Reflektiranje
Trač i baba..
20.02.2006.
Trač i baba..
Grad u kojem živim ima preko 100 hiljada stanovnika, ali, ipak, nije ništa drugo do obična mahala – gledano bosanskim okom. Ima nas tu par hiljada, ali se čini da svi znaju o svima sve. I nisu to samo stare bake i nane.. što im poneki sočan trač zasladjuje, inače, dosadne dane ; ima tu i mladje raje koja se uspješno bavi ovim zanatom. Čak i ako nema nikakav aktuelni trač, oni će ga već smisliti, ili istinu preuveličati, preoblikovati, nadmašiti, bojim se, i samog Stephana Kinga u svojim sposobnostima fantaziranja. Strava i užas!
Počesto se upitam šta je to u bosanskom biću pa ga toliko privlače tudji životi.. Ali, ne, ne radi se tu o Svedjanima, niti drugim narodima, drugi Bosanci su ti u koje je budno bosansko oko uprto.. Šta rade, kako žive, kako se ponašaju.. ti Bosanci, rekti.. Rekla, kazala, Radio Mileva!
Uopšte ne treba govoriti kako je ogovaranje, ne samo, odraz (ne)kulture, nego i vrlo opasna pojava. Izmišljotine raznih vrsta nas mogu najčešće samo onespokojiti, a neki počinju da preziru i mrze, ili osobu koja ogovara, ili onu za koju je rečeno da ogovara, a neki preuzimaju i žešće mjere, te se uključuju u žučne rasprave, koje onda mogu da završe vrlo neslavno. I tako ponekad nastrada osoba koja nas nikad ni u usta nije uzela, a kamo li žvakala i preživala u društvu drugih. Ili se pretvara da ni o čemu nema pojma… Jer, ko će to znati?
Ko će to znati, kad je ona, kako ja obično nazivam, emocionalna komunikacija medju Bosancima jako štura, pa sve obično ostane nerazjašnjeno i sve ostane na tim nerazjašnjenim izmišljotinama, nagadjanju, simulaciji…
Nije li, u stvari, i čar tog trača da sve ostane tako kako jeste, samo pokrenuto, a nikad do kraja istraženo? Nije li razjašnjenje trača u stvari, završetak igre, i onda više ništa nije interesantno? Ko će to znati??
Ne znam zašto oduvijek težih širini duše.. otvorenom razgovoru, povjerenju i povjeravanju…
Zašto da sitničarenje i niske ljudske pobude ne pobijede, kad se već ljudi , toliko boje da ih ne.. povrijede??
Zašto ljudi širokogrudo da pitaju i otvoreno odgovaraju, zašto da ljudskost ovlada , veseli vic i šala.. na svoj i tudji račun?
Ah, nekad osjetim da pripadam skroz pogrešnom vremenu i prostoru..
Postavljeno u 20:07, 2 komentar(a), print, #
Bjesnim, psujem, čeznem, bolujem
Ptičja gripa se, valjda, ne odnosi na sve batakove??
15.02.2006.
Ptičja gripa se, valjda, ne odnosi na sve batakove??
Obično ne činim blud.. pardon, copy-paste, ali ću ovo morati.. jako me se dojmilo :)) Jedan srodan blog, da ne kažem, imenjak-blog, mater, na današnji datum, donosi sljedece:
“Nekada davno
u dalekoj zemlji,prelijepa, nezavisna,
samopouzdana princeza
srela je žabu dok je sjedila i razmišljala o ekologiji.
Žaba je skočila princezi u krilo i rekla:
Draga gospo, nekad sam bila lijep princ,
dok me zla vještica nije začarala.
Ipak, jedan tvoj poljubac vratiće me
u zgodnog princa kakav jesam.
Tada ćemo, draga moja, moći da se vjenčamo
i skućimo u zamku,
gdje ćeš spremati moje obroke,prati moju odjeću,
rađati moju djecu i dovijeka biti zadovoljna i sretna.
Te noći, dok je večerala dinstane žablje batake,
princeza se zakikotala i pomislila:
“Jebi ga, ne slažem se.” “
********************************
A ovaj blogger ima poseban problem… fino je sve počelo, s djecom i idilom, ali se završilo na, vjerovali ili da, nedostatku erekcije. Pa kako onda čovjek da i tu ne počini blud??
Podržimo nove blogere ! ;P)
” Svako do nas živi svoj život najbolje kako zna i kako umije.
Tako i ja, hodam kroz ovaj vilajet najbolje što mogu, vođen svojim idejama, principima, i potrebama. Snalazim se najbolje što mogu, pomažem sebi, ponekad drugima.
I svak od nas želi, mašta, i očekuje da ga ljudi po nečemu pamte, jednom – kad ode, kad samo ime na mezaru ostane za njime.
