Dr Naram… hokus-pokus doktor iz Indije
Toliko je toga interesantnog i vrijednog da se zapamti, ali mozak nije svemoguć. Stoga moraš zapisivati.
Kako se svakoga dana zakačiš za neku temu ili u svojim neumornim traganjima nabasaš na interesantne ljude, članke, vijesti, videa… tako poželiš da to u svom životu nekako primjeniš ili bar sačuvaš za kasnije kada budeš više raspoložen da testiranje.
Za Dr Narama si već čuo na jednom od onih mnogobrojnih Ted talks, u kojem jedan zapadnjački doktor priča o čuvenom indijskom doktoru koji liječi drevnom metodom. Kako se ništa ne dešava slučajno, tako ti je možda sudjeno da na osobu iz priče natrčeš i u drugom kontekstu, naime u videu gdje ga intervjuiše neki novinar. I tako, zakačiš se za cijelu priču o tom čovjeku, pregledaš mnoga videa, posjetiš stranicu i vidiš da se radi o osobi čudnih sposobnosti. On liječi očitavanjem pulsa i pritiskanjem tački na tijelu, tzv. marmi. Čini se da ovaj pozitivni doktor ima rješenje za sve bolesti i probleme u životu, a posebno se trudi da to sve dokumentuje. Posao mora trajati. I sve je to u redu, dok ima ljudi kojima je pomogao, a medju njima su, sudeći po fotografijama, bili i Nelson Mandela, i Majka Tereza i Dalai Lama. Dr Naram redovno putuje po svijetu, gdje sa svojim saradnicima liječi ljude i u Njemačkoj, Kanadi i dr.
U videima se prvi put susrećeš sa pojmom ghee, koji se koristi u mnogim tretmanima. Najvjerovatnije nikad nećeš nijedan testirati, ali te zanima šta je ghee. Pa onda pretražiš internet i saznaš kako je to pročišćeni maslac i onda postoje recepti kako se on pravi. Nije li to najsličnije našem maslu… ? Radoznalosti nikad kraja.
http://alternativa-za-vas.com/index.php/clanak/article/ghee
Moćna hrana za mozak – smanji rizik od nastanka Alzhajmera
Rezime videa:
Da biste smanjili rizik od nastanka Alzhajmerove bolesti (demencije) i uopšte poboljšali stanje organizma:
- Jedite obojeno voće i povrće svakodnevno: borovnice, grejpfrut, brokulu i t d (ljubičasto voće!) za bolje pamćenje
- Uzimajte vitamin E da se riješite slobodnih radikala iz mozga, ali ne preko pilula nego iz voća kao što su orašasti plodovi / sjemenke (samo nekoliko , koliko može stati u šaku), zatim špinat, mango, itd.
- Smanjite trans-masnoće iz hrane kao što su krofne, peciva (lisnato tijesto) i zasićene maste iz slanine, mesa, sira/mliječnih proizvoda.
- Reducirajte metale poput željeza i bakra. Ne koristiti željezne tave/tiganje.
- Vježbajte: ništa pretjerano, brzo hodanje tri puta sedmično, do 40 minuta svaki put je dovoljno.
Radite ovo gore i smanjićete rizik od Alzhajmera za 80% čak i ako ste genetski u zoni rizika.
Transkripata, automatski prevod:
Prevodilac: Peter van de Ven Recenzent: Denise RQ
00:07
Hvala vam što ste mi se pridružili.
00:09
Dana 8. februara 2012, moj otac je preminuo.
00:15
Istina je da je tog dana njegovo srce prestalo da kuca.
00:20
Moj otac je umro godinama ranije.
00:23
Počelo je sa propustom memorije,
00:26
i kako je vreme prolazilo, njegovo se pamćenje sve više i više srušilo,
00:29
i stigao je do tačke u kojoj nije znao
00:31
svoju decu koja su došla da ga vide.
00:34
Njegova ličnost se promijenila,
00:36
i njegova sposobnost da se brine o sebi potpuno je nestala.
00:39
I …
00:42
Ako biste mogli napraviti popis svih stvari koje bi vam se mogle dogoditi,
00:47
poslednja stvar na vašoj listi, na samom dnu liste,
00:50
najmanje što je Alzheimerova bolest,
00:53
jer kada izgubite pamćenje, izgubite sve.
00:57
Izgubili ste sve koji su vam bili važni.
01:00
Ako možete pogledati u mozak osobe koja ima ovu bolest,
01:04
ono što vidite je da između moždanih ćelija postoje ove neobične strukture.
01:12
Iz ćelija izlazi beta-amiloidni protein,
01:16
i akumulira se u ovim malim strukturama sličnim lopticama
01:20
koji su ispred vas, na mikroskopskom poklopcu.
01:24
Ne bi trebali biti tamo,
01:26
i oni su znak Alchajmerove bolesti.
01:30
Ova bolest pogađa oko polovine Amerikanaca sredinom 80-ih.
01:33
Možete reći svom doktoru,
01:35
“U redu, ne želim to. Šta mogu da uradim da to zaustavim?”
01:39
Vaš doktor će reći: “Pa, starost i genetika.”
01:43
Postoji gen – zove se APOE-4 alel.
01:47
Ako imate ovaj gen od jednog roditelja, rizik je utrostručen;
01:51
ako ste ga dobili od oba roditelja,
01:53
Vaš rizik je 10 do 15 puta veći nego što je bio ranije.
01:57
Koji je odgovor? Nabavite nove roditelje?
02:00
Ne, mislim da ne. To nije to.
02:03
Dakle, žao mi je: to je starost, to su geni, period, to je to;
02:06
ne postoji prokleta stvar koju možete samo čekati da se to desi.
02:09
Ili možda ne.
02:11
U Čikagu su istraživači započeli nešto što se zove
02:13
Chicago Health and Aging Project.
02:15
Ono što su uradili bilo je da su pogledali šta ljudi u Chicagu jedu.
02:19
Uradili su veoma pažljive dijetetske zapise u stotinama i stotinama ljudi,
02:23
i onda su počeli da vide ko, kako godine prolaze,
02:27
ostao je mentalno jasan i razvio demenciju.
02:32
Prvo što su uključili
02:34
bilo je nešto o čemu sam znao kao klinac koji je odrastao u Fargo, North Dakota –
02:38
Moja mama je imala petoro djece, mi smo otrčali u kuhinju do mirisa slanine.
02:42
Moja mama bi uzela viljušku,
02:44
i stavila bi ga u tavu i izvukla vruće trake od slanine
02:48
i stavi ih na papirni ručnik da se ohladi,
02:50
i kad bi sva slanina bila iz tave, pažljivo bi podigla tu vruću posudu
02:56
i sipajte mast u posudu da je sačuvate –
02:58
to je dobra mast za slaninu, ne želite to izgubiti!
03:01
Moja majka bi uzela tu teglu,
03:03
i ona će to staviti
03:05
ne u frižideru, ali je stavila na policu,
03:09
jer je moja majka znala da se mast sa slaninom hladi,
03:12
šta se s njom događa?
03:13
Stvrdnjava se.
03:14
I činjenica da je čvrsta na sobnoj temperaturi
03:17
je znak da je mast sa slaninom napunjena zasićenim mastima, lošim mastima.
03:22
Već dugo znamo da to podiže kolesterol,
03:25
i ima mnogo masti u slanini.
03:27
I usput, sledećeg dana,
03:28
vratila bi je u tavu i pržila jaja u njoj;
03:31
neverovatno je da je ijedna od njene dece živela u odrasloj dobi.
03:34
Tako smo živeli.
03:35
Izvor broj jedan zasićenih masti zapravo nije slanina,
03:38
to su mlečni proizvodi, sir i mleko, i tako dalje;
03:41
a meso je broj dva.
03:43
U Chicagu, neki ljudi su jeli relativno malo zasićenih masti,
03:46
oko 13 grama dnevno,
03:48
drugi su jeli otprilike dvaput toliko,
03:50
i istraživači su samo pogledali ko je razvio Alzheimerovu bolest.
03:54
Mogu li vam pokazati brojke?
03:56
Evo niske grupe, a tu je i visoka grupa.
03:58
Drugim rečima, ako izbegavate lošu mast, rizik je bio prilično nizak,
04:02
ali ako ste se uvalili u sir i trake od slanine,
04:05
Vaš rizik je bio dva, tri ili više puta veći,
04:10
Onda nisu gledali samo na zasićene masti,
04:12
pogledali su masnoću u krofnama i kolačima;
04:15
znate šta je to, to su trans masti koje ćete videti na etiketama.
04:19
I tamo su našli isti uzorak.
04:23
Dakle, ljudi koji su skloni da izbegavaju zasićene masti i trans masti,
04:28
želeli su da ih izbegnu zbog razloga holesterola i bolesti srca,
04:32
ali izgleda da utiču i na mozak.
04:35
Zatim su istraživači u Finskoj rekli: “Čekaj malo, idemo dalje.”
04:39
Postoji stanje koje nazivamo blagim kognitivnim oštećenjem.
04:43
Vi ste i dalje sami – upravljate čekovnom knjižicom,
04:46
vozite, vaši prijatelji znaju da ste to vi
04:48
ali imate mentalne propuste, posebno za imena i za reči.
04:53
Doveli su više od 1.000 odraslih, imali su 50 godina,
04:56
i pogledali su svoje dijete.
04:58
Onda, kako je vreme prolazilo, gledali su da vide
05:00
koji su razvili blago kognitivno oštećenje.
05:03
Neki od tih ljudi jeli relativno malo masti,
05:06
neki ljudi su jeli dosta,
05:07
a onda su pogledali u čije je pamćenje počelo propadati.
05:12
Pronašli su potpuno isti obrazac.
05:14
Drugim riječima, to nije samo: “Hoću li dobiti Alzheimerovu bolest?”
05:18
ali, “Hoću li imati samo problema sa starim pamćenjem?”
05:23
Pa, šta je sa tim genom, APOE-4 alelom
05:28
onaj koji vas osuđuje na Alzheimerovu bolest?
05:31
Onda su redidirali studiju i fokusirali su se samo na te ljude,
05:35
a neki od tih ljudi jeli relativno malo masti,
05:38
neki ljudi su jeli više,
05:39
i–
05:41
…Upravo isto.
05:43
Drugim riječima, ako izbjegavate loše masti,
05:45
čak i ako imate gen,
05:49
rizik od problema sa pamćenjem smanjen je za 80%.
05:54
A ovo je moja najvažnija stvar:
05:56
geni nisu sudbina.
06:00
Hajde da još jednom pogledamo te plakete.
06:02
Znamo da postoji beta amiloidni protein, ali ima i gvožđa i bakra.
06:07
Metali u mom mozgu?
06:09
Tako je, u hrani su metali i oni ulaze u mozak.
06:14
Sada razmislite o ovome: Imam lonac od lijevanog željeza,
06:17
imali smo roštilj u dvorištu, a nedelju dana kasnije, sećam se,
06:21
“Oh …
06:22
Ostavio sam tavu na stolu za piknik, a prošle nedelje je padala kiša.
06:26
Šta se desilo sa mojom tiganjom?
06:28
To je zahrđalo, a ta rđa je oksidacija.
06:31
Ili uzmete novi sjajni novčić, i da li ostaje sjajan zauvijek?
06:34
Ne, i oksidira.
06:37
Pa, željezo i bakar oksidiraju u vašem tijelu,
06:43
i kako to rade,
06:44
oni uzrokuju proizvodnju onoga što se naziva slobodni radikali.
06:47
Čuli ste za slobodne radikale:
06:49
slobodni radikali su molekuli
06:51
koji plivaju u vašem krvotoku,
06:53
i ulaze u mozak, i ponašaju se kao iskre
06:56
taj šav kroz veze između jedne ćelije i sledeće.
07:00
Dakle, kako se to dešava?
07:02
Gde dobijam sve ovo gvožđe? Gde dobijam sav taj bakar?
07:05
Kako to može biti?
07:06
Koliko ljudi ima tavu od lijevanog željeza?
07:08
Daj da vidim ruke.
07:09
Ako je to vaš jednom mjesečni tanjur, ja ću reći, “Koga briga?”
07:14
Ali, ako je to svaki dan, dobijate gvožđe u hranu,
07:17
i to je više gvožđa nego što vaše telo treba.
07:20
Ili bakrene cevi. Ko ima bakarne cevi?
07:23
Ta voda sedi u bakarnim cijevima cijelu noć,
07:27
i ujutro ulazi u aparat za kafu,
07:30
i piješ taj bakar,
07:31
dobijate više nego što vam je potrebno,
07:33
i počinje da proizvodi te slobodne radikale koji idu u mozak.
07:36
Ako ste jeli meso, posebno jetre,
07:39
u tim namirnicama ima i gvožđa i bakra.
07:41
A mi smo mislili: “Zar to nije sjajno?”
07:44
dok smo shvatili da je gvožđe mač sa dve oštrice.
07:48
Treba ti malo, ali ako imaš previše,
07:52
postaje toksičan.
07:54
Vitamini.
07:55
Proizvođači vitamina stavljaju vitamin A i vitamine B,
07:58
i vitamin C, i vitamin D.
08:00
I onda bacaju gvožđe i bakar, misleći: “Pa, trebaju ti ovo”.
08:04
ne prepoznajući da već uzimaš dovoljno hrane,
08:07
i ako je dodaju u vaš dodatak, postajete previše.
08:13
OK, šta ja to govorim?
08:14
Ono što govorim je, osim činjenice da su zasićene masti i trans masti
08:19
će povećati naš rizik, ovi metali će, takođe,
08:22
i uzrokuju stvaranje iskri u mozgu,
08:25
slobodni radikali koji formiraju taj šav kroz veze.
08:28
Ako je to slučaj, onda mi treba aparat za gašenje požara.
08:31
I mi imamo jedan, i zove se vitamin E.
08:34
Vitamin E je u špinatu, a mango je,
08:38
a posebno u orašastim plodovima i sjemenkama.
08:40
I u Chicagu,
08:42
neki ljudi jedu malo toga, a neki jedu mnogo toga,
08:45
a lepota ovoga je da je vitamin E antioksidant:
08:49
izbacuje slobodne radikale.
08:51
Dakle, ako je istina ono što govorim,
08:53
zatim ljudi u Chicagu koji su jeli samo malo vitamina E
08:58
bio bi mnogo veći rizik od ljudi koji su mnogo jeli,
09:01
i to je upravo ono što je istraživanje pokazalo.
09:06
Ljudi dobijaju osam miligrama dnevno vitamina E
09:08
smanjiti rizik od Alzheimerove bolesti za oko pola
09:11
u poređenju sa ljudima koji dobijaju manje od toga.
09:14
Hmm, OK, kako ću to dobiti?
09:17
Vrlo je, vrlo lako: otrči u trgovinu i samo kupi bocu tableta vitamina E.
09:21
Ne, ne mislim tako, i evo zašto.
09:24
Priroda ima osam oblika vitamina E.
09:27
Ugrađena je u orahe i sjemenke,
09:31
ali ako ga stavim u svoju dopunsku pilulu,
09:34
Mogu legalno nazvati vitamin E ako ima samo jedan oblik.
09:38
A ako jedete previše jednog oblika vitamina E,
09:41
smanjuje apsorpciju svih ostalih.
09:45
Dakle, želite da je dobijete iz hrane;
09:47
to je forma koju nam je priroda osmislila,
09:49
i to je forma s kojom smo evoluirali.
09:51
Možemo ići korak dalje.
09:54
Oh, usput, zaboravio sam ti reći.
09:56
Koliko treba da imam?
09:57
Ako stavim orahe ili sjemenke na dlan,
10:01
do trenutka kada udari u vaše prste, to je samo jedna unca,
10:04
i to je oko pet miligrama vitamina E, upravo tamo.
10:06
Trik je: nemojte ga jesti;
10:09
jer ako znate, znate šta se dešava.
10:11
Ako imate te slane bademe, a vi ste ih pojeli:
10:14
ponovo napuniš ruku, a onda opet jedeš.
10:17
Ima nešto o slanim indijskim oraščićima i bademima, je li to samo ja?
10:20
Ima nešto u njima, oni se na neki način malo naviknu.
10:24
Dakle, nemojte to raditi, to će biti mnogo više nego što vam je potrebno.
