Pošteno sam zaglibila na svim frontovima, ali još sam na površini i .. plivam nekako… inače, u plićaku.
Gušim se, ali istrajavam u ovoj mutnoj vodi beskrajne peripetije. Uglavnom sam sama sve sebi priredila, zakuhala kašu agonije pa je sada moram i da kusam. Zapravo je sve jedna velika nerazumljiva zbrka, koju ne umijem ni da opišem, ne znam odakle ni početi ni gdje završiti, a ni šta bih trebala opisati. Pišem samo za sebe, da se rasteretim, možda malo rastabirim misli i razbistrim osjećaje. Već dugo se batrgam u tom blatu da sam na njega već i navikla, opravdavam svoje postupke i nastavljam dalje, malo razumno, a više sa destruktivnim radnjama.
Trebala bih da sam, na pragu svoje 50-te, puna snage, energije, volje. Trebalo bi da sam do sada već prikupila dovoljno materijalnih dobara i da “ne znam gdje šta imam”, da imam kuću, auto, posao, porodicu koja me voli i podržava, organizovan život i da, kao što se ono kaže, držim sve konce u svojim rukama. Baš kao što se od svih očekuje, pa tako je i normalno, ako si već sposoban, vrijedan, snalažljiv…!? Trebalo bi da sam se do sada “ostvarila” i da mirno stupam ka sljedećoj fazi života, onoj u kojoj se ganjaju doživljaji i iskustva, a ne materijalne pogodnosti.
You need to be logged in to view the rest of the content. Molimo Log In. Nisi član? Pridruži Se
Prije dvije godine učili smo da peremo ruke kako bi smanjili rizik od zaraze COV-Sars2 virusom, u narodu poznatijim kao korona, Covid 19 i tako.. Ove godine nas uče kako da pronađemo najbliže sklonište i kako da se u njemu ponašamo u slučaju da ovaj najnoviji, Putinov rat, eskalira i preko granica Ukrajine i pretvori se u nuklerani rat, “sa posljedicama koje do sada nismo vidjeli”.
Kao što već mrežama kruže sličice kako ćemo omražene korona-maske zamijeniti sa gas-maskama, tako se sada umjesto toalet papira koji se manijakalno kupovao na početku pandemije sada kupuje brašno i ostale “zlu ne trebalo” potrepštine.
I tako, preko noći se desi preokret, te nas još jednom život iznenadi, premda smo i do sada bili izloženi svakojakim iznenađenjima, ali on (Bog?) ima načina da se izrazi u potpuno nezamislivim scenarijima, pa se onda opet zamislimo.
Vijesti su neumorne od početka ruske invazije na Ukrajinu, šire se kao požar, sasvim razumljivo. I one koje trebamo znati, a i hiljade onih, sporednih, bezveznih, koje nas samo još više čine nervoznim. Jer, sve je sada važno. Da ne promakne neka, pa ćemo se poslije kajati što nismo reagovali, jer je upravo ona bila ključna! Svaki cyber kutak odiše sukobom i nabijenom energijom, a ljudi se nadmeću u tumačenju i objašnjavanju situacije. Toliko nevidljivih eksperata svijet još nije vidio, a postaju sve brojniji.
Ali, šta još novo može da se desi, nema novije od toga da nam se svima život okrenuo naopačke, opasnost ponovo vreba za vratom. Ponovo obični, mali čovjek pati.
Gledajući i slušajući vijesti, gunđajući nezadovoljni, mi ćemo već i preživjeti, ali ne tako daleko, ljudi proživljavaju golgotu, istrebljenje.. Bore se herojski, dobijaju pomoć sa svih strana, pa, ipak, sudbina kao da im je unaprijed određena. To čak i nije sudbina, ne ako se neko, višestruko moćniji odlučio na krvavi pohod i tvoje uništenje. Možeš li se i kako miriti s takvom “sudbinom”, i takvom nepravdom? Srceparajuće slike kruže internetom, porodice su razdvojene, smrću ili nasilljem, kolone izbjeglica, djeca potpuno sama prelaze granicu… Slika ukrajinskog dječaka koji drži samo jednu plastičnu kesu, bez ikoga, uplakan, obišla je planetu.. Kao i slične fotografije ranije, iz sukoba u Siriji.
Slika svijeta u kojem živimo
Neminovno se vraćaš u prošlost kada si proživljavao slično i ne možeš da se ne upitaš, pa zar se nikad ništa ne nauči? Da li je ijedan rat ikad išta riješio? Može li nezadovoljan čovjek silom postati zadovoljan, tako što će drugome uzeti sve do golog života, pa i sam život? Može mu uzeti kuću, zemlju, zrak koji diše, ali svoju glad nikad utoliti neće. Dokaz je “moja” zemlja. Gladni još nisu siti, a nikad neće ni biti.
You need to be logged in to view the rest of the content. Molimo Log In. Nisi član? Pridruži Se
Nastojim da se držim podalje od zaključaka. Šta može obični čovjek da zaključi, a da bude valjano? Tako ograničena jedinka ne treba da gubi vrijeme na rezolucije i odluke, donesene iz skučenih uvida i spoznaja obojenih ličnim preferencijama. Zanos je sve što imamo. Jurcamo okolo i razbacujemo se “znanjem”, samo da bi se osjetili moćnima u cjelokupnoj ovozemaljskoj nemoći. U svom tom nastojanju da oduševimo druge zapravo nemamo sebe, pa kao da druge dozivamo, vidi me, vidi me.. bar me ti vidi, jer ja sebe ne vidim. Pronađi me, jer ja se ne nalazim.
U svim tim vratolomijama međuljudskih odnosa, tražiš utočište, svoju malu oazu.. ono biće s kojim bi bio prisan, imao nešto što samo vama pripada, možda neku tajnu..?
You need to be logged in to view the rest of the content. Molimo Log In. Nisi član? Pridruži Se
Ako se malo želi izaći iz komfor zone (a to svakako treba povremeno), sada je prilika na pretek: samo komentariši objavljene članke o koroni i vakcinama! Dobićeš pljuvanje, uvrede, najgore etikete.. a to je dobro za duhovni razvoj, valja ego izdržati sav taj samoizazvani linč.
