Ptičja gripa se, valjda, ne odnosi na sve batakove??

15.02.2006.
Ptičja gripa se, valjda, ne odnosi na sve batakove??

Obično ne činim blud.. pardon, copy-paste, ali ću ovo morati.. jako me se dojmilo :)) Jedan srodan blog, da ne kažem, imenjak-blog, mater, na današnji datum, donosi sljedece:
“Nekada davno
u dalekoj zemlji,prelijepa, nezavisna,
samopouzdana princeza
srela je žabu dok je sjedila i razmišljala o ekologiji.
Žaba je skočila princezi u krilo i rekla:
Draga gospo, nekad sam bila lijep princ,
dok me zla vještica nije začarala.
Ipak, jedan tvoj poljubac vratiće me
u zgodnog princa kakav jesam.
Tada ćemo, draga moja, moći da se vjenčamo
i skućimo u zamku,
gdje ćeš spremati moje obroke,prati moju odjeću,
rađati moju djecu i dovijeka biti zadovoljna i sretna.
Te noći, dok je večerala dinstane žablje batake,
princeza se zakikotala i pomislila:
“Jebi ga, ne slažem se.” “
********************************
A ovaj blogger ima poseban problem… fino je sve počelo, s djecom i idilom, ali se završilo na, vjerovali ili da, nedostatku erekcije. Pa kako onda čovjek da i tu ne počini blud??
Podržimo nove blogere ! ;P)
” Svako do nas živi svoj život najbolje kako zna i kako umije.
Tako i ja, hodam kroz ovaj vilajet najbolje što mogu, vođen svojim idejama, principima, i potrebama. Snalazim se najbolje što mogu, pomažem sebi, ponekad drugima.
I svak od nas želi, mašta, i očekuje da ga ljudi po nečemu pamte, jednom – kad ode, kad samo ime na mezaru ostane za njime.
Tako i ja …
I, divim se onim jednostavnim ljudima, bez uvrede za tu riječ JEDNOSTAVNIM, jer to je izgleda najteže biti, koji svoj smisao vide u svojoj djeci. U nasljedstvu svojih gena, u ljubavi koju pružaju malim bičima koja porastu, pa vas izdaju jednog dana, ko što sam i ja vjerovatno svog babu izdao.
Mene neće pamtiti ljudi. Neće o meni priču prenositi moja djeca, kroz besjede drugima o babi koji je bio vaki ili onaki. Neće me pamtiti ni po genima ljepote ili gluposti koje sam prenio pokoljenima iza sebe. Neće me pamtiti ljudi…
Pamtiće me žene. Svih onih 2897 žena kojima sam dao sebe. Sve one koje sam pedantno evidentirao u knjigama koje čuvam ko amuzemzem. Sve one koje sam uzimao kako sam htio, koje su me imale kad su htjele, sa kojima sam se ljubio kad sam htio. Po dvije, po tri, ili pet u isto vrijeme. Jer, volim ih… eh, samo ja znam koliko …
Ne bojte se. Nemam neku bolest smrtnu, pa da se opraštam. JOK!!! Josš je gore. Ne diže mi se više. Impotentan sam postao. Nemam motiva elana, a ponajmanje erekcije …
Osta mi da pišem, da se sjećam, i da se nadam. Pa evo bujrum …”
Postavljeno u 23:06, 3 komentar(a), print, #

Uloguj se da bi vidio ostatak sadržaja.Molimo . Nisi član? Pridruži Se

Možda vam se svidi