10:26
Odgovor im izlijte u ruku,
10:29
i onda ih srušite i stavite na salatu,
10:33
ili ih stavite na zobenu kašu, ili na palačinke, ili nešto.
10:36
Koristiti ih kao aromu a ne kao užinu,
10:39
onda ćeš biti u redu.
10:40
U redu, istraživači sa Univerziteta Cincinnati
10:43
otišao je korak dalje.
10:45
Ne samo zasićene masti, ne samo trans masti, ne samo vitamin E, \ t
10:48
ali oni rekoše:
10:51
“Šta je sa bojom?”
10:53
Pogledajte borovnice i grožđe: ta boja je dramatična.
10:58
A boje borovnica nisu tu samo da bi ih učinile lepim,
11:01
oni se zovu antocijanini.
11:04
Oni su doveli grupu pojedinaca u istraživačku studiju:
11:08
prosečna starost: 78, i svi su već imali problema sa pamćenjem.
11:13
A ono što su od njih tražili je da imaju sok od grožđa, pintu dnevno.
11:17
Šolja ujutro, šoljica noću.
11:19
Tri mjeseca kasnije, testirali su sve,
11:22
i njihovo pamćenje je bilo bolje, i njihovo pamćenje je bilo bolje.
11:25
Tri mjeseca?
11:27
To zvuči previše lako. Kako to može biti?
11:29
Razmislite o tome: grožđe ima težak život.
11:32
Grožđe mora sjediti na lozi, cijeli dan pod suncem,
11:36
i izložena elementima, i nema zaštitu.
11:40
Ili to?
11:42
Ta ljubičasta boja, ti antocijani
11:45
su moćni antioksidansi, baš kao i vitamin E,
11:49
ali oni su oblik grožđa,
11:51
i ako ih konzumirate, oni ulaze u vaš krvotok.
11:55
Ako je to istina, to ne mora biti grožđe,
11:57
to može biti bilo šta što ima tu boju.
12:00
Kao borovnice.
12:01
Dakle, nazad u laboratoriju:
12:03
u novu grupu pacijenata, došli su, svi su imali problema sa pamćenjem.
12:06
I tri meseca na soku od borovnice,
12:09
Njihovo pamćenje je bilo bolje, njihovo pamćenje je bilo bolje.
12:13
Sada, moral ove priče nije da imamo grožđe i borovnice,
12:16
i sok od borovnice, i sok od grožđa.
12:18
Ne, odgovor je boja.
12:20
Ako pogledate šarenu hranu, postoji važna lekcija za nas.
12:24
Ulazite u trgovinu,
12:26
i od stotinu metara dalje, gledajući odeljenje za proizvodnju,
12:30
možete prepoznati beta-karoten,
12:34
likopen, antocijanini.
12:37
Vaša mrežnjača ih može otkriti
12:38
jer to je narandžasta boja mrkve, ili crvena boja paradajza,
12:43
ili ljubičasta boja grožđa.
12:46
I mozak vam kaže da su lepi, atraktivni,
12:50
možete prepoznati antioksidanse, privučeni ste njima.
12:53
Dakle, 2009. godine, moja organizacija,
12:55
Komitet lekara za odgovornu medicinu,
12:58
otišao u Ministarstvo poljoprivrede.
13:00
Rekli smo: “Ovo je važno. Hajde da bacimo piramidu.”
13:03
Piramida je bila lijepog oblika,
13:06
ali je imala mesnu grupu, i imala je grupu mliječnih proizvoda,
13:10
uprkos činjenici da ljudi koji ne jedu meso ili mlečne proizvode
13:13
bilo je zdravije od ljudi koji ih jedu.
13:16
Isto tako, ko svejedno jede piramidu?
13:19
Jedemo sa tanjira.
13:20
Dakle, smislili smo tanjur koji je rekao
13:22
voće, i žitarice, i mahunarke – to je grupa pasulja – i povrće,
13:26
to bi trebale biti spajalice.
13:28
Pa, mi smo to dali u USDA 2009. godine i nismo čuli od njih.
13:33
Tako smo 2011. godine tužili saveznu vladu,
13:36
Komitet lekara podneo je tužbu protiv USDA,
13:39
jednostavno za izazivanje odgovora.
13:41
I da li ste videli šta je sa američkom vladom objavila 2011. godine?
13:44
Ne uzimam nikakvu zaslugu za to,
13:46
ali ovo je sada politika vlade SAD-a, zove se MyPlate,
13:50
i izgleda na neki način slično
13:52
na ono što smo im poslali nekoliko godina ranije.
13:54
Voće, žitarice i povrće,
13:56
i imaju tu stvar koja se zove ‘proteinska grupa’.
14:00
Proteinska grupa može biti meso,
14:03
ali to mogu biti pasulj, tofu, ili orašasti plodovi, ili bilo šta što je bogato proteinima,
14:06
ne mora biti meso.
14:08
U stvari, više ne postoji grupa za meso u federalnim smjernicama.
14:12
Tamo je mljekarska grupa, ali po njihovoj zaslugi, sojino mlijeko je važno.
14:16
Dakle, stvari se poboljšavaju.
14:19
Do sada, o čemu smo razgovarali
14:20
bježi od zasićenih masti, to je u siru, slanini i mesu;
14:25
bježanje od trans masti i grickalica;
14:27
imate vitamin E i šarene namirnice;
14:30
i još jedan korak.
14:33
Nije sva hrana, ima nešto za reći o vježbi.
14:36
Na Univerzitetu Ilinois,
14:38
istraživači su doveli veliku grupu odraslih, njih 120,
14:41
i rekli su, žustra šetnja, tri puta nedeljno.
14:45
Nakon godinu dana, svi su otišli u laboratoriju na skeniranje mozga.
14:50
Izmerili su hipokampus
14:52
koji je u centru mozga, i to je sedište pamćenja:
14:56
odlučuje šta treba prepustiti u sjećanje,
14:58
i šta ne treba propustiti.
15:01
Ispostavilo se da je ovaj organ,
15:03
koji se postepeno smanjuje kod starijih odraslih osoba,
15:05
iznenada prestao da se smanjuje.
15:08
Vježbači su pronašli
15:09
da je njihov hipokampus bio malo veći,
15:12
i malo veći, i malo veći,
15:14
bilo je kao da vreme ide unazad: obrnuto je smanjivanje mozga,
15:17
i na testovima memorije, učinili su znatno bolje.
15:21
Dakle, smislio sam svoj plan vježbanja.
15:24
Hteo bih da vam ga predstavim, ovo radim tri puta nedeljno.
15:26
Dolazak na aerodrom što je kasnije moguće,
15:29
nosite masivni teški prtljag i samo trčite za avion.
15:32
(Smeh)
15:34
Na Univerzitetu u Ilinoisu su imali svoje ideje,
15:37
i njihova ideja je bila malo jednostavnija.
15:40
Uradite deset minuta hoda, i to tri puta nedeljno.
15:44
A onda, sledeće nedelje, napravimo 15-minutnu šetnju,
15:47
i nedelju nakon toga, 20.
15:49
Sve što su uradili bilo je da dodaju pet minuta nedeljno do 40 minuta.
15:53
I 40-minutna živa šetnja
15:56
- ovo nije trka, ali je dobra brzina –
15:59
40 minuta, tri puta nedeljno
16:01
je sve što je potrebno da bi se poboljšalo pamćenje i obrnuto smanjenje mozga.
16:05
Veoma jednostavno.
16:08
Ono što želim da uradim je da se vratim u prošlost,
16:12
i želim da sednem sa ocem,
16:14
i želim da kažem: “Tata, saznao sam nešto zaista važno.
16:17
Možemo promijeniti našu ishranu,
16:19
ne treba nam taj sir i slaninu.
16:21
Postoji mnogo zdravih stvari koje možemo jesti.
16:23
Donosimo šareno povrće i voće,
16:26
napravimo ih dijelom našeg svakodnevnog sajma.
16:28
Povežimo tenisice, vežbajmo zajedno.
16:32
Za njega je prekasno.
16:35
Ali nije kasno za tebe.
16:37
Ni meni nije kasno,
16:39
i ako iskoristimo ono što smo sada naučili
16:44
o tome kako možemo zaštititi naš mozak,
16:46
onda će možda porodice moći da ostanu zajedno malo duže.
16:51
Puno vam hvala.
Unutrašnji i vanjski svjetovi – Iza mišljenja
Život, sloboda i potjera za srećom.
Živimo živote goneći sreću u vanjskom svijetu,
kao da se radi o nekom proizvodu.
Postali smo robovi vlastitim željama i žudnjama.
Sreća nije nešto što se može goniti
ili kupiti kao jeftino odijelo.
To je Maja,
iluzija,
beskrajna igra oblika.
U budističkoj tradiciji,
Samsara – beskonačni ciklus patnje,
ovjekovjećuje se žudnjom za zadovoljstvima
i nesklonošću prema boli.
Freud je to nazvao principom zadovoljstva.
Sve što činimo je pokušaj stvaranja zadovoljstva,
da bi smo dobili nešto što želimo,
ili da bi smo odbacili ono što je nepoželjno.
Čak i jednostavni organizam poput papučice radi istu stvar.
To se zove reakcija na podražaj.
Za razliku od papučice, ljudi imaju više izbora.
Slobodni smo razmišljati, a to je srž našeg problema.
Razmišljanje o onome što želimo se otelo kontroli.
Dilema modernog društva je u tome što težimo razumijevanju svijeta,
ali ne u smislu arhaične unutarnje svijesti,
već tako da zbrajamo i ocjenjujemo ono što opažamo
kao vanjski svijet na znanstveni način, pomoću misli.
Razmišljanje je samo dovelo do još razmišljanja i još više pitanja.
Težimo poznavanju najdubljih unutarnjih sila koje stvaraju svijet
i vode ga.
Ali smatramo da je ta bit izvan nas samih,
da nije živa i svojstvena našoj prirodi.
Poznati psihijatar Carl Jung je rekao:
“Onaj koji gleda izvan sebe – sanja, onaj koji gleda unutar sebe – budi se.”
Nije pogrešno željeti biti budan, sretan.
Ono što je pogrešno jest da tražimo sreću u vanjskim stvarima,
jer se ona može pronaći samo unutar sebe.
Na konferenciji Techonomy u Lake Tahoe u Kaliforniji, 04.08.2010.,
Erich Schmidt – direktor Google-a, spomenuo je zaprepašćujuću statistiku:
Svaka dva dana stvorimo toliko informacija koliko smo stvorili od početka civilizacije pa do 2003. godine
To je oko 5 egzabajta (10^18) podataka.
Nikada u ljudskoj povijesti nije bilo toliko razmišljanja
i nikada nije bilo toliko zbrke na planetu.
Da li je moguće da svaki puta kada se dosjetimo rješenja nekom problemu
stvorimo još dva problema?
Čemu sve to razmišljanje
ako nas ne vodi do veće sreće?
Jesmo li sretniji?
Jesmo li složniji?
Jesmo li veseliji zbog sveg tog razmišljanja?
Ili nas to izolira,
odvaja od dubljeg i značajnijeg
životnog iskustva?
Razmišljanje, djelovanje i obavljanje
moraju se uravnotežiti sa postojanjem.
Na posljetku mi smo ljudska bića, ne ljudska djela.
Želimo i promjenu i stabilnost istovremeno.
Naša srca počela su se odvajati od spirale života,
zakona promjene,
kako nas je razmišljanje sve više vodilo prema stabilnosti,
sigurnosti i zadovoljavanju osjetila.
Promatramo ubijanja, tsunamije, potrese i ratove
sa morbidnim očaranjem.
Neprestano pokušavamo zaokupiti svoj um, ispuniti ga informacijama.
Televizija se emitira na svim mogućim uređajima.
Igre i zagonetke.
Tekstualne poruke.
I sve moguće trivijalnosti.
Dopuštamo si opčinjenost sa
beskrajnom strujom novih slika, informacija,
novih načina da mučimo i zadovoljimo osjetila.
Za vrijeme tihog poniranja unutar svojeg bića možemo pronaći
da je život nešto više od onoga što smatramo stvarnim,
da živimo u svijetu gladnih duhova.
Beskonačno žudeći, nikada zadovoljni.
Stvorili smo vrtlog podataka koji
leti okolo planeta da bi omogućio još više razmišljanja,
još ideja kako popraviti svijet,
popraviti probleme koji postoje samo zato jer ih je stvorio um.
Razmišljanje je stvorilo cijelu ovu veliku zbrku u kojoj se sada nalazimo.
Vodimo ratove protiv bolesti, neprijatelja i problema.
Paradoks je u tome što sve čemu se odupiremo, ustraje.
Što je veći naš otpor, ono čemu se odupiremo postaje snažnije.
Poput vježbanja mišića, ojačavamo
ono čega se želimo riješiti.
Što je onda alternativa razmišljanju?
Koje još mehanizme ljudi mogu koristiti kako bi preživjeli na ovom planetu?
Dok se zapadnjačka kultura posljednjih stoljeća usredotočila na istraživanje
fizičkog, koristeći misao i analiziranje,
druge drevne kulture su razvile jednako sofisticirane
tehnologije za istraživanje unutarnjeg prostora.
Gubitak povezanosti sa našim unutarnjim svjetovima
stvorio je neravnotežu na planetu.
Drevni aforizam “spoznaj sebe” zamijenili smo
sa željom da iskusimo vanjski svijet oblika.
Odgovor na pitanje “Tko sam ja” ne znači
opis onog što piše na tvojoj posjetnici.
U Budizmu, čovjek nije sadržaj svoje svijesti.
Vi niste samo skup misli i ideja
jer iza misli je onaj koji promatra te misli.
Imperativ “Spoznaj sebe” je Zen koan, nerješiva zagonetka.
S vremenom, um će se iscrpiti pokušavajući pronaći odgovor.
Kao pas koji lovi svoj rep, samo je identitet ega
onaj koji želi pronaći odgovor, svrhu.
Istina o tome tko smo ne treba odgovor
jer su sva pitanja stvorena od strane egoističnog uma.
Vi niste svoj um.
Istina ne leži u više odgovora, već u manje pitanja.
Joseph Campbell je rekao:
“Ne vjerujem da ljudi traže smisao života
onoliko koliko traže iskustvo življenja.”
Kada su Budu upitali: “Što si ti?”, jednostavno je rekao:
“Ja sam budan.”
Što znači biti budan?
Buda ne može točno odgovoriti jer je cvijetanje
svakog pojedinca drugačije.
Ali ipak kaže da to znači kraj patnje.
Svaka velika religijska tradicija koristi naziv
za stanje budnosti.
Raj,
Nirvana,
ili Moksha.
Tihi um je sve što trebamo da bi smo shvatili prirodu toka.
Sve ostalo dogoditi će se kada se um utiša.
U toj mirnoći bude se unutarnje energije
i funkcioniraju bez našeg truda.
Taoisti kažu da Chi slijedi svijest.
U mirnoći počinjemo čuti mudrost
biljaka i životinja,
tihe šapate u snovima,
i spoznamo suptilne mehanizme kojima
se ti snovi materijaliziraju.
Tao te Ching naziva takav način života “wei wu wei”
“Činiti, a ne činiti.”
Buda je spominjao “srednji put” kao put
koji vodi do prosvjetljenja.
Aristotel je opisao zlatni rez – sredinu
između dva ekstrema kao put prema ljepoti.
Bez previše ili premalo truda.
Yin i yang u savršenoj ravnoteži.
Pojam Maje ili iluzije u Vedanti ukazuje
da ne doživljavamo samu okolinu
nego njenu projekciju koju stvaraju misli.
Jasno je da nam misli omogućuju da iskusimo svijet vibracija
na određeni način, ali naša unutarnja smirenost ne mora biti
uvjetovana vanjskim događanjima.
Vjera u vanjski svijet koji je neovisan o onome koji ga promatra
je temelj za znanost.
Ali, naša osjetila nam daju jedino neizravne informacije.
Naše poimanje o tom umno-stvorenom fizičkom svijetu
je uvijek filtrirano kroz osjetila i zbog toga je uvijek nepotpuno.
Ispod svih osjetila postoji samo jedno polje vibracija.