Mnogi se i ne usuđuju, jer lakše je slagati se s većinom, biti ljubazan… nekritičan. Ali, kako se slagati sa nerazumnom i nezahvalnom bagrom koja pljuje i onaniše po svemu što se objavljuje, kao da ih neko tjera da to prate i čitaju, pa moraju da reaguju na svaki šum onoga što im ne odgovara. Imam osjećaj da bi popljuvali i Isusa i Muhameda da se kojim slučajem sad pojave. Na svu sreću , ili da kažem, RAZUM, moj je fitilj puno duži, i ne marim za one što istresaju svoje frustracije, čak šta više, žalim ih jer ne znaju šta ih je snašlo.. a to je otprilike SINDROM KUHANE ŽABE. A zašto je uopšte važno da se ti koji se ne slažeš sa takvim javnim mnjenjem, oglasiš, pa ma šta koštalo… Važno je jer će ako ih pustiš, njima takvima ego još više porasti i misliće tj. umisliće da njihovo trabunjanje pije vode i da su u pravu. Pa će dizati na još veću revoluciju, nikakvim činjenicama niti argumentima osnovanu. Nerazum se svakodnevno treba gasiti dozom razuma. I onda imaš dvije opcije: ćutati i gutati, gledati to ili pustiti svoj glas. Iako bi radije pustio da se žabice kuhaju u svojoj nesvijesti, nemoći, neznanju i, nadasve, inatu, dok ne bude prekasno da iskoče. Da nije tužno bilo bi žalosno.
You need to be logged in to view the rest of the content. Molimo Log In. Nisi član? Pridruži Se
Pišete li knjigu svog života, i kako…? Da li sporadično kao ja, krenem, zapišem nevažno, trenutni impuls, a ono stvarno, krucijalno, ostaje u kontekstu?
Razmiljeli smo se posvuda, online i ofline, a sve više online. Parčići nas su u emailovima, na socijalnim mrežama, na web-sajtovima, u našim svekolikim aktivnostima, izdašno koristeći nove mogućnosti.
Koliko je samo slika natrpano na tvrdim diskovima, koje ne stižeš ni pogledati, gomilaš sve više digitalija u “oblacima”, na nekim podvodnim, podzemnim i bogapitaj kakvim serverima, gdje tvoja intima briše digitalnu prašinu. Znate li da svaka vaša podijeljena glupost na mrežama košta resurse, troši struju, puni i radne i trajne memorije, mada je nama, eto, sve besplatno, te samo ispaljujemo sličice, komentare, statuse.
Pa, oni nas, ionako, nukaju na to, reći ćete ( a ribu je lako u vodu ), usmjeravaju nam pažnju, nagovaraju na aktivnosti, pa, valjda, zbog toga i postoje?
Da.. ali pitanje je da li i čovjek sam treba da ima obzira i preuzme odgovornost za svoje aktivnosti i da se malo zapita se da li bi i u digitalnom svijetu trebalo biti ekonomičan? Da li se naša megalomanija objavljivanja otela kontroli i prevazišla svaki svoj smisao…? Ako mrežama treba “meso” za mljevenje i stvaranje novca, šta nas opravdava u dobrovljnom učešću u ovom mljevenju? 🙂
Jurimo li samo za kratkotrajnim osjećajem moći, tako što ćemo se “objaviti”, nešto pokazati, dokazati… kome, ŠTA? Jesmo li progonjeni osjećajem frustracije u privatnom životu, pa onda to prenosimo online, neka se i drugi bave time što NAS trenutno muči? Potreba za socijaliziranjem, što bi rekao moj svje(tlo)sni prijatelj…? Nije li sve postalo samo navika iživljavanja kako bi se olakšala svoja svakodnevnica..? Imamo li cilj… pišući svoju knjigu života?
You need to be logged in to view the rest of the content. Molimo Log In. Nisi član? Pridruži Se
Da je živ danas bi punio 84 godine. Kakva kombinacija životnih sastojaka u samo jednoj živućoj instanci ljudskog roda. Djetinjstvo, možda bijedno, bez mnogo perspektive u ondašnje vrijeme i na ondašnjem mjestu, malenoj zabiti malene provincije, Bogu iza leđa, što bi rekli da budu više slikoviti.
Velika porodica, siromaštvo. Tvoj prvi veliki iskorak u svijet je odlazak na služenje vojske. Ona ti je jedna od životnih škola, tu si vidio svijeta, bar ono do Ohrida u Makedoniji. Tu si naučio pisati, doduše samo ćirilicu, ali i to je dovoljno da se možeš javiti kući. Vratio si se mlad i snažan, novim govorom obogaćen, iskustvima koja znače moć u tvome selu i zanos mladoj supruzi koja te čekala 2 godine duge…
Život, ponovo drugačiji započinje, pristižu i djeca. U grotlu si svoje porodice i najmlađi medju njima, moraš se povinovati , iako si već odrastao, oženjeni čovjek. Zajednica i njena pravila rukovode tvojim životom, a to se odražava i na porodicu koju, upravo, stičeš. Djeca obolijevaju, daleko si od bolnice, a još dalje od one u koju se oboljeli od ospica( krzamaka) upućuju na liječenje. Ni novaca nemaš za taj put, ali se snalaziš i dvoje malene djece ostavljaš u sarajevskoj bolnici. Cijelu noć istovaraš ugalj, da bi se mogao vratiti kući. Ali, jedno dijete ti umire, drugo se mjesecima kasnije vraća s posljedicama. Kako se osjećaš, mili oče?
