Još uvijek čekamo…

 

MapamalaČesto se pitam, kako oni gledaju na sve što je bilo…
Šta osjećaju, grize li ih bar malo savjest? Nemoguće da su još uvijek toliko bezobrazni da misle kako su oni bili ugroženi i kako su morali da nas napadnu.
Da li smišljaju izgovore i govore kako oni to nisu htjeli, kako je to sve neko drugi isplanirao… Time bi samo pokazali da ne misle svojom glavom i da puštaju da ih vode zlikovci.
“Vidi šta nam uradiše” rekla je komšinica Srpkinja mome bratu..
Vidi šta nam uradiše.. KO?
Ne shvatam, zaista, te ljude, i ne vjerujem da ću ih ikad shvatiti..
Zašto se niko ne oglasi.. ?
Zašto ne izadje sa bilo kakvom izjavom o prošlosti.. ?
To nam je potrebno možda više nego hapšenje svih onih zločinaca koje kazna čeka kad-tad.
A sigurna sam da je i njima to isto potrebno.
Nama je važno da osjetimo da u bićima koje zovemo ljudima, ipak, ima nešto ljudsko. I ima… sigurna sam da je većina tih ljudi dobra, i da su baš kao i mi, u onim godinama, bili zbunjeni i nisu znali šta da rade, osim da izvršavaju naredjenja.
Baš kao što ni mi nismo znali ništa drugo nego bježati.
Ali sad… sad je vrijeme za istinu.
Još uvijek čekamo..

Komentariši