Ljudi koji “boluju” od sinestezije ponekad iskuse
to vibracijsko polje na različite načine.
Sinestetičari mogu vidjeti zvukove kao boje ili oblike,
ili povezati obilježja jednog osjetila sa drugim.
Sinestezija znači stapanje ili ispreplitanje osjetila.
Čakre i osjetila su kao prizme
koje filtriraju kontinuum vibracije.
Sve u svemiru vibrira
ali na različitim frekvencijama.
Horusovo oko sačinjeno je od šest simbola,
od kojih svaki predstavlja jedno od osjetila.
Kao i u drevnom vedskom sustavu,
misao se smatra osjetilom.
Misli primamo simultano
sa osjetima koje tijelo doživljava.
One izviru iz istog vibracijskog izvora.
Razmišljanje je samo alat.
Jedno od šest osjetila.
Ali mi smo ga uzdigli tako visoko
da smo se poistovjetili s našim mislima.
Činjenica da ne smatramo da je razmišljanje jedno od šest osjetila
je vrlo značajna.
Toliko smo uronjeni u misao da je pokušaj objašnjavanja misli kao osjetila
isto kao da objašnjavate ribi što je voda.
Voda, koja voda?
U Upanishadama piše:
“Ne ono što oko može vidjeti, već ono čime oko vidi.
To je vječni Brahma, a ne ono što ljudi ovdje obožavaju.
Ne ono što uho može čuti, već ono čime uho čuje.
To je vječni Brahma, a ne ono što ljudi ovdje obožavaju.”
Ne ono što govor može razjasniti, već ono čime govor može biti razjašnjen.
To je vječni Brahma, a ne ono što ljudi ovdje obožavaju.
Ne ono što um može misliti, već ono čime um misli.
To je vječni Brahma, a ne ono što ljudi ovdje obožavaju.”
U posljednjem desetljeću dogodio se veliki napredak
u području istraživanja mozga.
Znanstvenici su otkrili neuroplastičnost – izraz
koji objašnjava ideju da se fizičko umrežavanje u mozgu
mijenja ovisno o mislima koje njime prolaze.
Kanadski psiholog Donald Hebb je rekao:
“Neuroni koji se zajedno aktiviraju, umreženi su.”
Neuroni se najviše umrežuju kada je osoba u stanju zadržane pažnje.
To znači da je moguće usmjeriti vlastito
subjektivno iskustvo stvarnosti.
Doslovno, ako su misli ispunjene strahom, brigom, napetošću
i negativnosti, tada pogodujemo umrežavanju i stvaranju još takvih misli.
Ako usmjerimo misli ka ljubavi
suosjećanju, zahvalnosti i radosti,
stvaramo umrežavanje za ponavljanje takvih iskustava.
Ali kako da to učinimo kada smo okruženi nasiljem i patnjom?
Ne radi li se o nekoj obmani ili poželjnom razmišljanju?
Neuroplastičnost nije isto što i pojam iz New Agea
da stvaramo realnost pozitivnim razmišljanjem,
već je to isto što je Buda učio
prije 2500 godina.
Vipassana Meditacija ili meditacija unutarnjeg samouvida
može se opisati kao samo-usmjerena neuroplastičnost.
Prihvaćanje stvarnosti onakvom kakva jest – kakva ZAISTA jest.
Ali, moramo ju iskusiti u samoj srži osjeta,
na vibracijskoj ili energetskoj razini, bez predrasuda ili
utjecaja misli.
Kroz zadržanu pozornost u samoj srži svijesti
stvara se umrežavanje za sasvim drugačiju percepciju stvarnosti.
Većinu vremena shvaćali smo sasvim suprotno.
Neprestano dopuštamo idejama o vanjskom svijetu da oblikuju naše neuralne mreže,
ali naš unutarnji mir ne smije biti uvjetovan vanjskim događajima.
Okolnosti nisu važne.
Važno je samo moje stanje svijesti.
Meditacija u Sanskrtu znači biti slobodan od mjerenja.
Slobodan od usporedbi.
Slobodan od sveg postajanja.
Ne trudite se postati netko drugi.
U redu vam je onako kako jest.
Da bi smo se uzdigli iznad patnje fizičkog svijeta
moramo ju u potpunosti prihvatiti.
Reći joj “da”.
Tako da ona postane nešto unutar nas,
a ne nešto u čemu smo mi.
Kako da živimo na način da svijest
više nije u sukobu sa svojim sadržajem?
Kako isprazniti srce od beznačajnih ambicija?
Mora se dogoditi potpuna revolucija svijesti.
Radikalni pomak usmjerenja iz vanjskog prema unutarnjem svijetu.
To nije revolucija stvorena samo voljom i trudom.
Nego i predajom.
Prihvaćanjem stvarnosti kakva jest.
Prikaz Kristovog otvorenog srca snažno prenosi ideju da
se moramo otvoriti svakoj patnji.
Moramo prihvatiti SVE ako želimo biti otvoreni
evolucijskom izvoru.
To ne znači postati mazohist,
ne tražimo bol sami,
ali kada bol dođe, što se neizbježno događa,
jednostavno prihvatimo stvarnost ONAKVOM KAKVA JEST,
umjesto da žudimo za nekom drugom stvarnošću.
Havajci su odavna vjerovali
da kroz srce spoznajemo istinu.
Srce ima svoju inteligenciju, odvojenu od inteligencije mozga.
Egipćani su vjerovali da je srce, a ne mozak,
izvor ljudske mudrosti.
Srce se smatralo središtem
duše i osobnosti.
Božanski glas je govorio kroz srce,
dajući drvenim Egipćanima znanje o njihovom putu istine.
Ovaj papirus prikazuje vaganje srca.
Smatralo se da je dobro u zagrobni život
otići sa laganim srcem.
To je značilo da si dobro živio.
Jedan univerzalni ili arehtipski stadij koji ljudi iskuse
u procesu buđenja srčanog centra
je iskustvo vlastite energije kao energije svemira.
Kada si dopustimo da osjećamo tu ljubav,
da budemo da ljubav,
kada spojimo svoj unutarnji svijet sa vanjskim,
tada sve postaje jedno.
Kako iskusiti glazbu sfera?
Kako otvoriti srce?
Sri Ramana Maharshi je rekao:
“Bog živi u tebi kao ti
i ti ne moraš ništa učiniti
te bi spoznao boga ili sebe.
To je već tvoje istinsko i prirodno stanje.
Prekini svaku potragu,
okreni pažnju prema unutra
i žrtvuj svoj um jednom “sebstvu”,
koje zrači iz središta, srca tvojeg bića.
Samo-propitivanje je jedino izravno i trenutno iskustvo
koje ti to može na izravan i trenutni način pokazati.”
Kada meditiramo i promatramo osjete unutar sebe,
svoju unutarnju živost, zapravo promatramo promjenu.
Ta sila promjene je nastajanje i prolazak
energije koja mijenja oblik.
Stupanj do kojeg se neka osoba razvije ili prosvijetli,
je stupanj do kojeg je stekla sposobnost
da se prilagodi svakom trenutku
ili da ljudsku struju okolnosti, boli i zadovoljstva,
koja se stalno mijenja,
preobrazi u blaženstvo.
Lav Tolstoj, autor romana “Rat i mir” je rekao:
“Svi razmišljaju o tome da promijene svijet,
ali nitko ne razmišlja da promijeni sebe.”
Darwin je rekao da najvažnija osobina za
preživljavanje vrste nije snaga ili inteligencija,
već sposobnost prilagodbe promjeni.
Treba postati vješt u prilagođavanju.
To je budističko učenje “annica” –
sve nastaje i prolazi, mijenja se.
Neprestano se mijenja.
Patnja postoji samo zato što se vežemo uz određeni oblik.
Kada se povežemo sa dijelom sebe koji promatra,
razumijevajući annicu, u srcu nastaje blaženstvo.
Sveci, mudraci i jogiji su kroz povijest
jednoglasno opisivali sveto zajedništvo koje se javlja u srcu.
Radi li se o spisima Svetog Ivana od Križa,
Rumijevoj poeziji
ili tantričkim učenjima Indije,
sva ta različita učenja nastoje izraziti
suptilne misterije srca.
U srcu se nalazi jedinstvo Shive i Shakti.
Muška penetracija u spiralu života
i ženska predaja promjeni.
Svjedočenje
i bezuvjetno prihvaćanje svega što jest.
Da bi smo otvorili srce
moramo se otvoriti promjeni.
Živjeti u naizgled čvrstom svijetu,
plesati s njim,
sudjelovati u njemu,
živjeti ispunjeno,
voljeti potpuno,
i znati da je sve prolazno
i da se na kraju svi oblici rasprše i promijene.
Blaženstvo je energija koja odgovara mirnoći.
Dolazi tako da se svijest oslobodi od svih sadržaja.
Sadržaj te blažene energije koja se rađa iz mirnoće JEST svijest.
Nova svijest srca.
Svijest koja je povezana sa SVIME što JEST.
Unutrašnji i vanjski svjetovi – Zmija i lotus
Prije rađanja Zapadnjačke civilizacije i pisanog jezika
znanost i duhovnost nisu bile dvije odvojene stvari.
U učenjima velikih drevnih tradicija
vanjska potraga za znanjem i izvjesnošću bila je uravnotežena
unutarnjim osjećajem impermanencije
i intuitivnog razumijevanja Spirale promjene.
Kako je znanstveni način razmišljanja postao dominantniji, a informacije se umnožavale
u našem sustavu znanja počela se događati fragmentacija.
Povećana specijalizacija značila je kako je sve manje ljudi
bilo sposobno vidjeti širu sliku, tj.
preko intuicije osjetiti estetiku sustava kao jedne cjeline.
Nitko se nije zapitao “da li je svo ovo razmišljanje dobro za nas?”
Drevna znanja su svuda oko nas, skrivena nama pred nosom.
Ali prezaokupljeni smo vlastitim mislima da bi smo ih mogli prepoznati.
Ova zaboravljena mudrost je način za vraćanje ravnoteže
između unutarnjeg i vanjskog.
Yin i Yang.
Između spirale promjene i mirnoće u našoj suštini. :::DIO TREĆI – ZMIJA I LOTUS:::
Prema grčkoj legendi, Asklepije je bio sin Apolona i bog izlječenja.
Njegova mudrost i iscjeliteljske vještine bile su nenadmašne,
a za njega se kaže da je otkrio tajnu života i smrti.
U drevnoj Grčkoj asklepijanski hramovi izlječenja
su priznavali moć praiskonske spirale
koju je simbolizirao Asklepijev štap.
Za Hipokrata – oca medicine čija zakletva i dan danas
označava moralni kod
medicinske profesije, se govorilo da je svoju medicinsku obuku
primio u asklepijanskom hramu.
Do današnjeg dana, simbol naše evolucijske energije
ostaje kao logotip Američkog medicinskog društva
i drugih liječničkih organizacija u svijetu.
U egipatskoj ikonografiji zmija i ptica predstavljaju
dualnost, ili polarnost ljudske prirode.
Zmija, u smjeru prema dolje, označava spiralu –
evolucijsku energiju svijeta.
Ptica je u smjeru prema gore – struja orijentirana
prema Suncu, ili probuđena svijest;
praznina Akashe.
Faraoni i bogovi prikazivani su kako imaju probuđenu energiju;
Kundalini zmija kreće se gore uz kralješnicu i prolazi
kroz “Ajna” čakru između očiju.
To je poznato kao Horusovo oko.
U Hindi tradiciji bindi je također reprezentacija trećeg oka;
božanske veze sa duhom.
Maska kralja Tutankamona je klasični primjer koji
prikazuje motive ptice i zmije.
Majanske i astečke tradicije kombiniraju motive zmije i ptice kao jednog boga.
Quetzalcoatla ili Kukulkana.
Pernati bog – zmija predstavlja probuđenu evolucionarnu
svijest ili probuđenu Kundalini energiju.
Osoba koja u sebi probudi Quetzalcoatla
živi manifestaciju božanskog.
Rečeno je da će se Quetzalcoatl, ili energija zmije
vratiti na kraju vremena.
Simboli zmije i ptice mogu se pronaći i u Kršćanstvu.
Tamo je njihovo pravo značenje možda dublje kodirano
ali značenje je isto kao i u drugim drevnim tradicijama.
U Kršćanstvu, ptica ili golubica često je prikazana iznad Kristove glave,
što predstavlja Svetog Duha ili Kundalini Shakti
kako se podiže do šeste čakre i dalje.
Kršćanski mistici su Kundalini zvali drugim imenom; Sveti Duh.
U evanđelju po Ivanu, 3:12 zapisano je: “I kao što je Mojsije podigao zmiju u pustinji
tako ima biti podignut Sin Čovječji.”
Isus i Mojsije probudili su svoju Kundalini energiju, i doveli probuđenu svijest
nesvjesnim “reptilskim” nagonima ljudskih žudnji.
Rečeno je da je Isus proveo 40 dana i noći
u pustinji i da ga je za to vrijeme iskušavao Sotona.
Slično tome, Budu je iskušavao “Mara” dok je pokušavao
doći do prosvjetljenja ispod bodi drveta, ili drveta mudrosti.
I Buda i Krist su morali okrenuti leđa osjetilnim iskušenjima,
zadovoljstvima i svjetovnim željama.
U obje priče, demon je zapravo personifikacija naših privrženosti.
Ako pročitamo priču o Adamu i Evi u svijetlu vedskih i egipatskih tradicija
shvatimo da je zmija koja čuva drvo života zapravo Kundalini.
Jabuka predstavlja pomamu i iskušenje vanjskog osjetilnog svijeta
odvlači nas od znanja unutarnjeg svijeta
unutarnjeg drva mudrosti.
Drvo je zapravo mreža Nadi – energetski meridijani u tijelu,
koji u tijelu doslovce formiraju strukturu nalik drvetu.
U našoj egoističnoj potrazi za vanjskim zadovoljstvima
ogradili smo se od znanja koje daje unutarnji svijet,
od naše veze s Akashom i izvorom mudrosti.
Mnogi svjetski mitovi o zmajevima
mogu se protumačiti kao metafore o unutarnjim energijama
kultura u kojima su ugrađeni.
U Kini, zmaj je i danas sveti simbol koji predstavlja sreću.
Kao Egipatski faraoni, drevni kineski carevi,
koji su probudili svoje evolucijske energije,
prikazivani su kao krilate zmije, ili zmajevi.
Kraljevski totem Cara Žada ili Zvjezdanog Cara
prikazuje ravnotežu slično kao kod Ide i Pingale.
Taoistički Yin i Yang, koji probuđuje područje pinealne žlijezde
koji se naziva Gornji Dantien.
Priroda je puna različitih mehanizama za detekciju
i asimilaciju svjetla.
Na primjer, morski jež zapravo može vidjeti pomoću svojih bodlji
koje djeluju kao jedno veliko oko.
Morski ježevi primaju svjetlost koja im pogađa bodlje i uspoređuju
intenzitete svjetlosnih zraka kako bi dobili osjećaj o okolini koja ih okružuje.
Zelene iguane i ostali reptili imaju parijetalno oko
ili pinealnu žlijezdu na vrhu glave, koju koriste za
detekciju grabežljivaca koji dolaze odozgo.
Kod ljudi, pinealna žlijezda je malena endokrina žlijezda
koja pomaže u regulaciji ciklusa budnosti i sna.
Iako je skrivena duboko unutar glave, pinealna žlijezda
je osjetljiva na svijetlo.
Filozof Descartes je otkrio kako je područje pinealne žlijezde
ili trećeg oka, zapravo sučelje između svijesti i materije.
Gotovo sve u ljudskom tijelu je simetrično.
Dva oka, dva uha, dvije nosnice…čak i mozak ima dvije strane.
Ali postoji jedno područje u mozgu koje nije zrcaljeno.
To je područje pinealne žlijezde i energetskog centra koji ju okružuje.
Na tjelesnom nivou, jedinstvene molekule poput DMT-a
formiraju se u pinealnoj žlijezdi.
DMT se također prirodno formira u trenutku rođenja i trenutku smrti,
te djeluje doslovce kao jedinstveni most između svijeta živih i svijeta mrtvih.
DMT se proizvodi prirodno u stanjima duboke meditacije
ili se uzima na enteogeničke načine.