You need to be logged in to view the rest of the content. Molimo Log In. Nisi član? Pridruži Se
I tako, umrla je moja majka, tog mračnog 24. novembra. Nismo je uspjeli zaštiti od prokletog virusa korone, uprkos namjerama i preduzetim mjerama. Koga kriviti, da li ima smisla… ? Ogorčena sam bila i na svoju porodicu i na cijelu državu. Tužno… i prazno se osjećam. Nemam više majku. Bog zna da je i nisam imala zadnjih godina.. bila je nedostupna u svojoj starosti i bolesti… slabog sluha i duha. Možda joj se nije ni živjelo.. Ali, ipak.. mi djeca smo željeli da živi još mnogo godina.. Radi nas, valjda. Sebično? Vjerovatno nije, već vječita dječja želja da su roditelji uvijek negdje tu, dišu i žive.
You need to be logged in to view the rest of the content. Molimo Log In. Nisi član? Pridruži Se
“Mi moramo shvatiti da je on već momak od 17 godina, dovoljno odrastao i zreo da ima pravo na svoje mišljenje i stavove pa makar se nama dvoma neki od njih i ne svidjali. Srećom, on je i pametan momak čije ponašanje ni po čemu ne odstupa od ponašanja ljudi njegovih godina. Upravo zbog toga ni mi nemamo pravo da ga nešto pretjerano kritikujemo ili ispravljamo. Posebno ne ako svoje kritike zasnivamo na autoritetu roditelja koji samo time što su mu roditelji smatraju da imaju pravo da mu odredjuju šta i kako treba da radi, čini, misli…
You need to be logged in to view the rest of the content. Molimo Log In. Nisi član? Pridruži Se
Šta kad bismo vam rekli da znamo nekoga koja ima sposobnost da vas potpuno usreći do kraja života? Željeli biste da ga upoznate, zar ne?
A šta kad bismo vam rekli da je ta osoba… vi?
Vaše autentično ja zna tačno za čim čeznete da biste najbolje živjeli svoj život. A krajnje je vrijeme da ga upoznate!
Zamislite svoje autentično ja kao svoju najnoviju verziju. Tu su vaše prirodne sklonosti, vaša žilava osobnost i vaše nepopustljive lične sklonosti. To je dio vas koji uvijek preferira slano nad slatkim, više voli večeru i film nego noćnu žurku, i u bilo koje doba bi prije izabrao Ryana Goslinga nego Ryana Reynoldsa. Vaše autentično ja je dio vas koje voli ono što voli i želi ono što želi i zna tačno kako doći do toga (ako mu dopustite).
Nažalost, prečesto se dešava ja se glas vašeg autentičnog ja gubi zbog onog “dobra djevojka”; zbog svih onih “trebam”, “moram” u vašoj glavi. Evo kako ućutkati “trebanje” i učiniti svoje autentično ja svojim novim najboljim prijateljem:
Budi dobar čuvar zoološkog vrta
Kada je fizičko ja zadovoljno, lakše se povezati s vašim autentičnim ja. Naša su tijela u osnovi životinje, zato budite dobar čuvar zoološkog vrta svoje životinje. Hranite je hranom u kojoj uživa, održavajte je dobro hidratiziranom i dozvolite joj redovan pristup željenom okruženju. Sretno tijelo stvara jaku vezu s vašim autentičnim ja.
Slušajte svoje tijelo
Budući da je vaše tijelo životinja, ne može vas lagati. Vaše tijelo uvijek zna kada živite autentično, a kada ne. Sjetite se trenutka kada ste osjećali da morate nešto učiniti što niste željeli. Kako se vaše tijelo osjećalo tada? Ljudi se često žale na osjećaje napetosti, stresa, pritiska. Sada, sjetite se vremena kada ste se osjećali puni radosti, svrhe, uzbuđenja…? Šta ste tada osjećali u tijelu? Ljudi opisuju osjećaje otvorenosti, ekspanzije i lakoće. Ove dvije oprečne vrste senzacija u tijelu vam govore kada ste povezani sa svojim autentičnim ja, a kada ne. Slušajte te signale.
Dosta je “trebanja”
Ponekad nam društveni pritisci, kulturna očekivanja i naša unutrašnja “trebam ovo, trebam ono” čine da zaboravimo ili negiramo svoje autentično ja. Praktikujte da si dopustite da slijedite ono što volite, umjesto da uvijek radite ono što biste “trebali”. Usisavanje stana može da čeka. Idi i prvo se pogiraj! Stalnim odabirom radosti umjesto “trebanja” održavate vezu sa svojim autentičnim ja i stvarate neuronsku vezu sreće u vašem mozgu.
Pokušajte ne pokušavati
Nakon dugog slušanja “trebam, moram” ponekad može biti teško čuti taj mali, tihi glas koji zna šta uistinu želite i volite. Umjesto što pokušavate prisiliti svoje autentično ja da progovori , pokušajte mu dati malo prostora. Sjetite se neke fizičke aktivnosti u kojoj uživate, ali koja zahtijeva minimalnu količinu mentalnog angažmana: možda šetnja, završavanje slikarskog projekta koji ste započeli, ili spremanje omiljenog jela. Odaberite aktivnost u kojoj je vaše tijelo aktivno, ali gdje vaš um može slobodno da nastavi da “prede vunu”. Napravite prostora za svoje autentično ja da biste mogli čuti njegova tiha šaputanja. Pozovite ga na igru. Može vas iznenaditi ono što vam ima reći.
Reci istinu
Ovo je škakljivo. Da biste ostali povezani sa svojim autentičnim ja, morate biti spremni reći istinu. Mnogi od nas se boje reći istinu, jer strahuju da će ona biti nepopularna. Počnite s malim. Započnite tako što ćete sebi reći istinu. Možete započeti s nečim tako malim kao što je jednostavno izraziti želju za večerom, a ne samo slaganje sa onim što drugi žele. Obrati pažnju na to kako vaše tijelo reaguje na istinu. Vidite da li možete da nastavite s tim majušnim koracima kako biste i dalje živjeli svoju istinu.
Okupite svoje pleme
Donna Twitchell Roberts je napisala: “Prijatelj je neko ko zna pjesmu u vašem srcu i može vam je otpjevati kad zaboravite riječi”. Jedan od najboljih načina da se ponovo povežete sa sobom je imati oko sebe srodne duše koje će vas podsjetiti na to ko ste. Okružite se ljudima koji cijene stvarnog vas, koji vas uistinu shvataju i koji razumiju vašu želju da se ponovo povežete sa sobom.