Tako i ja …
I, divim se onim jednostavnim ljudima, bez uvrede za tu riječ JEDNOSTAVNIM, jer to je izgleda najteže biti, koji svoj smisao vide u svojoj djeci. U nasljedstvu svojih gena, u ljubavi koju pružaju malim bičima koja porastu, pa vas izdaju jednog dana, ko što sam i ja vjerovatno svog babu izdao.
Mene neće pamtiti ljudi. Neće o meni priču prenositi moja djeca, kroz besjede drugima o babi koji je bio vaki ili onaki. Neće me pamtiti ni po genima ljepote ili gluposti koje sam prenio pokoljenima iza sebe. Neće me pamtiti ljudi…
Pamtiće me žene. Svih onih 2897 žena kojima sam dao sebe. Sve one koje sam pedantno evidentirao u knjigama koje čuvam ko amuzemzem. Sve one koje sam uzimao kako sam htio, koje su me imale kad su htjele, sa kojima sam se ljubio kad sam htio. Po dvije, po tri, ili pet u isto vrijeme. Jer, volim ih… eh, samo ja znam koliko …
Ne bojte se. Nemam neku bolest smrtnu, pa da se opraštam. JOK!!! Josš je gore. Ne diže mi se više. Impotentan sam postao. Nemam motiva elana, a ponajmanje erekcije …
Osta mi da pišem, da se sjećam, i da se nadam. Pa evo bujrum …”
Postavljeno u 23:06, 3 komentar(a), print, #
Pismo sinu za budućnost, br.3
Pismo sinu za budućnost, br. 2
Nemam živaca, a tolerancije…?
05.02.2006.
Jao, stvarno nemam živaca za ljudske gluposti, tipa “paljenje ambasada” i ostali vandalizmi, a sve zbog izražavanja demokratskog prava i slobode onih koji u svojim državama, na svu sreću, imaju mogućnost da se izražavaju slobodno.
I ko će to, molim Vas, meni zabraniti da se u svojoj kući ponašam kako hoću i prema onim pravilima kako sam sama sebi zacrtala?
Druga je stvar hoću li ja biti “fina”, pa skrivati pravo mišljenje i ponašanje, ili ću se npr. skinuti gola pa izići na terasu i ismijavati sve koji su obučeni?? To je stvar ličnog stava i morala. Posao svih medija jeste da opisuju i diskutiraju stanje u društvu i svijetu, a cilj im je da upute na neki problem ili isprovociraju neki učinak.
To što su danske novine JyllandPosten uradile, po mom mišljenju nije u redu, radi onih običnih, normalnih muslimana, kojima vjera puno znači, ali svako ima pravo da piše i objavljuje šta hoće. Ono što, medjutim, nisu predvidjeli jeste, da “komšija” ima jako staromodnih, da su poneki od njih pravo ograničeni i da se s takvima nije šaliti. Tražiti izvinjenje, u redu, ali ići u tu krajnost, da zbog jednog crteža gore ambasade i cijeli svijet biva uzdrman, e to, stvarno, ne mogu da pojmim.
A ni u jednom se trenutku nisu upitali, kako će njihovim zemljacima koji žive u Skandinaviji, poslije svega biti, niti razmišljaju o svim drugim posljedicama njihovog divljaštva. U Bosni postoje muslimani, ali čisto sumnjam da bi tako nešto ikad uradili , pa.. je li to onda njihov islam “lošiji” od arapskog, i jesu li oni, možda, “lošiji” muslimani od njih?
Ne, nisu, već puno civilizovaniji i slijede ono što ta ista religija zagovara: sabur i tolerancija prema drugima.
Postavljeno u 13:54, 9 komentar(a), print, #
Antika
04.02.2006.
Antika
Prethodni moji mjeseci bučni,
ništa drugo do antika jesu:
Čovjek svoju sudbinu ima,
i šta god da radi, izbjeći je ne može –
tako su Bogovi rekli!
Istina, puno znakova ima
na putu, upozorenja..
A možeš i Oracle pitat’.
No, čovjek je takav, ne obrati pažnju,
i očima ne gleda!
a kad se desi ono što bi se i inače desilo.. je li..
toga se sada prisjeti..
A ja, dugo slijepo upražnjavah hybris,
pa nemesis Božji stiže neminovno..
Bješe tu teatra, peripetija raznih,
katarza i ekstaza..
Sreća jedna, sve se svrši
kao dobra komedija!
(još uvijek se smijem!)
bolje, ipak, tako no iz Korinta Madea!
…
Ništa bolje danas nije
no što u antici bješe…
🙂
Postavljeno u 00:55, 1 komentar(a), print, #