Na primjer, Ayahuasca se koristi u šamanskim tradicijama
u Južnoj Americi da bi otkrila put izmežu unutarnjih i vanjskih svijetova.
Sama riječ “pinealno” ima isti korijen riječi kao “češer”
jer pinealna žlijezda nalikuje na njega, sa sličnim spiralnim filotaksnim uzorkom.
Taj uzorak, poznat i kao uzorak “cvijeta života”
je u drevnoj umjetnosti uobičajeno prikazivao prosvijetljena ili probuđena bića.
Kada u “svetoj” umjetnosti vidimo češer, on prikazuje
buđenje trećeg oka; svijest u jednoj točki
koja usmjerava tok evolucijske energije.
Češer pretstavlja cvijetanje viših čakri
koje se aktiviraju kako se Sushuma podiže do Ajna čakre i dalje.
U grčkoj mitologiji, štovatelji Dioniza nosili su “tirzus”,
veliki štap omotan vinovom lozom, sa češerom na vrhu.
Opet je to predodžba dioniške energije, ili Kundalini Shakti
kako putuje uz kralješnicu do pinealnog tijela šeste čakre.
U srcu Vatikana mogli bi ste očekivati gigantsku skulpturu
Isusa ili Marije, ali umjesto toga nalazimo ogromnu skulpturu češera!
To pokazuje da je u kršćanskoj prošlosti vjerojatno bilo saznanja
o čakrama i Kundalini energiji, ali iz nekog razloga
je to znanje skriveno od javnosti.
Službeno objašnjenje Crkve je da je taj češer
simbol obnove i da pretstavlja novi život u Kristu.
Filozof i mistik iz 13. stoljeća Meister Eckhart rekao je:
“Oko kojim gledam boga i oko kojim bog gleda mene
su jedno te isto.
Prema prijevodu biblije kralja Jamesa Isus je rekao: “Svijetlo tijela je oko,
stoga ako ti je oko jedno, cijelo tijelo biti će ti osvijetljeno.
Buda je rekao: “Tijelo je oko”.
U stanju Samadhi, čovjek postaje promatrač i biva promatran.
Mi smo svemir koji je svjestan samog sebe.
Kada se aktivira Kundalini, stimulira šestu čakru
a pinealno područje počinje vraćati svoje
evolucijske funkcije.
Meditacija u mraku koristila se tisućama godina
kao način aktiviranja šeste čakre u području pinealne žlijezde.
Aktivacija tog centra dozvoljava nam da vidimo svoje unutarnje svijetlo.
Radi li se o zagonetnom Jogiju ili pak samotnom šamanu,
ili Taoistu, majanskom ili pak tibetanskom redovniku, u svakoj od tradicija
postoji period u kojem se mora boraviti u mraku.
Pinealna žlijezda je put preko kojeg izravno doživljavamo vlastite suptilne energije.
Filozof Nietzche je rekao: “Ako dovoljno dugo buljite u prazninu,
s vremenom ćete otkriti da praznina gleda i u vas.”
Dolmeni – drevni “portali grobnice” su danas među najstarijim građevinama na Zemlji.
Većina ih datira u neolitičko doba, 3000-4000 pr.Kr., a neke u Zapadnoj Europi
su stare čak 7000 godina.
Dolmeni su se koristili za ulazak u stalnu meditaciju, kao most
između unutarnjih i vanjskih svjetova.
Dok čovjek nastavlja meditaciju u potpunom mraku, s vremenom
počinje opažati unutarnju energiju, ili svjetlost, dok se treće oko aktivira.
Cirkadijski ritmovi kojima upravljaju Sunčevi i Mjesečevi kanali
više ne kontroliraju funkcije tijela i uspostavlja se novi ritam.
Sedma je čakra tisućama godina
bila prikazivana simbolom “OM”.
Simobl se sastoji od Sanskrtskih znakova koji predstavljaju elemente.
Kada se Kundalini podigne iznad šeste čakre počinje stvarati
energetski krug svjetlosti (aureolu).
Aureole se učestalo pojavljuju na religijskim slikama različitih
tradicija u različitim krajevima svijeta.
Aureola – energetski potpis oko
probuđenog bića – zajednička je gotovo svim religijama
u svim krajevima svijeta.
Evolucionarni proces buđenja čakri
nije svojstvo jedne grupe ili jedne religije
to je pravo koje svako ljudsko biće dobije pri rođenju.
Krunska čakra veza je s božanskim;
onim što je nadmašilo dualnost.
Iznad imena i oblika.
Akenaten je bio faraon čija žena je bila Nefertiti.
Za faraona se govorilo da je sin sunca.
On nanovo u sebi otkriva “Aten” ili riječ božju
i ujedinjuje Kundalini i svijest.
U Egipatskoj ikonografiji se probuđena svijest opet
prikazuje kao sunčev disk iznad bogovskih glava
ili glava probuđenih bića.
U jogijskim i Hindu tradicijama, ta se aureola naziva
Sahasrara – lotus s tisuću latica.
Buda se povezuje sa simbolom lotusa.
Filotaksni uzorak je isti uzorak koji se može vidjeti
u cvjetajućem lotusu.
to JEST uzorak cvijeta života.
Sjeme života.
To je temeljni uzorak kojem odgovaraju svi postojeći oblici.
To je oblik samog svemira, obilježje svojstveno Akashi.
Nekad u davnoj povijesti, simbol cvijeta života je bio rasprostranjen po cijeloj Zemlji.
Nalazimo ga kako ga čuvaju lavovi
u najsvetijim mjestima Kine i drugim dijelovima Azije.
I Ching ima 64 heksagrama koje okružuje simbol yinyang,
a to je još jedan način kako se prikazuje cvijet života.
U cvijetu života je geometrijska baza
za sva platonska tijela;
svaki oblik koji može postojati.
Drevni cvijet života započinje geometrijom
Davidove zvijezde, ili dva suprotno okrenuta trokuta.
U tri dimenzije to bi bile tetraedarske strukture.
Taj simbol je jantra – svojevrsni “program” koji postoji u svemiru;
stroj za stvaranje našeg fraktalnog svijeta.
Jantre su se koristile kao alati za buđenje svijesti
tisućama godina.
Vizualni oblik jantre je vanjski prikaz
koji prikazuje razvoj unutarnjeg spiritualnog procesa.
To je skrivena glazba svemira koja postaje vidljiva, a sastoji se od
međusobno isprepletenih geometrijskih oblika i interferencijskih uzoraka.
Svaka čakra je lotus, jantra, psiho-fiziološki centar
kroz koji možemo doživjeti svijet.
Tradicionalna jantra, poput one iz tibetanske tradicije,
ima mnogo nivoa značenja
te ponekad sadrži široki pogled na kozmologiju i svijet.
Jantra ja uzorak koji se neprekidno razvija,
kroz moć ponavljanja
tj. iteracije ciklusa.
Moć jantre u današnjem je svijetu gotovo izgubljena
jer tražimo značenja samo u vanjskim oblicima
i ne povezujemo ih sa našim unutarnjim energijama putem namjere.
Postoji dobar razlog zašto su svećenici, redovnici i jogiji
tradicionalno bili u celibatu.
Danas ih tek nekolicina razumije zašto žive u celibatu
jer se njegova svrha izgubila.
Jednostavno rečeno, ako trošimo energiju na proizvodnju sperme ili jajašaca
onda nam ne ostaje mnogo “goriva” za
podizanje Kundalini energije, koja aktivira više čakre.
Kundalini je životna energija, što je također seksualna energija.
Kada se manje fokusiramo na životinjske nagone
i usmjerimo pažnju na stvari povezane s višim čakrama
ta energija počne teći uz kralješnicu prema višim čakrama.
Mnoge tantričke prakse uče kako ovladati seksualnom energijom
kako bi se ona mogla koristiti za duhovnu evoluciju.
Vaše stanje svijesti stvara povoljne uvjete
za rast vaše energije.
Ulazak u stanje svijesti ne zahtijeva puno vremena.
Eckhart Tolle kaže: “Svjesnost i prisutnost uvijek se događaju u sadašnjem trenutku.”
Ako pokušavate učiniti da se nešto dogodi
tada stvarate otpor onome što već jest.
Uklanjanje svakog otpora dopušta
evolucijskoj energiji da se razvije.
U drevnim jogijskim tradicijama, poze joge se koriste
da bi se tijelo pripremilo za meditaciju.
Hatha joga nikada nije bila namijenjena samo kao režim tjelesnog vježbanja
već je služila kao poveznica između čovjekovih unutarnjih i vanjskih svjetova.
Sanskrtska riječ “hatha” znači “sunce” (ha) i mjesec (tha).
U izvornim joga sutrama Patanjalija
svrha osam udova joge
je ista kao i Budin put s osam račvanja;
da bi se čovjek oslobodio patnje.
Kada su polarnosti dualističkog svijeta u ravnoteži
rađa se nešto treće.
Nalazimo tajanstveni Zlatni ključ koji otključava
evolucijske sile prirode.
Ova sinteza sunčevih i mjesečevih kanala je naša evolucijska energija.
S obzirom da se ljudi sada gotovo isključivo poistovjećuju
sa vlastitim mislima i vanjskim svijetom,
rijetki pojedinci uspiju doseći ravnotežu
unutarnjih i vanjskih sila koje omogućuju da se Kundalini
prirodno probudi.
Za one koji se poistovjećuju samo sa iluzijom,
Kundalini će uvijek ostati metafora,
ideja, a ne izravno iskustvo
vlastite energije i svijesti.
Unutrašnji i vanjski svjetovi – Spirala
Pitagorejski filozof Platon je zagonetno natuknuo
kako postoji zlatni ključ
koji objedinjuje sve tajne svemira.
Upravo o tom zlatnom ključu često ćemo
govoriti tijekom našeg istraživanja.
Zlatni ključ inteligencija je Logosa,
izvor praiskonskog Om-a.
Mogli bi smo reći da je to um Božji.
S našim ograničenim osjetilima možemo opažati samo vanjsku manifestaciju
skrivene mehanike samosličnosti.
Izvor te božanske simetrije je najveća misterija našeg postojanja.
U našoj povijesti mnogi veliki mislioci poput Pitagore, Kepplera,
Leonarda da Vincija, Tesle i Einsteina, došli su do samog ruba ove misterije.
Einstein je rekao: “Najljepše što možemo iskusiti jest ono misteriozno.
To je izvor svake istinske umjetnosti i znanosti.
Onaj koji tu emociju ne poznaje,
tko je zaboravio kako u ushićenju zastati i diviti se sa strahopoštovanjem,
jednako kao da je mrtav. Oči takvog čovjeka su zatvorene.”
Nalazimo se na mjestu malenog djeteta
koje je ušlo u ogromnu knjižnicu prepunu knjiga pisanih na mnogim jezicima.
Dijete razumije da je netko morao napisati te knjige.
Ali ne razumije kako.
Dijete ne razumije jezike kojima su knjige pisane.
Maglovito primjećuje tajanstveni poredak među knjigama
ali ne razumije o čemu se radi.
To je, čini se, isti stav koji danas ima čak i
najinteligentniji čovjek prema Bogu.
Vidimo svemir koji je čudesno posložen i ponaša se prema određenim zakonima.
Naši ograničeni umovi ne mogu pojmiti misterioznu silu koja pomiče čitava sazvježđa.
Svaki znanstvenik koji pogleda duboko u svemir
i svaki mistik koji pogleda duboko u sebe
na kraju se suoče s istom stvari:
Praiskonskom Spiralom.
Tisuću godina prije nego što je sagrađen drevni opservatorij Stonehenge
spirala je na Zemlji bila dominantni simbol.
Drevne spirale mogu se pronaći na svakom kraju zemaljske kugle.
Tisuće ovakvih drevnih spirala mogu se naći diljem Europe,
Sjevernoameričkog New Mexica, Ute, Australije, Kine, Rusije.
Doslovce kod svake urođeničke kulture na Zemlji.
Drevne spirale simboliziraju rast, širenje i kozmičku energiju sadržanu u Suncu
i nebesima.
Spiralni oblik odraz je makrokozmosa svemira koji se širi.
U domorodačkim tradicijama spirala je predstavljala energetski izvor, Praiskonsku Majku.
Neolitičke spirale u Newgrangeu u Irskoj stare su pet tisuća godina.
Starije su 500 godina nego velika piramida u Gizi
a modernim ljudima su jednako zagonetne.
Spirala potječe iz vremena u povijesti kada su ljudi bili
povezaniji sa Zemljom – sa ciklusima i spiralama Prirode.
Vremena kada su se ljudi manje identificirali sa vlastitim mislima.
Spirala je ono što mi poimamo kao pokretačku silu Svemira.
Prana, ili kreativna sila, u spiralnom obliku pokreće Akashu prema kontinuumu čvrstih oblika.
Može se naći u svim oblicima od makrokozmosa do mikrokozmosa,
od spiralnih galaksija
do vremenskih sustava,
od vode u vašoj kadi,
do vaše DNK
pa do izravnog doživljaja vlastite energije.
Praiskonska Spirala nije ideja,
nego ono što omogućuje postojanje svih ideja i svih stanja.
Diljem cijelog svijeta možemo pronaći različite tipove spirala i krivulja.
Puževi.
Morski koralji.
Paukove mreže.
Fosili.
Repovi morskog konjica.
I školjke.
Mnoge spirale koje se pojavljuju u prirodi su logaritamske spirale
ili spirale rasta.
Kako se odmičete od centra spirale, njezini se dijelovi eksponencijalno povećavaju.
Kao Indrina Mreža dragulja, logaritamske spirale su samoslične
ili holografske, na način da se obilježja svakog njihovog dijela
reflektivno pojavljuju i u njihovoj cjelini.
Prije 2400 godina u drevnoj Grčkoj, Platon je smatrao kako je kontinuirana
geometrijska proporcija apsolutna kozmička poveznica.
Zlatni rez, ili božanska proporcija, bila je najveća tajna Prirode.
Zlatni rez može se objasniti ovako:
omjer zbroja A + B prema A isti je kao omjer A prema B.
Prema platonu, duša svijeta povezana je u jednu harmoničku rezonancu.
Isti pentagonalni uzorak koji postoji u morskoj zvijezdi
ili u prerezu okre, možemo vidjeti i u putanji
planeta Venere ako ju pratimo tokom osmogodišnjeg perioda.
Oku nevidljiv svijet oblika “na nebu” i vidljiv svijet materijalnih
oblika na zemlji imaju isti princip geometrijske samosličnosti.
Od samosličnih spiralnih uzoraka brokule
do spiralne “ruke” galaksije, logaritamske spirale su svepristuni
arhetipski uzorci.
Naša galaksija Mliječni put ima nekoliko spiralnih ruku koje su
logaritmske spirale sa nagibom od oko 12 stupnjeva.
Što je veći nagib spirale, oštriji su zaokreti.
Kada promatrate biljku kako raste u ubrzanoj snimci,
možete vidjeti kako pleše po spirali života.
Zlatna spirala je logaritamska spirala koja raste prema van
po faktoru Zlatnog reza.
Zlatni rez posebni je matematički odnos koji se javlja
posvuda u prirodi.
Uzorak koji primjećujemo slijedi takozvani Fibonaccijev niz.
Fibonaccijev niz reda se tako da je svaki broj u nizu zbroj prethodna dva broja. (0, 1, 1, 2, 3, 5, 8, 13, 21, 34, 55, 89,…)
Njemački matematičar i astronom Keppler otkrio je da se samoslični
spiralni uzorci mogu prepoznati u načinu po kojem su listovi posloženi na peteljkama biljaka.
Ili kako su posložene latice cvijeća.
Leonardo da Vinci opazio je kako je razmak između listova
često u spiralnim uzorcima.
Ti uzorci nazivaju se filotaksni uzorci
ili uzorci poretka listova.
Filotaksni uzorci mogu se pronaći u samosložnim
DNK nukleotidima
i u svemu ostalom, od obiteljskih stabala zečeva
do češera,
od kaktusa,
do snježnih pahulja
i u jednostavnim organizmima poput kremenjašica.
Kremenjašice su jedna od najuobičajenijih vrsta fitoplanktona –
jednostaničnih organizama koji hrane tisuće vrsta
u hranidbenom lancu.