Na ovom svijetu postoji samo jedna osoba koja zaista zna kako da vas usreći, a to ste vi. Dakle, ako se želite otvoriti za neku veću radost, odvojite vrijeme za svoj odnos sa sobom. Vaše autentično ja zna gdje je naći.
George Gurdjieff je bio uticajni mistik, filozof i duhovni učitelj ranog 20. stoljeća. Primijetio je da većina ljudi živi svoj život u stanju hipnotičnog „budnog” sna. Baveći se time, Gurdjieff je razvio metodu za transcendiranje do višeg stanja svijesti i postizanje punog ljudskog potencijala. Ovo su njegove “zapovijesti”, jednostavni načini za napredovanje na putu ka buđenju:
Usmjerite pažnju na sebe. Budite u svakom trenutku svjesni šta mislite, osjećate, želite i radite.
Uvijek dovršite ono što ste započeli.
Što god radili, činite to što je moguće bolje.
Ne vežite se ni za šta što vas vremenom može uništiti.
Razvijajte svoju velikodušnost – ali potajno.
Postupajte sa svakim kao da je bliski rodjak.
Organizujte ono što ste dezorganizovali.
Naučite primati i zahvaljivati se za svaki poklon.
Prestanite se definisati.
Ne lažite i ne kradite, jer lažete sami sebe i kradete od sebe.
Pomozite bližnjemu, ali ha nemojte učiniti ovisnim.
Ne ohrabrujte druge da vas oponašaju.
Napravite planove rada i ispunite ih.
Ne zauzimajte previše prostora.
Ne pravite beskorisne pokrete ili zvukove.
Ako vam nedostaje vjere, pretvarajte se da je imate.
Ne dozvolite sebi da vas impresioniraju jake ličnosti.
Nemojte nikoga ili bilo šta smatrati svojim posjedom.
Dijelite pošteno.
Ne zavodite.
Spavajte i jedite samo onoliko koliko je potrebno.
Ne razgovarajte o svojim ličnim problemima.
Ne izražavajte osudu ili kritiku ako niste svjesni većine faktora koji su uključeni u to.
Ne uspostavljajte beskorisna prijateljstva.
Ne slijedite modu.
Ne prodajite sebe.
Poštujte ugovore koje ste potpisali.
Dodjite na vrijeme.
Nikad nikome ne zavidite na sreći ili uspjehu.
Ne recite više nego što je potrebno.
Ne mislite na profit koji će vam posao donijeti.
Nikada nikome ne prijetite.
Održite svoja obećanja.
U bilo kojoj raspravi stavite se na mjesto druge osobe.
Priznajte da neko drugi može biti superiorniji od vas.
Ne eliminišite, već premjestite.
Pobijedite svoje strahove, jer svaki od njih predstavlja kamufliranu želju.
Pomozite drugima da pomognu sebi.
Pobijedite svoje averzije i približite se onima koji u vama potiču odbijanje.
Ne reagujte na ono što drugi kažu o vama, bilo da su pohvale ili optužbe.
Pretvorite svoj ponos u dostojanstvo.
Pretvorite ljutnju u kreativnost.
Pretvorite svoju pohlepu u poštovanje prema ljepoti.
Pretvorite svoju zavist u divljenje prema vrijednosti drugog.
Pretvorite svoju mržnju u dobrotvorne svrhe.
Niti se hvalite niti povređujte sebe.
Gledajte na ono što vam ne pripada kao da vam pripada.
Ne žali se.
Razvijaj maštu.
Nikad ne izdajte naredbe da steknete zadovoljstvo što vas slušaju.
Platite za izvršene usluge.
Nemojte promovisati svoj rad ili ideje.
Ne pokušavajte dobiti druge da prema vama osjećaju sažaljenje, divljenje, saosjećanje ili saučesništvo.
Ne pokušavajte da se razlikujete po svom izgledu.
Nikada ne proturječite; umjesto toga, ćutite.
Ne ugovarajte dugovanja; nabavite i platite odmah.
Ako nekoga uvrijedite, zamolite ga / je za oprost; ako ste nekoga javno uvrijedili, javno se izvinite.
Kada shvatite da ste rekli nešto pogrešno, ne ustrajavajte u grešci zbog ponosa; umjesto toga, odmah je povucite.
Nikada ne branite svoje stare ideje samo zato što ste vi taj koji ih je izrazio.
Ne čuvajte beskorisne predmete.
Ne ukrašavajte se egzotičnim idejama.
Ne imajte fotografije s poznatim ljudima.
Ne opravdavajte se nikome i držite se svojih savjeta.
Nikada se ne definišete prema onome što posjedujete.
Nikad ne govorite o sebi bez razmišljanja da bi se mogli promijeniti.
Prihvatite da ništa ne pripada vama.
Kad vas neko pita za mišljenje o nečemu ili nekome, govorite samo o njegovim ili njenim kvalitetama.
Kada ste bolesni, smatrajte svoju bolest svojim učiteljem, a ne kao nešto što treba mrziti.
Gledajte direktno, i ne skrivajte se.
Ne zaboravite svoje mrtve, dodijelite im odredjeno mjesto i ne dopustite da vam preuzmu život.
Gde god živite, uvek pronađite prostor koji ste posvetili svetome.
Kada obavljate uslugu, učinite trud neprimjetnim.
Ako se odlučite raditi da pomažete drugima, radite to sa zadovoljstvom.
Ako oklijevate između činjenja i nečinjenja, riskirajte da učinite.
Ne trudite se da budete sve supružniku; prihvatite da postoje stvari koje mu / joj ne možete dati, ali koje mogu drugi.
Kada neko govori pred zainteresovanom publikom, nemojte mu ili joj se suprotstavljati, krasti mu / joj publiku.
Živite od novca koji ste zaradili.
Nikada se ne hvalite ljubavnim avanturama.
Nikada ne veličajte svoje slabosti.
Nikada ne posjećujte nekoga samo da biste ubili vrijeme.
