, kao većina, ponesen energijom slobodnog dana, krenuo polagano, s kafom, doručkom, skrolanjem po mrežama, socijaliziranjem… pa, onda još jednom kafom. Sati slobode se tope, i u neka doba se sjetiš da te čeka brdo posla, onog koji ne stižeš u onih 5 radnih dana, čeka te čišćenje, nabavka, spremanje hrane, porodica… Čekaju te nagomilani planovi koje bi rado sproveo…

Može li se pisanjem popuniti praznina što ispunjava cijeli prostor u kome obitavaš dan – noć, bez mogućnosti bijega…? Pišeš u drugom licu jer se libiš ega, obraćaš se svima jer u tebi ništa nije neobično, ništa posebno, pa tu prazninu imaju svi, ako ne sada a ono u nekom momentu svog života. Pisati u prvo licu, ja-pa-ja, odbija kao da bi čovjek sam sebe izdao i samo na sebe mislio kad bi pisao onako.. ja ovo, ja ono, ja sam, ja, pa ja! Ovako je bolje.. znači, ograditi se. Pišem, pišeš, pišemo… pričam, pričaš, pričamo.. svi smo jedna obična brbljajuća mašina. Pričaš na Facebook, pričaš na YouTubu, pričaš na TikToku, komentarišeš,…

Hodajući u svojoj samoći, uzduž i poprijeko gradom, koji se sve više osjeća kao zatvor, ne otrgoh se utisku da, bez obzira na sva duhovna traganja za oslobođenjem od ovosvjetskih zamki i patnje, još uvijek osjećam ogromnu prazninu i žal za nedoživljenim stvarima, mjestima, događajima. Osjećam se neiživljeno, tužno, usamljeno. Dok prolazim pokraj kuće iz koje dopire miris tek pečenog hljeba koji se miješa sa mirisom rascvjetalog cvijeća, osjećam nostalgiju za domom, porodicom, pripadnošću. Toliko pročitanih knjiga o tome kako se trebamo “odvezati” ne vrijedi ni pare kad smo pred naletom tih osjećaja što provaljuju iz same utrobe podsvijesti i ruše sve sagrađene imaginarne kule umišljenosti da možemo biti sami.…