Koliko matematike trebate znati da bi ste bili suncokret ili pčela?
Priroda se ne konzultira sa katedrom fizike da bi mogla rasti brokula.
U prirodi se strukturiranje događa automatski.
Znanstvenici u polju nanotehnologije koriste izraz “samosastavljanje”
da bi opisali formiranje struktura poput
početne heksagonalne faze formiranja DNK.
U nanotehnološkom inženjerstvu, ugljične nano-cijevi
sastavljene su na sličan način.
Priroda izvodi ovakvu geometriju ponovno i ponovno, bez imalo truda.
Automatski. Bez kalkulatora.
Priroda je precizna i iznimno učinkovita.
Prema poznatom arhitektu i piscu Buckminsteru Fulleru,
ovi uzorci funkcija su prostor-vremena.
DNK ili medena saća imaju takav oblik iz istog razloga zbog kojeg je mjehurić okrugao.
To je najučinkovitiji oblik koji zahtjeva najmanje energije.
Sam prostor ima oblik i dozvoljava postojanje samo određenih konfiguracija materije,
i to uvijek na način koji je najučinkovitiji.
Ovi uzorci su najjači i najučinkovitiji način za gradnju
arhitektonskih struktura poput geodezijskih kupola.
Logaritamski spiralni uzorci dozvoljavaju biljkama maksimalnu izloženost za oprašivanje insektima,
maksimalnu izloženost suncu i kiši
i dozvoljavaju da učinkovitu spiralnim putem šalju vodu u korijen.
Ptice grabljivice koriste logaritamske spiralne uzorke za vrebanje plijena.
Let u spirali najučinkovitiji je način lova.
Sposobnost da vidimo spiralu života koja omogućuje ples Akashe u materijalni oblik
povezana je sa sposobnošću da vidimo ljepotu i simetriju u prirodi.
Pjesnik William Blake je rekao: “Svemir vegetacije otvara se kao cvijet
iz centra Zemlje, u kojem leži vječnost.
Širi se od zvijezda prema zemaljskoj kući
i tamo sreće ponovno vječnost, izvana i iznutra.”
Proučavanje prirodnih oblika nije nešto s čime je zapadnjačka
kultura upoznata, ali u drevnoj Kini, ta znanost se nazivala “Li”.
Li odražava dinamički red i uzorke u prirodi.
Ali taj uzorak nije nešto statično,
smrznuto ili nepromjenjivo poput mozaika.
To je dinamički uzorak koji je sastavni dio svakog živog bića.
Arterije lišća, uzorci kornjačinog oklopa
i uzorci na kamenu su sve izrazi tajnog
jezika i umjetnosti prirode.
Labirint je jedan od brojnih Li uzoraka.
Može se naći u koraljnim strukturama,
gljivama poput smrčka,
kupusa,
i ljudskog mozga.
Uzorak ćelije još je jedan uobičajeni uzorak iz prirode.
Postoje brojne različite ćelijske strukture
ali sve imaju sličan poredak, definiran prema svrsi i funkciji.
Lako je postati opčinjen sa konstantnom igrom oblika,
ali ono što je najzanimljivije jest to da određeni arhetipski oblici
izgleda kao da su upleteni u građu prirode.
Uzorak grananja je još jedan Li – uzorak, tj. arhetipski uzorak
kojeg možemo opaziti na svim nivoima, u svim fraktalnim ljestvicama.
Uzmimo za primjer ovu nevjerojatnu sliku super-računalne simulacije
poznatu kao “milenijski bijeg”
koja prikazuje distribuciju tamne tvari u bliskom nam svemiru.
Napravljena je od udruge Max Plank iz Njemačke.
Tamna tvar je zapravo ono što smo nekada smatrali praznim prostorom.
Ona je kao nevidljivi živčani sustav koji prožima cijeli svemir.
Svemir je doslovce jedan ogromni mozak.
Neprestano razmišlja, koristeći vrstu tamne ili skrivene energije
koju znanost tek počinje razumijevati.
Kroz ovu masivnu mrežu, teku nezamislive količine energije
koja daje silu zamaha za širenje i rast svemira.
Priroda stvara razgranate oblike automatski kada za to postoje pravi uvjeti.
Priroda je stroj za generiranje umjetničkih djela, motor za stvaranje ljepote.
U ovom primjeru koristi se struja za rast srebrnih grana.
Snimka je ubrzana, a rast se odvija kroz nekoliko sati.
Elektrodepozicioniranjem iona formiraju se kristali na aluminijskoj katodi
iz otopine srebrnog nitrata.
Formacija je samoorganizirajuća.
Gledate umjetničko djelo stvoreno zakonima prirode.
Johann Wolfgang Von Goethe je rekao:
“Ljepota je manifestacija tajnih zakona prirode, koji bi
inače ostali skriveni od nas zauvijek.”
U ovom smislu, sve što postoji u prirodi je živo, samoorganizirajuće.
Kada se upotrijebi viša voltaža, fraktalno grananje postaje još očitije.
Ova snimka nije ubrzana.
U ljudskom tijelu posvuda možemo naći uzorke nalik na strukturu drveta.
Naravno, postoje živčani sustavi,
koje zapadnjačka medicina poznaje.
Ali u kineskoj, ajurvedskoj i tibetanskoj medicini, energetski meridijani
su esencijalna komponenta za razumijevanje načina na koji tijelo funkcionira.
“Nadi”, ili energetski meridijani formiraju strukturu nalik drvetu.
Obdukcija leša ne može otkriti čakre ili nadi,
ali to ne znači da oni ne postoje.
Potrebno je samo pronaći pravi alat za gledanje.
Prvo trebamo naučiti stišati vlastiti um.
Tek tada možemo uočiti ove stvari u nama samima, za početak.
U teorij elektriciteta, što je slabiji otpor u žici
to ona lakše provodi energiju.
Kada “nakupljate” smirenost i staloženost tokom meditacije
to u tijelu stvara stanje “bez otpora”.
Prana, ili chi, ili unutarnja energija je isto što i vaša unutarnja živost.
Ono što osjećate kada oživljavate osviještenost u tijelu.
Nadi – suptilne “žice” u vašem tijelu koje prenose pranu
dobivaju sposobnost da prenose sve više energije kroz čakre.
Vaše “ožičenje” postaje jače što ga više koristite za proticanje energije.
Gdje god postoji svijest, energija chi će početi teći
i fizičke konekcije će uspijevati.
Unutar mozga i živčanog sustava, uzorci fizikalnog ožičenja
ustanovljuju se ponavljanjem.
Ako neprekidno usmjeravamo pozornost unutar sebe
i smanjujemo otpor osjetima koje trenutno doživljavamo,
povećava se naš energetski kapacitet.
U Taoizmu, simbol Yin-Yang predstavlja unutarnju
penetraciju spiralnih sila prirode.
Yin Yang nije dvoje i nije jedno.
Drevni koncept “hara” prikazan je pomoću
Yin-Yang simbola ili spiralnog vrtloga.
To je energetski centar koji se nalazi u području trbuha ispod pupka.
Riječ “hara” doslovce znači more ili ocean energije.
U Kini, hara se naziva “niži dantien.”
Kod mnogih oblika azijskih borilačkih vještina
za ratnike s jakom harom kaže se da su nezaustavljivi.
U samurajskoj tradiciji postoji oblik ritualnog samoubojstva
(sepuku) bio je hara kiri.
U prijevodu to znači “nakolčiti nečiju haru i tako prekinuti
provođenje chi energije”.
Pokret iz ovog centra stvara uzemljeni blaženi pokret
kojeg se može vidjeti ne samo u borilačkim vještinama,
nego i kod dobrih golfera,
trbušnih plesača,
i Sufi derviša.
Esencija hare je nakupljanje disciplinirane svijesti
koncentrirane u jednoj točki;
mirnoća u centru uragana.
To je intuicija u vezi s vašim izvorom energije.
Osoba sa zdravom harom je povezana sa Zemljom
i sa intuitivnom mudrošću koja spaja sva živa bića.
Razmišljati svojim trbuhom “hara de kanganasaii”
znači priključiti se na izvor vlastite unutarnje mudrosti.
Drevnim australskim Aboridžinima je to isto područje
ispod pupka bilo znano kao mjesto gdje “leži namotana velika dugina zmija.”
To je još samo jedan prikaz evolucijske energije čovječanstva.
Nije slučajno da upravo u području hare počinje novi život.
Trbušni živčani sistem, koji se ponekad
naziva “mozak utrobe” (instinktivni osjećaj)
sposoban je održavati kompleksnu matricu poveznica
sličnih mozgu iz glave, a ima i vlastite neurone i neurotransmitere.
Djeluje autonomno, odnosno s vlastitom inteligencijom.
Mogli bi smo reći da je “Mozak utrobe” fraktalna verzija mozga iz glave,
ili je možda i obrnuto.
Zdravi medvjed ima jaku haru.
Kad medvjed zna gdje tražiti hranu
on samo slijedi kretnje chi-a kroz svoja osjetila,
centrirane u hari, tj. u trbuhu.
To je medvjedova veza s “kolibom snova” – mjestu za koje
urođeničke tradicije kažu da su izvor sveg znanja – spirala života.
Ali kako su drevni narodi mogli znati o spirali života, kada moderna znanost
tek sada počinje prepoznavati njezin značaj.
Pitajte pčele, one nisu zaboravile kako voljeti.
Pčele imaju posebnu vezu s Izvorom
kao dijelom simbiotskog sustava koji pomaže napretku ljepote i raznolikosti.
One su most između makrosvemira i mikrosvemira.
Postoji jedno srce koje spaja sve, nazovimo ga kolektivni um.
Kao otvoreni mozak, kolektivni um šalje svoje snove u svijet
da bi se manifestirali.
U prirodi mnogi stvorovi znaju kako se ponašati unisono,
kretati se jednim duhom, u jednom smjeru.
Ali nisu sve dobrobitne drugim vrstama oko sebe.
Na primjer, roj skakavaca će proždrjeti sve što im se nađe na putu.
Skakavac nema izbora nego biti skakavac.
Nikada ne može proizvoditi med ili oprašivati kao pčela.
Skakavac je nepokolebljiv, ali čovjek je jedinstven
u tome što može izabrati da se ponaša kao skakavac ili kao pčela.
Slobodni smo da mijenjamo i manipuliramo uzorcima
naše interakcije sa svijetom.
Možemo postojati simbiotski
ili kao paraziti.
Danas ljudi pokušavaju razumjeti Spiralu preko racionalnog uma
ali razmišljanje nas nikada nije povezivalo sa Spiralom života.
Oduvijek smo bili povezani.
Razmišljanje je ono što nas je držalo u iluziji odvojenosti,
unutar vlastitih identiteta.
Razmišljanje JEST stvaranje odvojenosti.
Iskustvo ograničenja.
Što više se poistovjećujemo s mislima, to više se odmičemo od izvora.
Drevne kulture koje su bile manje orijentirane ka mišlju poravnavale
su se sa Spiralom na izravniji i osobniji način nego što to mi činimo danas
U drevnoj indiji, Kundalini je reprezentacija čovjekove
unutarnje energije koja se kreće u zmijolikom ili spiralnom obliku uz kralješnicu.
U drevnim yogijskim tradicijama Indije, čovjekov unutarnji svijet
u to vrijeme je bio usporediv s kulturama koje su se orijentirale na haru.
Uravnotežiti moć spirale sa mirnoćom vlastite svijesti
znači poravnati se sa svojim punim evolucijskim potencijalom.
Procvjetati u jedinstveno raznoliko biće, kao što smo i dizajnirani.
“Ida” – ženski ili mjesečev kanal spojen je s desnim mozgom,
a “pingala” – muški ili sunčev kanal povezan je s lijevim mozgom.
Kada su ta dva kanala u ravnoteži, energija počinje teči trećim kanalom,
Sushumom, po centru kralješnice, energizirajući čakre
i otključavajući čovjekov puni evolucijski potencijal.
Riječ čakra je drevna Sanskrtska riječ, koja znači energetsko kolo.
Kundalini je upravo iskonska spirala
po kojoj ljudski život otpleše u postojanje.
To je drugačiji red energije od onog koji obično razumijemo.
Kao most koji vodi od čisto materijalnog pa sve do suptilnih energija.
Ti si taj most.
Kundalini nije energija koju možemo forsirati voljom i trudom.
Ona je analogna rastućem cvijetu.
Kao dobri vrtlari, sve što možemo jest pripremiti tlo i odgovarajuće uvjete,
i pustiti prirodu da ide svojim tokom.
Ako nasilno otvorite cvijet prije vremena, uništiti ćete ga.
On raste vlastitom inteligencijom, samoorganizirajućim smjerom.
Egoistični um koji se fiksira na vanjski svijet
je ono što nas sprečava da iskusimo našu istinsku unutarnju prirodnu vibraciju.
Kada se svijest okrene prema unutarnjem, postane kao sunčeve zrake
i unutarnji lotus počinje rasti.
Kako se Kundalini budi unutar pojedinca,
on počinje uviđati “potpis”Spirale u svemu.
U svim uzorcima, vanjskim i unutarnjim.
Ta spirala veza je između naših unutarnjih i naših vanjskih svjetova.
Unutrašnji i vanjski svjetovi – Akasha
Transkripta videa:
::: UNUTARNJI SVIJETOVI, VANJSKI SVIJETOVI :::Dio prvi – AKASHA –
“Vidjeti svijet u zrnu pijeska i raj u poljskome cvijetu, držati beskonačnost u dlanu i vječnost u jednome satu.” ~ William Blake
U početku bijaše Logos,
veliki prasak, praiskonski Om.
Teorija velikog praska kaže da je fizički svijet proizašao iz guste i vrele
točke koju nazivamo singularnost – više milijuna puta manje od vrha igle.
Ne kaže zašto i kako.
Što je nešto misterioznije, više uzimamo zdravo za gotovo
da to razumijemo.
Mislilo se da će gravitacija s vremenom usporiti širenje svemira, ili da će ga nazad skupiti.
Međutim, snimke svemirskog teleskopa Hubble pokazuju da širenje svemira ustvari
ubrzava. Širi se sve brže i brže kako raste iz velikog praska.
Nekako u svemiru ima više mase nego što je to fizika predvidjela. Da bi objasnili masu koja nedostaje,
fizičari sad kažu da se svemir sastoji od samo 4% atomske materije
ili onog što mi smatramo normalnom materijom.
23% svemira je tamna materija,
a 73% tamna energija – ono što smo prije smatrali praznim prostorom.
Nalik je nevidljivom živčanom sustavu koji prožima cijeli svemir
povezujući sve što postoji.
Drevni vedski učitelji podučavali su Nada Brahma –
svemir je vibracija.
Vibracijsko polje je korijen svih istinskih duhovnih iskustava
i znanstvenih istraživanja.
To je isto energetsko polje koje su sveci, Buddhe, jogiji, mistici, svećenici, šamani
i vidovnjaci opazili gledajući unutar sebe.
Naziva se Akasha, praiskonski Om, Indrina mreža dragulja, glazba sfera,
kao i tisuće drugih imena kroz povijest.
Zajednički je korijen svim religijama,
i poveznica između naših unutarnjih svjetova i naših vanjskih svjetova.
::: UNUTARNJI SVIJETOVI, VANJSKI SVIJETOVI :::
Dio prvi – AKASHA –
U Mahayana budizmu u trećem stoljeću, opisali su kozmologiju slično kao i najnapredniji fizičari modernog doba.
Indrina mreža dragulja je metafora korištena da bi se opisalo
mnogo starije vedsko učenje koje prikazuje način na koji je protkana građa svemira.
Indra, kralj bogova, dao je život Suncu te pokreće vjetar i vodu.
Zamislite paukovu mrežu koja se proteže kroz sve dimenzije.
Mreža je sačinjena od kapi rose
a svaka kap sadrži odraz svih drugih kapi.
U svakoj reflektiranoj kapi možemo pronaći odraz svih ostalih kapljica.
Cijela mreža nalazi se u toj refleksiji,
i tako do beskonačnosti.
Indrina mreža može se opisati kao holografski svemir,
gdje i najmanji tračak svjetla u sebi ima gotovi uzorak cjeline.