Nabavljajte stvari kako biste ih podijelili.
Ako meditirate i pojavi se đavo, učinite da i on meditira.
Četiri lica Boga – to jest četiri osnovne tačke – u zvezdanom svodu, u božanskom stanju bića, su:
Svako lice Boga, svaka osnovna tačka nebeskog svoda, sadrži u sebi tri vida neispoljenog božanstva, i tako postaju dvanaest znakova zodijaka: Tri vatrena vida prvog lica Boga, prve grupe, otkrivaju se u tri sazvežđa po imenu Ovan, Lav i Strelac. Lav je prvo ispoljenje .Boga i shodno tome veliki otac celokupnog zodijaka. Zato sva tri ispoljenja prvog lica Boga imaju očinski, životodavni karakter. Ovan zrači vatru mladosti, plodnu moć mladog oca koji prodire u nedra prirode, budi novi život i pokreće. Ovan je moć proleća koja je po svom uticaju isto tako divlja i nehajna, tako pohotljiva kao i sam ovan.
Lav je vatra savršeno razvijenog, dostojanstvenog i uglednog čoveka, zrelog oca koji zrači svoju stvaralačku moć, ljubav i toplinu prema svoj svojoj deci dok ih odgaja s brigom punom ljubavi. Lav je moć leta. Kentaur (Strelac) je biće koje je nadraslo svoju životinjsku prirodu, nadvladalo svoje fizičke žudnje i usmerilo svoju svest ka uzvišenom cilju. Njegovo zračenje je vatra duha mudrog i blagog oca koji nastavlja da pomaže svojoj zreloj deci svojom duhovnošću, valjanim mislima i razboritim savetom. Kentaur ili Strelac je duhovna vatra misli, moć poodmaklih godina, zime. Tri vida druge grupe, zemaljsko-materijalnog lica Boga, su: Bik, Devica i Jarac. Sve tri manifestacije ovog lica Boga otkrivaju majčinski karakter.
U proleće bik stoji na zelenoj livadi, i sva priroda je okićena divnom odećom mlade na dan venčanja, spremne da primi svu plodnu moć svog mladoženje. Zračenje zodijackog znaka Bika omogućava zemlji da primi vatrenu životnu silu i pusti je da se ukoreni. Tako je božansko seme u stanju da se otelovi u zemaljskom telu. Bikovo zračenje omogućava božanskom ja, stvaralačkom principu, logosu, da postane telesan. Bik budi moć začeća u materiji – u ženki vrste prizivajući mladu da bude spremna. Bik predstavlja onaj vid uvodnog materinstva u kome je buduća majka spremna da začne. Devica je neukaljana kraljica nebesa, boginja majka prirode koju mužjak nikad nije dotakao a ipak je trudna s bezbrojnim bićima koja se rađaju iz njenog božanskog tela. Moć znaka Device je plodnost prirode i zato se ona prikazuje kako nosi u ruci klas žita s pet zrna. U mističnom svetu Devica je ljudska duša koja, očišćena od sve zemaljske nečistoće, postaje neokaljana i prima božansko seme od duha Boga. Tako ona čeka božansko dete u kome su oba principa – božanski i materijalni – smešani u savršeno jedinstvo. Tako je Devica trudna, noseći vid materinstva
Treći vid zemaljskog lica Boga je Jarac, Ta životinja živi u predelu najčvršće materije na zemlji, kamenju, stenama i oblucima. Centripetalna sila zakona materije izaziva da materija dostigne najviši stepen tvrdoće i shodno tome da se kristalizuje. U kristalu materija nadvladava sebe samu, gubeći svoje prvobitne karakteristike neprozirnosti i postajući potpuno providna. U kristalu materija otkriva prvobitne geometrijske oblike stvaralačke sile. Dete je takođe zgusnut, kristalizovan oblik božanske stvaralačke životne sile. Kroz zakon materije, kroz centripetalnu, sažimajuću moć koncentracije, dostignuće božanskog ja, božansko dete – svest – rađa se u duši čoveka. Dokle god čovek poistovećuje svoju svest sa svojim animalnim instiktima nalik je staji u kojoj životinje žive. U toj staji, okruženo životinjama, mora da se rodi božansko dete – božanska svest. To se događa preko koncentrišućeg dejstva znaka Jarca. Jedini put koji može da vrati čoveka u jedinstvo, u izgubljeni raj, je put koncentracije. Zato se rođenje božanskog deteta slavi u mesecu kad sunce stoji u znaku Jarca. Zračenje tog centra sile pomaže čoveku da u potpunosti ispolje i postignu božansko u materiji i kroz materiju – u telu. Jarac je porođajni vid materinskog. Tri vida treće grupe, gasovito lice Boga, su Blizanci, Vaga i Vodolija. Gasovito stanje sjedinjenja koje izvire iz ovog zračenja daje pokret. Zato su ova tri sazvežđa povoljna za ispoljavanje sila koje zahtevaju slobodan i neometan pokret. One su duhovne po karakteru. Znak Blizanaca nosi u sebi dve polovine drveta poznavanja dobra i zla. Njegovo zračenja ima uticaja u dva pravca. Ono izaziva da čovek gleda levo i desno da bi sakupio znanje i iskustvo. Ono izaziva da se čovekov put kroz život razgranava kao grana drveta. Čovek kreće da traži znanje na najvećim stranputicama koje vode u raznim pravcima. Tražeći iskustvo, ljudi žele da vide sve, čuju sve, nauče sve. Zračena sila Blizanaca se ispoljava kao nagon za učenjem. Zračenje sazvežđa Vage tera sve u ravnotežu. Sva iskustva koja je čovek sakupio se postavljaju na tasove vage i mere. Ono što je vredno se zadržava; šta je bezvredno odbacuje se. Uticaj vage je harmonija, razvijanje čovekovih moći razlikovanja i opažanja i dovođenje dvostranih sila Blizanaca u ravnotežu. Znak Vage zrači zakon ravnoteže i pravde u trodimenzionalni svet. On je ispoljavanje zakonodavnog znanja.
Sazvežđe Vodolije zrači znanje koje je sakupljeno pod znakom Blizanaca, izmereno u Vagi, utvrđeno kao vredno i uzakonjeno. Zračena energija tog znaka ne podnosi nikakve smetnje ni prepreke i ne zna ni za kakve granice. Vodolija daje, prenosi blaga na druge, neumorno prosipa vodu života iz svog suda, puštajući da njeni talasi teku do najudaljenijih svetova. Ti talasi su sveoživljavajuće visoke frekvencije duha. Vodolija je ispoljavanje neometanog duha oslobođenog svih okova. Tri vida treće grupe, vodenog lica Boga, su: Rak, Orao (Škorpija) i Ribe. Tri ispoljenja ovog lica Boga imaju emotivni karakter koji se ispoljava u osećanjima. Zodijački znak Rak simbolizuje malo vode u rupi u kojoj rak živi. Pošto uhvati svoj plen napolju, on se povlači u svoju rupu da ga svari. Svest koja je usmerena prema spolja da bi našla duhovnu hranu povlači se da svari i preobrazi svoj plen – utiske koje je sakupila – u pročišćena i organizovana iskustva. Zračena sila zodijačkog znaka Raka ispoljava se kao samoposmatrajuća, samoanalizirajuća svest pojedinca koji traga za istinom. Znak Škorpije – Orla predstavlja veliku prekretnicu kad se crv koji gamiže preobražava u orla koji visoko leti, oslobođen, biće koje se probudilo i postalo svesno u božanskom ja. Crv – Škorpija – mora da se ubije da bi postala orao. Zato ovo sazvežđe ima dvojno ime. U svom neoslobođenom stanju on se zove Škorpija po životinji koja može sebe da ubije sopstvenom žaokom; u svom oslobođenom stanju on se zove Orao, simbolišući slobodnu dušu koja leti visoko iznad materijalnog sveta kao božanski soko Horus. Zračenje ovog sazvežđa je pokretna sila, sila života, koja se ispoljava u ovom obliku kroz vodu – kroz telesne tečnosti. Ta sila omogućava duhu da se zaodene u materiju da bi se iznova rodio u telu. Ta energija je prvobitna zmija iskušenja, koja zavodeći primamljuje duh u materiju i prouzrokuje njen pad iz rajskog jedinstva. Kad se, međutim, umesto da deluje na materijalnoj ravni ta sila transformiše i preobražava, postajući čisto duhovna, seksualna žudnja se preobražava u uzdižuću silu koja pomaže paloj svesti da se vrati u rajsko jedinstvo. Bez te sile nijedna svest koja je ispala iz jedinstva ne može da pronađe put kojim će se vratiti u Boga! Voda ovog sazvežđa je kao močvara u kojoj se skriveno vrenje nastavlja i preko koje, a da u stvari ne gore, igraju male vatrene svetlosti lutalice.
Ribe žive u beskrajnom okeanu. Iako ponekad stižu do površine, one ponovo zaranjaju i nestaju u neizmernim dubinama. Prava priroda čoveka je slična okeanu. Njegova svest je na površini, ali daleko veći i dublji deo njega leži u nesvesnom odakle potiču razlozi i koreni njegovih misli, reči i dela. S druge strane, osoba koja je dostigla iskupljenje i ostvarila potpuno i savršeno poznavanje sebe, čija svest je posvećena u njegovom božanskom ja i postigla ostvarenje u svom ja, više nema podsvest i nadsvest. To će reći da više ne postoji deo njega koji je nesvestan. Slikovito govoreći on pliva, potpuno svestan, u dubinama bezgraničnog okeana božanske sve-svesti. Ono što neoslobođena osoba prepoznaje-ili vrlo često ne prepoznaje-kao “nesvesno”, postalo je njegov dom i deo u kome je on savršeno svestan. Dva ispoljenja pola – muško i žensko – su isto tako srećna kao dve bezbrižne ribe u okeanu savršene harmonije. Uticaj znaka Ribe je oslobađanje, utapanje ličnog u bezlično, u dubine bezgraničnog ja, u božansko i neraskidivo jedinstvo jednog bića koje je sve. Veliko delo oslobađanja se završava zračenjem ove sile, oduhovljenje materije je ostvareno. Vidiš, tri vida svakog trougla su povezana; počinjući na materijalnoj ravni, oni napreduju naviše u pravcu oduhovljenja. Ali, ne postoji samo odnos između tri vida svakog lica Boga; četiri trougla su u stvari tako povezana da su njihova središta istovetna. Na taj način oni sačinjavaju zodijački krug dvanaest otkrovenja, takvih da razni vidovi četiri trougla obrazuju međusobno povezani niz stupnjeva u razvoju i napretku. Zatim, postoji još i treća veza između pojedinih sazvežđa, naime ona između suprotnih sazvežđa, od kojih je svako komplementarna polovina druge. Najpre, hajde da raspravljamo o odnosu stupnjeva u razvoju. Niz prirodno počinje sa sazveždem Ovna, pošto početak svih izražavanja života – i otuda početka proleća – leži u Ovnu. Ali treba da obratiš pažnju na činjenicu da postoje dva “početka proleća”, jedan apsolutan i jedan relativan. Svako ispoljavanje života – uključujući i zemlju i sva bića koja na njoj žive – nosi u sebi “apsolutan početak proleća” ili “tačku proleća”. Ta apsolutna prolećna tačka je nezavisna od spoljnjeg sveta. S druge strane, relativna prolećna tačka zavisi od položaja zvezda u nekom datom trenutku. Tako zbog raznih kretanja zemlje ona ne ostaje na istom mestu, već stalno menja svoj položaj. Ući ćemo u sve to detaljnije kasnije.