Nikola Tesla, američko-hrvatski znanstvenik srpske nacionalnosti,
smatra se čovjekom koji je izumio 20. stoljeće.
Tesla je zaslužan za otkriće izmjenične struje i mnogih drugih
izuma koji su danas dio svakodnevnog života.
Zbog svog interesa o drevnim Vedskim tradicijama, Tesla je bio u jedinstvenoj poziciji –
razumio je znanost i kroz istočnjački i kroz zapadnjački model.
Kao i svi veliki znanstvenici, Tesla je gledao duboko u misterije vanjskog svijeta.
Ali isto tako je gledao duboko i u sebe.
Kao i drevni jogiji, Tesla je koristio izraz “Akasha” kako bi opisao eterično polje koje se proteže kroz sve što postoji.
Tesla je učio sa Swamijem Vivekanandom – jogijem koji je donio drevna učenja Indije na Zapad.
U vedskim učenjima, Akasha je sami prostor; prostor kojeg ispunjavaju drugi elementi,
koji postoji usporedno s vibracijom.
Akasha i vibracija su nerazdvojni. Akasha je yin, a Prana je yang.
Koncept Akashe, primarne supstance, možemo najbolje shvatiti pomoću jedne moderne ideje – fraktala.
Tek u 1980-tim godinama , napredak u računalima je pomogao da matematički vizualiziramo uzorke iz prirode.
Izraz “fraktal” iskovao je 1980. godine matemaičar Benoit Mandelbrot.
On je proučavao određene matematičke jednadžbe koje, kada se ponavljaju, daju beskonačni niz
promjenjivih matematičkih ili geometrijskih oblika unutar zadanih parametara.
Oni su ograničeni, ali istovremeno su i beskonačni.
Fraktal je grubi geometrijski oblik, razdijeljen tako da je svaki njegov dio
kao smanjena kopija cijelog uzorka – to svojstvo nazivamo samosličnost.
Mandelbrotove fraktale nazivaju još i “otiscima božjih prstiju”.
Gledate umjetničko djelo koje je stvorila sama priroda.
Ako okrenete Mandelbrotov oblik na određeni način
izgleda gotovo kao Hindu božanstvo ili možda Buda.
Taj oblik naziva se još i “Budabrot”.
Ako pogledamo neke oblike drevne umjetnosti i arhitekture
možemo vidjeti kako su ljudi oduvijek povezivali ljepotu i svetost s fraktalima.
Beskrajno su kompleksni, ali ipak svaki dio sadrži sjeme za stvaranje cjeline.
Fraktali su promijenili način na koji matematičari gledaju na svemir.
Što je veće povećanje, uočavamo razlike od originala.
Neprestana promjena i transformacija vidljiva je kako prolazimo s jednog detalja na drugi.
Ova transformacija je upravo kozmička spirala.
Ugrađena inteligencija matrice prostor – vremena.
Fraktali su po prirodi kaotični – sadrže red i nered.
Kada naši umovi prepoznaju neki uzorak, fokusiramo se na njega kao da se radi o stvari.
Pokušavamo pronalaziti uzorke koje smatramo lijepima, ali da bi smo zadržali
uzorak u mislima, moramo zaboraviti na ostatak fraktala.
Da bi smo spoznali fraktal pomoću osjetila moramo ograničiti njegovo kretanje.
Sva energija u svemiru je neutralma, bezvremena, bezdimenzionalna.
Naša vlastita kreativnost i sposobnost raspoznavanja uzoraka
je poveznica između mikrosvemira i makrosvemira.
Bezvremenog svijeta valova i čvrstog svijeta stvari.
Opažanje je čin stvaranja proizašao iz ograničenja koja dolaze od razmišljanja.
Mi stvaramo iluziju čvrstog svijeta, svijeta stvari, tako da ih
etiketiramo, da im dajemo imena.
Filozof Kierkegaard je rekao: “Ako me imenuješ, znači da me negiraš”.
Davanjem imena, etikete, negiramo sve druge stvari koje bi mogli postati.
Zaključavamo česticu da postane stvar, određujemo ju i imenujemo, ali istvoremeno ju i stvaramo,
Definiramo njeno postojanje.
Kreativnost je naša najviša priroda.
Uz kreiranje stvari, javlja se i vrijeme, a ono stvara iluziju čvrstoće stvari.
Einstein je bio prvi znanstvenik koji je shvatio da ono što smatramo praznim prostorom
zapravo nije prazno, da ima neka svojstva.
Prirodi svemira svojstveno je da sadrži nezamislive količine energije.
Poznati fizičar Richard Feynman je rekao: “U jednom kubičnom metru praznog prostora ima dovoljno energije da uzavrije sve oceane svijeta.”
Ljudi koji imaju iskustva u meditaciji znaju da u mirnoći leži velika moć.
Buda je imao drugačiji izraz za primarnu supstancu – kalapas – sićušne čestice, valići koji se uzdižu i prolaze
brzinom od milijarde komada po sekundi.
U tom smislu, naša stvarnost je kao niz sličica u holografskoj filmskoj kameri,
sličica koje se brzo kreću da bi stvorile iluziju kontinuiteta.
Kada svijest postane savršeno mirna, ta iluzija postaje razumljiva jer upravo sama svijest
je to što stvara tu iluziju.
U drevnim tradicijama Istoka, tisućama se godina razumijevalo da je sve zapravo vibracija.
“Nada Brahma” – svemir je zvuk.
Riječ “nada” znači zvuk ili vibracija,
a “Brahma” je ime božje.
“Brahma” je istovremeno i svemir i ono što je stvorilo svemir.
Umjetnik i umjetničko djelo su nerazdvojni.
Upanishade, jedni od najstarijih zapisa drevne Indije, kažu da Brahma stvoritelj sjedi na lotusu,
a svijet nastaje kada on otvori oči.
Kada zatvori oči, svijet prestaje s postojanjem.
Drevni mistici, jogiji i vidovnjaci smatrali su da postoji neko “polje” na osnovnoj razini svijesti.
Polje Akasha, ili Akaški zapisi, u kojima je spremljena svaka informacija,
svako iskustvo – prošlost, sadašnjost i budućnost tamo postoje sada, zauvijek i oduvijek.
Iz ovog polja, ili matrice, nastaje sve što postoji.
Od subatomskih čestica do galaksija, zvijezda, planeta i sveg života.
Nikada ne vidimo nešto u cjelini jer se sastoji od slojeva i slojeva vibracije
i neprestano se mijenja, razmjenjujući informacije s Akashom.
Drvo pije vodu na suncu, zraku, kiši, na Zemlji.
Cijeli energetski svijet struji kroz tu stvar koju zovemo drvom.
Kada se razmišljanje uma utiša, tada vidimo realnost onakvom kakva jest.
Sve aspekte vidimo zajedno.
Drvo, nebo i Zemlja, kiša i zvijezde nisu odvojeni.
Život ili smrt, ja ili drugi nisu odvojeni.
Kao što su nerazdvojni planina i dolina.
Američki indijanci i drugih urođeničke tradicije govore kako sve u sebi ima duh,
što je samo jednostavan način na koji su govorili kako je sve spojeno s jednim jedinstvenim izvorom vibracija.
Postoji jedna svijest, jedno polje, jedna sila koja se kreće kroz sve što postoji.
Ovo polje ne događa se vani, oko vas – ono se događa KROZ vas
ono jeste VI.
Vi ste slovo S u Svemiru (U in the universe).
Vi ste oči kroz koje kreacija gleda samu sebe.
Kada se probudite iz sna, shvatite da ste vi jedino što je zapravo postojalo u tom snu.
Vi ste ga stvarali.
Takozvani “stvarni život” nije ništa drugačiji.
Sve i svatko ste vi.
Jedna svijest koja gleda kroz svako oko,
viri ispod svakog kamena,
postoji u svakoj čestici.
Internacionalni istraživači u CERN-u, europskom laboratoriju za fiziku čestica
traže polje koje se proteže kroz sve postojeće stvari.
Ali umjesto da gledaju u sebe, oni se okreću vanjskom, fizičkom svijetu.
Istraživači u laboratoriju CERN u švicarskoj Ženevi objavili su da su pronašli Higgsov bozon – božju česticu.
Eksperimenti s Higgsovim bozonom znanstveno dokazuju da je vakuum svemira zapravo ispunjen nevidljivom energijom.
CERNov veliki hadronski sudarač sastoji se od prstena opsega 27 kilometara.
U njemu dva čestična snopa jure u suprotnim smjerovima te se sudaraju pri brzinama nešto manjim od brzine svijetlosti.
Znanstvenici tada promatraju što nastaje pri tim nasilnim sudarima.
Standardni model fizike ne može objasniti kako i zašto čestice imaju masu.
Čini se kao da se sve sastoji od vibracije, ali ne postoji ništa što bi proizvodilo tu vibraciju.
Kao da postoji nevidljivi plesač, sjena koja pleše u baletu svemira, a svi drugi plesači
su oduvijek plesali prema tom nevidljivom plesaču.
Mi smo primijetili koreografiju tog plesa, ali do sada nismo uspjeli opaziti tog plesača.
Postojanje takozvane “božje čestice” – svojstva osnovnog materijala od kojeg je sačinjen svemir,
srži sve postojeće materije – objasnilo bi svu masu i energiju koja omogućuje širenje svemira.
Međutim otkriće Higgsova bozona, umjesto da objasni postojanje i prirodu svemira, još više komplicira stvari znanstvenicima,
pokazuje kako je Svemir još misteriozniji nego što smo to bili zamislili.
Razvoj znanosti približava se granici svijesti i materije.
Oko s kojim promatramo praiskonsko polje i oko s kojim to polje promatra nas
su jedno te isto.
Njemački pisac i mislilac Wolfgang Von Goethe je rekao: “Val je praiskonska pojava iz koje je nastao svijet”.
Kimatika je proučavanje vidljivosti zvuka.
Riječ “kimatika” dolazi iz grčkog “cyma”, što znači val ili vibracija.
Jedan od prvih zapadnjačkih znanstvenika koji su ozbiljnije proučavali fenomen vala bio je
Ernst Chladni, njemački glazbenik i fizičar, koji je živio u osamnaestom stoljeću.
Chladni je prosuo pijesak na metalnu ploču i onda ju vibrirao ploču pomoću luka violine, te je tako otkrio da se
pijesak posloži prema određenim uzorcima.
Različiti geometrijski oblici pojavljuju se ovisno o vibraciji koja se proizvodi.
Chladni je zabilježo cijeli katalog tih oblika, koji se sada nazvaju Chladnijevi oblici.
Mnoge od tih oblika možemo pronaći svuda u svijetu prirode, kao na primjer na oklopu kornjače,
ili točkastim uzorcima leoparda.
Proučavanje Chladnijevih uzoraka ili kimatike jedno je od tajnih “trikova” prema kojima majstori naprave najbolje violine ili gitare
i druge instrumente. Tako određuju kvalitetu zvuka instrumenta kojeg prave.
Hans Jenny je nastavio proučavati Chladnijev rad u 1960-tim godinama.
Koristio je razne tekućine i elektronsko pojačanje za stvaranje zvučnih frekvencija, te je osmislio izraz “kimatika”.
Ako pustite jednostavni sinusni val kroz posudu vode, u vodi se pojavljuju uzorci.
Ovisno o frekvenciji vala, pojavljuju se različiti uzorci.
Što je viša frekvencija, uzorak koji nastane je kompleksniji.
Ti oblici nisu slučajni već se ponavljaju svaki puta.
Što više promatrate, to počinjete vidjeti kako vibracija poslaguje materiju u kompleksne oblike
iz jednostavnih ponavljajućih valova.
Ova vibracija vode ima sličan uzorak kao i suncokret.
Jednostavnom promjenom frekvencije zvuka dobivamo drugačiji uzorak.
Voda je prilično misteriozna supstanca.
Lako prima utiske, odnosno prima i drži vibraciju.
Zbog svojeg kapaciteta visoke rezonancije, osjetljivosti i spremnosti na rezoniranje
voda trenutno reagira na sve tipove zvučnih valova.
Vibrirajuća voda i zemlja sastojak je većine mase u svakoj biljci ili životinji.
Lako je opaziti kako jednostavna vibracija u vodi može stvoriti prepoznatljivi oblik iz prirode
ali kako dodajemo krutinu i povećamo amplitudu, stvari postanu još zanimljivije.
Dodavanje kukuruznog škroba vodi dobivamo još kompleksniju pojavu.
Možda se načela samog života mogu opaziti u kretnjama glunte škroba, koja nalikuje na živi organizam.
Principi na kojima svemir udahnjuje život opisani su u svim velikim religijama, na način svojstven za njihovo vrijeme.
Korištene su riječi koje su u to doba bile svima razumljive.
U jeziku Inka, najvećeg carstva pretkolumbijske Amerike, riječ za “ljudsko tijelo” je “alpa camasca”,
što doslovce znači “zemlja kojoj je udahnut život”.
U Kabali, židovskom misticizmu, govori se o svetom imenu boga, imenu koje se ne može izgovoriti.
Ne može se izgovoriti zato što se radi o vibraciji koja je prisutna svugdje.
To su sve riječi, sva materija. Sve je sveta riječ.
Tetraedar je najjednostavniji oblik koji može postojati u tri dimenzije.
Nešto mora imati najmanje četiri točke da bi moglo imati fizičku stvarnost.
Struktura trokuta je u prirodi jedini uzorak koji može stabilizirati samog sebe.
U Starom zavjetu, riječ “tetragramaton” često je korištena za predstavljanje određenih manifestacija samog boga.
Korištena je kod spomena riječi božje, ili posebnog božjeg imena, Logosa, ili praiskonske riječi.
Drevne civilizacije su znale da u korijenu strukture svemira postoji oblik tetraedra.
Iz tog oblika, priroda pokazuje osnovnu težnju prema ravnoteži – Shivu.
Ali istodobno ima i osnovno težnju prema promjeni – Shakti.
U Bibliji piše “U početku bijaše riječ”, ali u izvornom tekstu korišteni izraz bio je “Logos” – “U početku bijaše Logos”.
Grčki filozof Heraklo, koji je živio oko 500 godina prije Krista,
rekao je da je Logos nešto što se u osnovi ne može spoznati.
Izvor svega što se ponavlja, svih uzoraka i oblika.
Stoički filozofi koji su slijedili učenja Herakla poistovjetili su taj izraz sa božanskim principom stvaranja života koji prožima Svemir.
U sufizmu, Logos je svugdje i u svemu što jest.
To je ono iz čega nepostojeće počinje postojati.
U Hindu tradiciji Shiva Nataraja dolsovce znači “gospodar plesa”.
Čitavi kozmos pleše u ritmu Shivinog bubnja.
Sve je prožeto vibracijom.
Sve dok Shiva i dalje pleše, svijet se može razvijati i mijenjati, u suprotnome će se sažeti u ništavilo.
Shiva predstavlja našu svijesnost, a Shakti supctancu od koje je svijet načinjen.
Dok Shiva meditira, Shakti ga pokušava uznemiriti, pozvati ga u ples.
Kao Yin i Yang, ples i plesač postoje kao jedno.
Logos također znači “neskrivena istina”.
Onaj koji je spoznao Logos, spoznao je istinu.
Postoje mnogi skriveni slojevi u svijetu čovjeka kako se akasha vrti u kompleksne strukture, skrivajući izvor od same sebe.
Kao u božanskoj igri skrivača, skrivali smo se tisućama godina i s vremenom zaboravili da se igramo.
Nekako smo zaboravili da se netko sakrio i da ga moramo pronaći.
Budisti uče da trebamo izravno spoznati Logos – polje promjene i nestalnosti u nama – kroz meditaciju.
Kada opazimo naš unutarnji svijet, počinjemo opažati sve suptilnije osjećaje i energije,
dok se um sve više koncentrira, fokusira i smiruje.
Kroz izravno shvaćanje “annice” ili nestalnosti u korijenu osjetilnog svijeta, postajemo slobodni od veza s eksternim oblikom postojanja.
Kada shvatimo da postoji jedno vibracijsko polje koje je zajednički korijen svim religijama, kako možemo reći:
“Ovo je moja religija” ili “Ovo je moj praiskonski Om”, “Moje kvantno polje”?
Prava kriza našeg svijeta nije socijalna, politička, ili ekonomska.
Naša kriza je kriza svijesti, nemogućnost da izravno spoznamo našu pravu prirodu.
Nemogućnost da spoznamo prirodu u svakome i svemu što postoji.
U budističkoj tradiciji, “Bodhisattva” je osoba koja ima probuđenu svoju “Buddha” prirodu.
Bodhisattva se zavjetuje da će pomoći probuditi svako biće u svemiru, da bi shvatilo da postoji samo jedna svijest.
Da bi probudili istinskog sebe, moramo probuditi sva bića.
“Bezbroj je svjesnih bića u Svemiru.
Pomoći ću im da se probude.
Moje mane su brojne.
Prevazići ću ih sve.
Dharma se ne može spoznati.
Spoznati ću ju.
Put buđenja ne može se doseći.
Ja ću ga doseći.”
Samadhi
Sabranost (Samadi)
je drevna sanskritska reč za koju ne postoji savremen ekvivalent.
Postoji osnovni izazov u pravljenju filma o Samadiju.
Samadi ukazuje na nešto što ne može biti preneto na nivo uma.
Ovaj film je prosto spoljna manifestacija mog sopstvenog unutrašnjeg putovanja.
Namera nije da Vas učim o Samadiju, ili da Vašem umu predam informacije, nego
da Vas inspirišem da direktno otkrijete svoju istinsku prirodu.
Samadi je sada bitniji nego ikada pre.
Nalazimo se u trenutku kada ne samo da smo zaboravili Samadi, nego smo zaboravili
i ono što smo zaboravili.
Taj zaborav je Maja, iluzija o sebi.
Većina nas živi utopljena u svakodnevni život malo razmišljajući o tome ko smo
zašto smo ovde i gde smo se uputili.
Većina nas nikada nije uvidela pravog sebe, dušu ili ono što je Buda zvao ne-sopstvo (anatta)
ono što je izvan imena i oblika, izvan razmišljanja.
Kao rezultat toga verujemo da smo ova ograničavajuća tela.
Živimo u strahu, svesnom ili nesvesnom, da će ova ograničena samo struktura,
sa kojom se identifikujemo, umreti.
U današnjem svetu ogromna većina ljudi koja je angažovana u religioznim ili duhovnim
praksama kao što su joga, molitva, meditacija, pojanje ili bilo kojoj vrsti rituala, praktikuju
tehnike koje su uslovljene.
Što znači da su samo deo konstrukcije ega.
Traženje i aktivnosti nisu problem – mišljenej da ste našli odgovor u nekoj
od spoljnih formi je problem.
Duhovnost u svojoj najuobičajenijoj formi nije ništa drugačija od patološkog razmišljanja
koje se svuda odvija.
To je samo još jedna uzburkanost uma.
Više činjenja nasuprot bivanja.
Konstrukcija ega želi više novca, više moći, više ljubavi, više svega.
Oni koji se nalaze na tzv. duhovnom putu čeznu da budu duhovnijii, probuđeniji, ravnodušniji,
mirniji, prosvećeniji.
Opasnost u gledanju ovog filma je da će Vaš um želeti da postigne sabranost.
Još opasnije je da Vaš um može da pomisli kako je postigao sabranost.
Kad god postoji želja da se postigne nešto možete biti sigurni da je u pitanju konstrukcija ega
na delu.
Samadi nije u dodatnom postizanju ili nadograđivanju sebe
Uvideti Samadi znači naučiti umreti pre smrti.
Život i smrt su kao jin i jang – nerazdvojiva neprekidna ravan.
Beskrajno se odvijajući, bez početka i kraja.
Kada odgurnemo smrt takođe odgurujemo i život.
Kada iskusite istinu direktno o tome ko ste, ne postoji više strah od života
ili smrti.
Naše društvo i naša kultura nam govore ko smo i isto vreme smo
robovi duboke nesvesne žudnje i odbijanja koji vode naše izbore.
Konstrukcija ega nije ništa više od pobude za ponavljanjem.
To je jednostavno put kojim je energija jednom pošla i težnja energije da ponovo krene
tim putem, bezobzira da li je pozitivan ili negativan po organizam.
Beskrajni su nivoi sećanja ili uma, spirale unutar spirale.
Kada se vaša svest poistoveti sa ovim umom ili konstrukcijom ega, vezuje Vas za
društveno uslovljavanje koje možete nazvati matrica (matrix).
Postoje aspekti ega kojih možemo biti svesni, ali upravo su nesvesne,
drevne veze, primarni egzistencijalni strahovi ti koji ustvari navode celu napravu.
Beskrajni obrasci grabljenja ka užicima i izbegavanje bola su ugrađeni u
patološka ponašanja…naš posao…naše veze…naša uverenja, u same naše
misli i u ceo naš način življenja.
Kao stoka, većina ljudi živi i umire u pasivnom pokoravanju hraneći matriks svojim životima.
Živimo živote zaključane u uske obrasce.
Živote često ispunjene velikom patnjom i nikada nam ne sine da možemo ustvari
da postanemo slobodni.
Moguće je otpustiti život koji je nasleđen iz prošlosti, živeti
onaj koji čeka da istupi iz unutrašnjeg sveta.
Svi smo došli na ovaj svet sa biološku uslovljenom strukturom, ali bez samo svesnosti.
Često kad pogledate u dečije oči ne vidite tragove sopstva, samo blistavu prazninu.
Osoba u koju izraste je maska nošena preko svesnosti.
Šekspir je rekao “Ceo svet je pozornica, a sve žene i muškarci puki igrači”
U probuđenoj individui svest sija kroz ličnost, kroz masku.
Kada ste budni ne poistovećujete se sa svojim likom.
Ne verujete da ste maske koje nosite.
Ali se ne odričete ni uloge koju igrate.
2400 godina posle Platonove Republike čovečanstvo još uvek traži
izlaz iz Platonove pećine.
Ustvari smo mnogo više prikovani iluzijom nego ikada ranije.
Platon je opisao grupu ljudi su celog života živeli okovani u pećini
gledajuć i u prazan zid.
Sve što su mogli da vide su senke koje su se oslikavale od predmeta koji su prolazili ispred
vatre koja se nalazila iza njih.
Ovaj lutkarski nastup je postao njihov svet.
Prema Sokratu senke su bile nešto najbliže realnosti
što su zatvorenici mogli da vide.
Iako im je rečeno za spoljašnji svet nastavili su da veruju da su senke
sve što postoji.
Iako su sumnjali da postoji nešto više nisu bili voljni
da napuste dobro poznato.
Današnje čovečanstvo je kao ljudi koji su samo videli senke na zivu pećine.
Senke su dlične našim mislima.
Svet razmišljanja je jedini svet koji poznajemo.
Ali postoji drugi svet koji prevazilazi razmišljanje.
Prevazilazi dualistički um.
Da li ste voljni da napustite pećinu, da napustite sve što znate da biste pronašli istinu
o tome ko ste Vi?
Da biste iskusili Samadi neophodno je da odvratite pažnju od senki,
od misli i usmerite je ka svetlu.
Kada je osoba naviknuta samo na mrak onda ona mora biti postepeno privikavana
na svetlo.
Kao i prilagođavanje na bilo koji novi obrazac potrebno je vreme i trud, i volja da se
istraži novi, ali isto tako i ukloni stari.
Postoji zamka upoređivanja uma sa svešću, lavirintom ili zatvorom.
Nije da ste Vi u zatvoru, Vi ste zatvor.
Zatvor je iluzija.
Ako ste poistovećeni sa iluzijom o sebi onda ste uspavani.
Kada postanete svesni zatvora, ako se borite da izađete iz iluzije, onda postupate
sa iluzijom kao da je stvarn i i dalje ostajete uspavani, samo što san sad postaje
noćna mora.
Zauvek ćete bežati i trčati od senki.
Samadi je buđenje iz sna o sopstvenoj odvojenosti ili od konstrukcije ega.
Samadi je buđenje iz poistovećivanja sa zatvorom koji zovete JA.
NIkada ne možete biti slobodni, jer gde god da odete zatvor je tu.
Buđenje nije u tome da se otarasite uma ili matriksa, baš suptrotno, kada niste
poistovećeni sa njima onda možete potpunije da iskusite životnu igru, uživajući
u predstavi takva kakva je, bez žudnje i straha.
U drevnim učenjima ovo je poznato kao božanska igra Lila: igranje
u dvojnosti
Ljudska svesnost je neprekidna ravan (kontinuum).
Na jednom kraju ljudi su poistovećeni sa opipljivim sobom.
Na drugom kraju je Samadi, prekid sopstva.
Svaki korak kojim idemo na putu ka Samadiju donosi manje patnje.
Manje patnje ne podrazumeva život bez bola.
Samadi je iznad dvojnost bola i zadovoljstva.
Ono što podrazumeva je da je manje uma, manje samostvorenog otpora ka svemu
što se odvije i taj otpor stvara patnju.
Spoznati Samadi samo jednom već omogućava da vidite šta je na drugoj strani ravni.
Videti da postoji i nešto drugo osim opipljivog sveta i sopstvenog interesa
Kada postoji stvaran prekid sopstvene strukture u Samadiju, nema egoične misli,
nema sebe, nema dvojnosti, opet još uvek je tu Ja sam, anatta ili ne-sopstvo
U toj praznini je rađannje prajne ili mudrosti – razumevanja da usađeno
sopstvo daleko prevazilazi igru dvojnosti, da je iznad celokupne ravni.
Usađeno sopstvo je vanvremensko, nepromenljivo, uvek sada.
Prosvetljenje je stapanje prvobitne spirale, stalno menjajućeg ispoljenog sveta
ili lotusa u kojem se vreme odmotava, sa Vašim vanvremenskim bićem.
Vaše unutrašnje veze se šire kao otvarajući cvet dok god se nepoistovećujete sa sopstvom, postajući
živi most između svetova vremenskog i vanvremenskog.
Samo uvid u usađeno sopstvo je samo početak puta.
Većina ljudi će morati da iskusi i izgubi Samadi nebrojeno puta u meditaciji pre nego što
budu u mogućnosti da ga uključe u druge aspekte svog života.
Nije neobično da imate duboke uvide u prirodu svog bića tokom meditacije
ili samo preispitivanja, a da opet sebe zateknete kako ste se vratili u stare obrasce
zaboravljajući istinu o tome ko ste.
Uvideti da su mirnoća i praznina u svakom aspektu života, svakom aspektu nečijeg sopstva,
je da postanete praznina koja pokreće sve stvari.
Mirnoća nije nešto odvojeno od pokreta.
NIje suprotno od pokreta
U Samadiju mirnoća se smatra identična pokretu, oblik je identičan praznini.
Umu je ovo besmisleno, jer um obitava u dualnom biću.
Rene Dekart, otac zapadnjačke filozofije, je čuven po izreci “Mislim, dakle
postojim”
Nijedna druga fraza bolje ne opisuje pad civilizacije i kompletan obim
poistovećivanja sa senkama na pećinskom zidu.
Dekartova greška, kao i skoro svih ljudi, je izjednačavanje osnovnog
bivanja sa razmišljanjem.
Na početku njegovog najčuvenijeg traktata Dekart je napisao da se u skoro sve može
posumnjati: može sumnjati u svoja čula, čak i u svoje misli.
Slično u Kalama Sutri Buda je rekao da biste dokučili istinu,
morate sumnjati u sve tradicije, pravila, učenja i sav sadržaj uma i
čula.
Obojica su počeli velikom sumnjičavošću, ali je razlika u tome što je Dekart prestao
sa preispitivanjem na nivou razmišljanja, dok je Buda otišao dublje – on je prodro izvan
najdubljih nivoa uma.
Da je Dekart otišao izvan svog mislećeg uma možda bi uvideo svoju pravu prirodu
i zapadnjačka svesnost bi danas bila veoma drugačija.
Umesto toga Dekart je opisao mogućnost zlog demona koji bi mogao da nas zadržava
ispod pokrova iluzije.
Dekart nije prepoznao ono što taj zli demon jeste.
Kao u filmu Matrix, svi bismo mogli biti prikačeni na neki složeni program koji nas hrani
iluzornim svetom snova.
U filmu ljudi žive svoj život u matriksu dok su na drugom nivou
samo baterije koje hrane mašine svojom životnom silom koje tu silu koriste
za ostvarivanje svog plana.
Ljudi uvek žele da okrive nešto drugo za stanje u svetu ili
za svoje sopstvene nezadovoljstvo.
Bilo da je to ličnost, određena grupa ili država, religija ili neka vrsta kontrolišućih
Iluminata kao Dekartov zli demon, ili osećajne mašine u Matriksu.
Ironično, demon kojeg je Dekart zamislio je ista ona stvar kojom je sebe
definisao.
Kada uvidite Samadi postaje jasno da postoji kontrolor, mašina
i zli demon koji isisavaju Vaš život iz dana u dan.
Ta mašina ste Vi.
Vaša građa je načinjena od mnogo malih uslovljenih pod-programa ili malih šefova.
Jedan mali šef koji žudi za hranom, drugi za novce, sledeći za status, pozicijom, moći,
seksom, intimnošću.
Drugi želi svesnost ili pažnju drugih.
Želje su bukvalno beskrajne i nikada ne mogu biti zadovoljene.
Trošimo mnogo našeg vremena i energije uređujući naše zatvore, podležući pritiscima da bismo unapredili
naše maske i nahranili te male šefove čineći ih još moćnijima.
Kao zavisnici od droge, što više pokušavamo da zadovoljimo male šefove na kraju više žudimo.
Put ka slobodi nije u unapređivanju sebe, ili u nekakvom zadovoljavanju sopstvenog plana
nego u sveukupnom otpuštanju tog sopstvenog plana.
Neki ljudi se boje će buđenje njihove prave prirode značiti gubljenje njihove individualnosti
i uživanja u životu.
Ustvari, suprotno je istina, unikatna jedinstvenost duše jedino može biti izražena
kada se prevaziđe uslovljeno ja.
Zato što ostajemo uspavani u matriksu većina nas nikada ne pronađe šta ustvari duša
želi da izrazi.
Put ka Samadiju uključuje meditaciju, koja istovremeno znači posmatranje uslovljenog ja;
koje se menja, i uviđanje Vaše prave prirode; koja se ne menja.
Kada dođete do svoje tačke mira, izvora Vašeg bića, onda čekate dalja uputstva
bez ikakvog insistiranja na koji način bi spoljni svet trebalo da se promeni.
Ne moja volja, nego Viša volja neka bude.
Ako um samo pokušava da promeni spoljni svet kako bi se prilagodio nekoj ideji kojom
mislite kakav bi put trebalo da bude, to je kao da pokušavate da promenite sliku u ogledalu
manipulacijom odraza.
Manipulisanjem odrazom očigledno je da ne možete da naterate sliku u ogledalu da se nasmeje, nego
uviđanjem da ste Vi autentični izvor odraza.
Jedno kada sagledate autentičnog sebe to ne znači da je neophodno da bilo šta u spoljnom svetu
treba da se promeni.
Ono što se menja je svesna, inteligentna, unutrašnja energija ili prana koja je oslobođena
uslovljenih obrazaca i koja postaje dostupna da bude upravljana od strane duše.
Jedino možete postati svesni svrhe duše kada ste sposobni da gledate
uslovljeno ja i njegovu beskrajnu potragu, i otpustite ih.
U grčkoj mitologiji napisano je da su bogovi osudili Sizifa da ponavlja besmislen
zadatak celu večnost.
Njegov zadatak je bio da beskonačno gura obli kamen uz planinu, samo da bi ga opet otkotrljao dole.
Francuski egzistencijalista i nobelovac, Albert Kami, posmatrao je Sizifovu situaciju
kao metaforu za čovečanstvo.
Postavio je pitanje: “Kako možemo naći smisao u ovom apsurdnom postojanju?”
Kao ljudi mi rintamo u nedogled, gradeći za budućnost koja nikad ne stigne, a onda
umremo.
Da stvarno uvidimo ovu istinu ili bismo poludeli ako smo poistovećeni sa našim
egoičnim ličnostima, ili bi se potrudili i postali slobodni.
NIkada ne možemo uspeti u spoljnoj borbi zato što je ona samo odraz našeg
unutrašnjeg sveta.