Znaci zodijaka teku ovim redosledom: Ovan, Bik, Blizanci, Rak, Lav, Devica, Vaga, Škorpija – Orao, Kentaur, Jarac, Vodolija, Ribe. Sve što se zgušnjava u materiju se ispoljava na materijalnoj ravni i prolazi u svom sopstvenom životnom veku kroz puni krug zodijaka. Život pojedinog ljudskog bića je jedan veliki period koji je podeljen na manje periode – detinjstvo, mladost, zrelost i starost: oni se sa svoje strane razbijaju u još manje periode: godine, godišnja doba, mesece, nedelje i, najzad, dane. I svi kraći periodi čovekovog života – dani, godine i tako dalje takođe prolaze kroz pun krug zodijaka. Njegovo rođenje odgovara Ovnu. Zatim, jedan za drugim, on prolazi kroz sve znake zodijaka, dostižući zrelost u Lavu i umirući pod znakom Riba kad nestaje s materijalne ravni.
Upravo na isti taj način počinju naši dani s buđenjem iz sna i pojavljivanjem na svetu. Dan se razvija, dostiže zrelost i tačku kulminacije u podne a onda počinje da opada. Posle daljih promena dolazimo do večeri kad napuštamo svoja tela da bismo se odmorili i spavali, povlačeći svoju svest u sebe i padajući u san – baš kao što činimo na kraju naših zemaljskih života kad napuštamo svoja tela poslednji put. Svaki period ima svoj početak, razvoj, kulminaciju, opadanje i nestanak.
Pojedini znaci Zodijaka imaju sledeće osnovne karakteristike: Ovan se brine za to da se nešto uopšte pojavi ili rodi u ovom svetu, a to podjednako važi i kad pravo vreme rođenja ne pada pod znak Ovna! To je zato što svako rođenje, bez obzira na spoljni svet i naravno bez obzira na razna sazvežđa, nosi u sebi moć početka, a tu moć mi zovemo Ovan i napolju, u zvezdanom svodu, i unutar svakog pojedinog bića. To je apsolutna strana Ovna u svakom stvorenom obliku. A taj odnos je potpuno isti sa svim drugim sazvežđima, sa svim ispoljavanjima života, i sa svim vidovima četiri lica Boga. Uvek postoji jedno unutrašnje, apsolutno ispoljenje, i jedno spoljno, relativno ispoljenje.
Posle rođenja svako novo biće mora da pusti korene gde god da je. To ono čini uz pomoć Bika. Novo biće uzima hranu i vari je. To mu obezbeduje materijalnu vezu koja ga spaja sa spoljnim svetom i stvara put snabdevanja hranom za njegovo telo.
Pod uticajem znaka Blizanaca, novo biće počinje da sakuplja iskustvo, i njegov put počinje da se razilazi i deli račvajući se svakojako kao grane nekog drveta. Biće se razvija u različitim pravcima i stiče opsežno znanje.
U Raku ono se ponovo povlači u svoju kuću da svari svoje duhovne tekovine – iskustva koja je sabrao. Počinje da se razvija njegovo unutrašnje jezgro.
Kroz životodavni, vatreni uticaj Lava, biće sazreva i stiče dostojanstvo. Ono razvija svoje moći i sposobnosti i ispunjava svoju zemaljsku dužnost začinjanja nove generacije. Ono postaje otac porodice.
Devica donosi žetvu. Čovek donosi plodove svojih napora u svoj ambar. U dubinama njegove duše razvija se božansko dete – sveobuhvatna ljubav.
U Vagi se mere njegova dela, pozitivno i negativno dato na poverenje i zaduženo jedno naspram drugog. Njegova pažnja se usmerava na obe strane, jednu svetovnu i drugu duhovnu. U sebi on postavlja ta dva sveta u savršenu ravnotežu, pokrećući delovanje unutrašnjeg, božanskog zakona koji stoji iznad i izvan svega što je relativno.
Znak Škorpije donosi sunčevu prekretnicu, veliki preokret. Čovek mora da oduhovi božansku stvaralačku moć koja se dotad ispoljavala u njemu kao pokretački instinkt i nagon. On sad mora da upotrebi tu božansku stvaralačku moć u službi drugih. To znači da mora potpuno da nadvlada svoju ličnost. On doživljava mističnu smrt svoje osobe, zatim uskrsnuće i besmrtnost u duhu. Od sad pa nadalje on prestaje da služi materijalizmu. Visoko iznad zemlje, u potpunoj duhovnoj slobodi, on leti kao orao, kao sveti soko Horus.
Kroz uticaj Kentaura on postaje veliki učitelj kao sam Kentaur, biće koje je nadraslo životinjski nivo, biće koje sad upotrebljava svoje životinjsko telo samo da bi brže doseglo veliki cilj koji jasno vidi pred sobom. Njegove misli presecaju kao munja teške oblake tmine i neukosti. On prenosi svoja iskustva dalje na sledeću generaciju.
U znaku Jarca u čovekovom srcu se rađa božansko dete sveobuhvatna ljubav. Ono postaje istovetno s božanskim ja i svesno u njemu. Kako božansko dete koje je rođeno u njegovom srcu postaje vidljivo, čovek postaje bistar kao kristal. U svojim rečima i delima on otkriva sveobuhvatnu ljubav.
U Vodoliji biće prosipa i razbacuje svoja blaga. Ono je postalo sjajno, blistavo dete Boga koje je iznad i izvan seksualnosti. Zračeći sebe samog ono je izvor najviše božanski duhovne moći. Proces preobraženja i dematerijalizacije počinje.
U znaku Riba živo biće doživljava ponovno ujedinjenje sa svojom skrivenom komplementarnom polovinom. To znači, naravno,da se materija raspada. Biće se vraća svom božanskom domu, sveobuhvatnom jedinstvu, Bogu. Njegova svest neosetno i postupno klizi u kosmičku svest, ono odbacuje svoje telo i završava svoj zemaljski život. To je put koji sledi svaki pojedinac, čak iako možda još nije dosegao najviše nivoe svesti. Stupnjevi razvoja mogu da se razlikuju, ali je krug razvitka uvek isti.
Hajde da sad pogledamo kako suprotni znaci Zodijaka dopunjuju jedan drugog: Moćna, plahovita snaga Ovna se uređuje Zakonom Vage koja ukroćuje Ovnove slepe sile i usmerava ih u prave kanale. Nevestinska moć znaka Bika dopunjava i zadovoljava instinktivni stvaralački nagon Škorpije. Materinska je sila Raka, povlačeći se u zaklon sopstvenog ognjišta i doma, komplementarna “druga polovina” kristališućeg, porođajnog zračenja Jarca. Novorođeno dete pripada majci. Očinsko zračenje Lava nalazi svoju “drugu polovinu” u detinjasloj moći Vodolije. Otac izdržava, štiti i obrazuje dete. Mladić u znaku Blizanaca sa svojom željom da uči, prima znanje za kojim žudi od velikog učitelja, Kentaura. Nebeska Devica, noseći božansko dete u svojoj svetoj materici, prima hranu od mističnog sveta dve Ribe.
Šta je to bilježnica, i koja joj je svrha? Sve je počelo kao lični dnevnik u kojem su se našli stari tekstovi koji su nekad bili u papirnoj formi. Sa pojavom bloga početkom 2000-tih uskočila sam i na taj voz i počela piskarati na blogger .ba kao novopečena mama. Tako je otpočeo sasvim drugi period pisanja dnevnika, pisanje za publiku. Više nisi mogao biti tako intiman kao sam sa sobom, pa si pisao ono opšte-prihvaćeno, ne suviše lično, ali, ipak, nešto što ostavlja lični trag.
Medjutim, sve to jednom predje u monotoniju, naročito ako nemaš o čemu da pišeš, ako ti život krene nekim tokom kojem se nisi nadao i ako još uvijek razmišljaš na ono što ostade na papiru.. Pa se osjećaš podijeljeno.. izmedju papirne i online verzije. Dvije polovice tebe, a ni u jednoj te nema dovoljno. Onda su došle socijalne mreže, pa si se i tamo dogodio, opet razbacan na sve strane, djelići tebe se i danas nalaze negdje u nekim prašnjavim serverima.
Htjela sam sve objediniti i napraviti vlastiti sajt, gdje bih nastavila blogati, ono goli život, sve kako jeste, bez ustezanja. Uporedo sam radila na drugim projektima koji su bili konkretniji: jasna usluga, jasan cilj i ništa lično. Moj lični blog je trebao biti nešto samo za mene, gdje bih se istresala do mile volje, neki anonimni sajt za koji ni Google ne bi mario. Bila sam jedno vrijeme na domenu jajesam .com, onomad kad sam se puno bavila istraživanjem duhovnosti, pa i težila nekom prosvjetljenju, stoga je taj domen bio cool. Još jedan trofej ega. Ali uskoro se više nisam dobro osjećala na tom domenu, pa sam promijenila u bilježnica. Bilježnica.com postoji već dugo, ali nikada na njoj nisam poradila, pa je ostala takva kakva jeste: razni tekstovi i književni pokušaji rastegnuti kroz decenije. Naravno, prepisala sam svoje papirne dnevnike, moram priznati. bio je to opsežan posao digitalizovanja svih svezaka, ali sad je sve tu od 1990. godine. Tada blog kao blog nije ni postojao, pa tek je i Microsoft bio lansirao svoj Windows, a blog kao fenomen se pojavio kao što rekoh, početkom novog milenija. Google se vjerovatno ne osvrće na datume ovog bloga, zato ga nije ni rangirao nešto posebno, jer da jeste… bio bi u vrhu rezultata pretrage bar za termin “bilježnica”. Ali nije. Vjerovatno i zbog toga što postoji poznata knjiga i film sa istim imenom, i to je ono što ljudi uglavnom traže, a ne tamo neku blogerku koja bilježi u svoju bilježnicu.
Bilježnica je trenutno poluotvoreni blog, sa mnogo privatnih postova, postova koji su dijelom vidljivi i postova potpuno vidljivih. Oduvijek mi je bilo teško da osmislim svoj lični dnevnik, jer sam bila u dilemi šta želim s njim. S jedne strane željela sam mjesto gdje ću opisivati svoja dnevna dešavanja, osjećaje, stremljenja, nade, ispovijedati se sama sebi, tako raščistiti moždane vijuge i bar malo doći do jasnoće u cijeloj ovoj životnoj zbrci. S druge strane sam znala da to neće biti interesantno drugima. Prizanajem, htjela sam i jedno i drugo, da mogu da lajem na sva usta i da to bude interesantno i drugima. A to nije baš lako, pa morao bi biti đavolje dobar u pisanju, imati ekstravagantan život ili bujnu maštu, pa da zadržiš publiku na ličnom blogu. Jer, niko ne želi da čita tudje žalopojke, frustracije i neispunjene želje. Internet, bar koliko ga ja poznajem je medij gdje tražimo sve, i da kupimo cipele i da pročitamo knjigu i da se socijaliziramo i da nešto naučimo… Na ličnom blogu nema dovoljno “mesa” za koje bi se neko uhvatio, osim ako mu život nije tako bijedan da ga jedino tješi kad čita tudje prenemaganje. Elem, htjela sam da kada neko navrati na ovaj sajt, nadje nešto za sebe, neku pouku, inspiraciju… Ili da nauči nešto što nije znao, pa nastavi dalje da istražuje. Stoga sam razdvojila privatni dio od javnog, i odabrala teme koje mene interesuju, a to je, uglavnom, informaciona tehnologija, duhovnost, umjetnost, zdravlje…
I dok sam ranije oklijevala i čekala da mi padne super ideja za moj lični sajt, sada sam uglavnom mirna i nemam više nekih ambicija s njim… stoga nema ni velikih očekivanja, pišem za svoju dušu. Znam, novo je doba, blogovi kakvi su nekad bili nisu više tako in, influenseri su sad na Instagramu, YouTubeu… sve je prešlo na novi level, ali ja se držim ovoga. Čovjek dodje u godine kada više ne može puno da mijenja, uhvati se one grane koja djeluje čvrsta i stabilna da može držati još neko vrijeme. A ono ide li, ide, nemilosrdno. 🙂
You need to be logged in to view the rest of the content. Molimo Log In. Nisi član? Pridruži Se