Kosmička šala, apsurdnost situacije postaje jasna kada nastupi celovit i
potpuni neuspeh egoičnog ja koji se budi kroz svoje uzaludne težnje.
U zenu postoji izreka “Pre prosvetljenja cepaj drva, nosi vodu.
Posle prosvetljenja cepaj drva, nosi vodu”.
Pre prosvetljenja morate da kotrljate loptu uzbrdo, posle prosvetljenja takođe morate
da kotrljate loptu uzbrdo.
Šta se promenilo?
Unutrašnji otpor ka onome što postoji.
Ostavljate borbu, ili pre, onaj koji se bori je uvideo
njenu prividnost.
Volja ili um jedinke i božanska volja, ili viši um, su poravnani.
Na kraju Samadi je otpuštanje svog unutrašnjeg otpora prema svim promenljivim pojavama,
bez izuzetaka.
Onaj koji je sposoban da spozna unutrašnji mir bez obzira na okolnosti je postigao
istinski Samadi.
Otpuštate otpor ne zbog opraštanja ovog ili onog, nego da Vaša unutrašnja
sloboda ne bi bila zavisna od spoljašnjeg.
Važno je primetiti da kada prihvatimo realnost kakva jeste, to ne znači neminovno
da prestajemo sa preduzimanjem akcije u svetu, ili da postajemo meditativni mirotvorci.
Ustvari suprotno može biti istinito; kada smo slobodni da delujemo bez uticaja podsvesnih
motiva onda je moguće da delujemo u skladu sa Taom, sa punom silom naše unutrašnje
podržavajuće energije.
Mnogi će se usprotiviti time da ako želimo da menjamo svet i donesemo mir da moramo da se borimo
jače protiv naših opaženih neprijatelja.
Boriti se za mir je kao da vičete za tišinom; samo stvarate više onog što ne želite.
Danas je prisutan rat protiv svega: rat protiv terora, rat protiv bolesti,
rat protiv gladi.
Svaki rat je ustvari rat protiv nas samih.
Borba je deo kolektivne zablude.
Kažemo da želimo mir, ali nastavljamo da biramo predstavnike koji se upliću u rat.
Lažemo sebe govoreći da smo za ljudska prava, ali nastavljamo da kupujemo proizvode
proizvedene u izrabljivačkim fabrikama.
Kažemo da želimo čist vazduh, ali nastavljamo da zagađujemo.
Želimo da nas nauka izleči od raka, ali ne želimo da promenimo samo-sabotirajuća naučena ponašanja
koja nas vode u oboljenje.
Obmanjujemo sebe da promovišemo bolji život.
Ne želimo da vidimo svoju podsvest koja odobrava patnju i smrt.
Uverenje da možemo da dobijemo rat protiv raka, gladi, terora ili bilo kog neprijatelja koji je stvoren
našim vlastitim razmišljanjem i ponašanjem dozvoljava nam da nastavimo da obmanjujemo sebe
kako ne moramo da promenimo način funkcionisanja na ovoj planeti.
Unutrašnji svet je mesto gde prvo revolucija mora da se odigra.
Samo onda kada možemo direktno da osetimo unutrašnju životnu spiralu, spoljašnji svet će se
uskladiti sa Taom.
Do tad, sve što uradimo nadograđuje haos koji je um stvorio.
Rat i mir uzdižu se zajedno u beskrajnom plesu; oni su jedna neprekidna ravan.
Jedno ne postoji bez drugog.
Kao što svetlo ne može postojati bez mraka i “gore” ne može postojati bez “dole”.
Deluje da svet želi svetlo bez mraka, ispunjenost bez praznine,
sreću bez tuge.
Što je um više upleten, to svet više postaje izdeljen.
Svako rešenje koje dolazi od egoičkog uma pokrenuto je idejom da postoji problem,
pa rešenje postaje još veći probem od onog koji je pokušavao da reši.
Ono čemu se opireš, opstaje.
Čovekova genijalnost stvara nove antibiotike samo da bi otkrila da priroda postaje lukavija kako
bakterije postaju snažnije.
Uprkos našim najvećim naporima u stalnoj borbi, rasprostranjenost raka je ustvari u porastu.
broj gladnih u svetu konstantno raste, broj terorističkih napada širom sveta
je u usponu.
Šta nije u redu sa našim pristupom?
Kao Čarobnjakov šegrt iz Geteove pesme, prihvatili smo se ogromne moći,
ali bez mudrost da rukujemo njom.
Problem je što ne razumemo alat koji koristimo.
Ne razumemo ljudski um i njegovu pravu ulogu i svrhu.
Kriza je nastala iz ograničenog uslovljenog načina na koji razmišljamo, osećamo
i imamo iskustvo života.
Naš racionalizam nas je lišio sposobnosti da prepoznamo i iskusimo mudrost
mnogih drevnih kultura.
Naše egoičko razmišljanje nas je lišilo sposobnosti da osetimo dubinu i duboku svetost
života, božanstvenost života, i da shvatimo potpuno drugačije nivoe svesnosti,
koji su sada skoro izgubljeni za čovečanstvo.
U drevnoj egipatskoj tradiciji Neteri su bili arhetipski oblici čije bi osobine
mogle biti otelotvorene od strane onih koji bi očistili svoja fizička i duhovna tela tako
da mogu da prime više svesti.
Originalni Neter ili božanski princip ove mudrosti je bio poznat kao Tot ili Tehuti.
često opisivan kao pisar sa glavom ptice ili Ibisa, predstavlja poreklo
svog znanja i mudrosti.
Tot može biti opisan kao kosmički princip razmišljanja, odnosno misli.
Tot nam je dao jezik, koncepte, pisanje, matematiku, i celu umetnost
i manifestacije uma.
Samo onima koji su prošli specijalnu obuku je bilo dozvoljeno da imaju pristup Totovom svetom znanju.
Knjiga Tota nije fizička knjiga, već mudrost akaške ili eterične
ravni.
Legenda kaže da je Totovo znanje bilo duboko sakriveno na tajnom mestu u okviru
svakog ljudskog bića, i da ga je čuvala zlatna zmija.
Arhetipski ili večni mit o zmiji ili zmaju koji čuvaju riznicu
prožima mnoge kulture i nazivan je takvim imenima kao što su kundalini šakti, či,
sveti duh i unutrašnja energija.
Zlatna zmija jeste egoični koncept koji je oivičen unutrašnjom energijom i dok
se ne savlada i ne prevaziđe, duša neće biti u stanju da postigne istinsku mudrost.
Pričalo se da knjiga Tota nije donosila ništa osim patnje svakome ko je
pročitao, čak iako bi pronašli tajne bogova i sve što je skriveno
među zvezdama.
Ono što je potrebno razumeti je da je knjiga donosila patnju svakome ko je pročitao
svakom egu koji je pokušao da je kontroliše.
U egipatskoj tradiciji probuđena svesnost je predstavljao Oziris.
Bez ove probuđene svesnosti, svako znanje ili razumevanje zadobijeno ograničenim ja
bi bilo opasno, nepovazano sa višom mudrošću.
Horusovo (Sunčevo) oko mora biti otvoreno.
Esoterično značenje koje ovde pronalazimo je slično mnogo poznatijoj priči
o “padu” u rajskom vrtu.
Knjiga Tota ide paralelno sa drvetom znanja dobra i zla čije su voće Adam i Eva
pali u iskušenje da pojedu.
Čovečanstvo je naravno već pojelo zabranjeno voće, već je otvorilo knjigu Tota, i
bilo proterano iz rajskog vrta.
Zmija je metafora za prvobitnu spiralu koja se pruža od mikrokosmosa
do makrokosmosa.
Danas ta zmija obitava kao Vi.
Ona je egoički um izražen kao opipljivi svet.
Nikada pre nismo imali pristup tolikom znanju.
Otišli smo duboko u materijalni svet, čak smo pronašli tzv. Božiju česticu, ali
nikada nismo bili ograničeniji, u većem neznanju o tome ko smo, kako da živimo, i
ne razumemo mehanizam kojim stvaramo patnju.
Naše razmišljanje je stvorilo svet kakav je danas.
Kad god označimo nešto kao dobro ili loše, ili naginjemo nečem u našem umu, to je plod
strukture ega ili sopstvenog interesa.
Rešenje nije u borbi za mir ili pokoravanju prirorde već u jednostavnom prepoznavanju
istine; da samo postojanje strukture ega stvara dualnost, rascept između
sebe i drugog, mog i tvog, čoveka i prirode, unutrašnjeg i spoljašnjeg.
Ego je nasilje; on zahteva barijeru, granicu od drugih kako bi postojao.
Bez ega nema rata protiv ničega.
Nema oholosti, prepredene prirode za stvaranjem profita.
Ove spoljašnje krize u našem svetu odražavaju ozbiljne unutrašnje krize; ne znamo
ko smo.
Potpuno smo poistovećeni sa našim ego identitetima, obuzeti strahovima
i odsečeni od svoje istinske prirode.
Rase, religije, države, političke pripadnosti, bilo koja grupa kojoj pripadamo, sve to pojačava
naš ego identitet.
Skoro svaka grupa koja postoji danas na planeti tvrdi da je njena perspektiva istinita
i tačna, kao što i mi radimo na individualnom nivou.
Tvrdeći da je istina njena, grupa produžava svoje postojanje na isti
način kao što ego ili ja-struktura određuje sebe u odnosu na druge.
Sada više nego ikada različite realnosti i polarizovani sistemi verovanja koegzistiraju
na Zemlji.
Moguće je da različiti ljudi iskuse potpuno različite misli i emotivne
rekacije na iste spoljašnje pojave.
Na isti način, samsara i nirvana, raj i pakao, su dve različite dimenzije koje zauzimaju
potpuno isti svet.
Događaj koji delu apokaliptičan jednoj osobi može biti viđen kao blagoslov od strane druge.
Tako da ono što postaje očigledno je da tvoje spoljašnje okolnosti ne moraju da utiču
na tvoj unutrašnji svet ni na jedan poseban način.
Shvatiti Samadi je postati samovozeći točak, postati autonoman, univerzum iznad
sebe.
Vaše iskustvo života nije zavisno od promenljivih pojava.
Poređenje može biti urađeno sa Metatronovom kockom.
Metatron se pominje u raznim drevnim hrišćanskim, islamskim i jevrejskim tekstovima i arhetipski se
vezuje za egipatski Neter Tot, kao i za grčkog Hermesa Trismegistusa.
Metatron je blisko povezan sa tetragramatonom.
Tetragramaton je osnovni geometrijski obrazac, šablon ili prvobitna manifestacija
fizičke realnosti koja se naziva Božjom reči ili Logos.
Ovde vidimo dvodimenzionalni prikaz figure, ali ako pogledate na izvestan način,
vidite trodimenzionalnu kocku.
Kada vidite kocku ništa se nije promenilo u figuri, ali je Vaš um dodao novu
dimenziju Vašem viđenju.
Dimenzionalnost ili nečija perspektiva je jednostavno stvar navikavanja na novi način
sagledavanja sveta.
Kada uvidimo Samadi postajemo slobodni od perspektiva, ili slobodni da stvorimo nove, zato što
nema sopstva uloženog ili vezanog za određeno gledište.
Najveći umovi u istoriji čovečanstva su često ukazivali na nivoe misli koji su iznad
ograničene ja-strukture.
Ajnštajn je rekao “Pravo merilo ljudskog bića je najpre određeno merilom
i smislom kojim je postigao oslobođenje od sebe.”
Tako da nije razmišljanje i postojanje sopstva loše, razmišljanje je čudesan
alat kada je um u službi srca.
U Vedanti rečeno je da je um dobar sluga, ali loš gospodar.
Ego neprestano filtrira realnost kroz reči i oznake, i konstatno osuđuje.
Voli više jednu stvar od druge.
Kada su um i čula Vaš gospodar, stvoriće beskrajnu patnju, beskrajnu
žudnju i averziju, zaključavajući nas u matricu razmišljanja.
Ako želite da uvidite Samadi ne procenjujte svoje misli kao dobre ili loše, nego pronađite
ko ste vi koji prethodi mislima, koji prethodi čulima.
Kada uklonite sve etikete onda je moguće da vidite stvari kakve zaista jesu.
Trenutak kada se detetu kaže šta je ptica, ako veruju u to što im je rečeno
onda ona više nikada ne vide pticu.
Vide samo svoje misli.
Većina ljudi misli da je slobodna, svesna i probuđena.
Ako verujete da ste već probuđeni, zašto biste onda obavljali taj težak posao postizanja
onoga u šta već verujete da posedujete?
Pre nego što uopšte postoji mogućnost buđenja, neophodno je prihvatiti da ste usnuli,
da živite u matriksu.
Iskreno preispitajte svoj život bez laganja samog sebe.
Da li ste sposobni da zaustavite svoj robotski, ponavljajući životni obrazac ako biste želeli?
Da li možete da prestanete sa traženjem zadovoljstva i izbegavanjem bola, da li ste zavisni od određene hrane,
aktivnosti, razonode?
Da li konstantno osuđujete, krivite, kritikujete sebe i druge?
Da li Vaš um neprekidno traži stimulans, ili ste potpuno ispunjeni samo boravkom
u tišini?
Da li reagujete na to kakvo ljudi mišljenje imaju o vama?
Da li tražite odobrenje, pozitivno ohrabrivanje?
Da li na bilo koji način sabotirate situacije u svom životu?
Većina ljudi će iskusiti svoje živote na isti način danas, kao i sutra i
za godinu dana ili deset godiina od sad.
Kada počnete da posmatrate svoju “robotsku” prirodu postajete sve više budni.
Počinjete da prepoznajete dubinu problema.
Potpuno ste i sasvim usnuli, izgubljeni u snu.
Kao stanovnici Platonove pećine mnogi koji budu čuli ovu istinu neće biti voljni ili
sposobni da promene svoje živote zato što prijanjaju za svoje poznate obrasce.
Idemo daleko u opravdavanju naših obrazaca, zakopavamo glavu u pesak pre nego
da se suočimo sa istinom.
Želimo spasioce, ali sami nismo voljni da se popnemo na krst.
Šta ste spremni da platite da biste bili slobodni?
Shvatite da ako promenite svoj unutrašnji svet morate da budete spremni da menjate i spoljašnji.
Vaše stare strukture i vaši stari identiteti moraju postati podloga za
novi rast.
Prvi korak ka buđenju shvatiti da smo poistovećeni sa matriksom
ljudskog uma, sa maskom.
Nešto unutar nas mora čuti ovu istinu i probuditi se iz dremeža.
Postoji deo Vas, nešto vanvremensko, koje je uvek znalo istinu.
Matriks uma nas ometa, zabavlja, drži nas u beskrajnom radu, potrošnji, grabljenju,
u krugu žudnje i averzije sa konstantnom promenom pojava, sprečavajući nas da naša
svesnost procveta, odvraćajući nas od našeg evolutivnog prava po rođenju koje je Samadi.
Patološko razmišljanje je ono što se smatra normalnim životom.
Vaša božanska srž je postala zarobljena, poistovećena sa ograničavajućom ja-strukturom.
Velika mudrost, istina o tome ko ste je duboko zakopana u Vašem biću.
Dž. Krišnamurti je rekao: “Merilo nečijeg zdravlja nije dobra prilagođenost”
duboko bolesnom društvu”.
Poistovećivanje sa egoičnim umom je bolest i Samadi je lek.
Kroz istoriju svi sveci, mudraci i probuđena bića su naučili mudrost samopredavanja.
Kako je moguće uvideti istinitog sebe?
Kada provirite kroz veo Maje i otpustite prividno-ja, šta ostaje?
Šta si radio danas?
Mnogo čitanja, jutubanja… uglavnom se sve vrti oko duhovnosti, svjesnosti, budjenjja, prosvjetljenja, unutarnjeg znanja, samorealizacije, samosvjesnosti, samospoznaje ili, jedostavno, dođavola, ko si ti?.
Rupert Spira, Deepak Chopra, Buddha at the Gus Pump, TEDx talks….
Surfajući netom, uvijek se zakačiš i za neki recept koji ćeš, možda, nekad isprobati… Za sada ga samo bookmarkiraš.