08.04.2006.
Sloboda izražavanja po svaku cijenu?
U demokratskom društvu sloboda izražavanja je jedna od najvećih i najvrjednijih odlika koju treba sačuvati po svaku cijenu. I to ne samo zato što svi trebamo biti jednaki pred zakonom i imati ista prava da izrazimo svoje stavove, već i zato što svaki razgovor i svaki tip komunikacije pospješuje razumijevanje i toleranciju medju različitim društvenim grupama. Na taj način i kolektivno saznajemo više i dobijamo više uvida u postojeće društvene probleme. I tek tada možemo reagovati i djelovati na jedan humani i civilizovani način.
Ali problem je što sloboda izražavanja nikad nije u potpunosti funkcionisala u praksi. U medijima se, ili filtriraju nepoželjni „stavovi“ ili se sloboda izraza koristi na sasvim pogrešan način. Moramo se boriti da se što više glasova čuje, a ne samo oni koji ispunjavaju norme sadašnjeg društva. Do sada je „običan svijet“ mogao, u najboljem slučaju, objaviti poneki (u redakciji dotjeran!) komentar u novinama. Ali koliko nas nema istu komunikacionu i jezičku sposobnost da izrazi svoje stavove, i koliko nas pripada nekoj etničkoj ili religioznoj manjini ili drugoj „slabijoj“ grupi koja, takodje, doživljava ograničenu slobodu izražavanja?
Do riječi, dakle, mogu doći samo oni uticajniji. Ali oni nemaju uvijek pravo i ne pogadjaju metu uvijek. Naprotiv!
Primjer iz Danske gdje je list Jyllands Posten objavio kontroverzne crteže proroka Muhameda, pokazuje sasvim pogrešno korištenje privilegije slobode izražavanja. Oni su provocirali i kritikovali čiste činjenice, a ne nečije djelovanje; dirnuli su u nešto što je sveto za jednu religiju i prouzrokovali žestoke reakcije u islamskom svijetu.
Potpuno se slažem sa Volterom koji kaže:
„ Ne svidja mi se to što ti kažeš, ali sam spreman da žrtvujem i svoj život da ti to možeš reći.“ Iako nam se npr. ne svidja rasistička i nacistička propaganda , ipak ne možemo negirati da i te grupe postoje i da i oni imaju nešto da kažu. I demokratskim državama je, medjutim, većina koja odlučuje i moralne norme koče ekstremizam u raznim pravcima.
Kako će biti u budućnosti , dolaskom revolucionarne IT-tehnike, koja sa sobom nosi drugačiji pogled na gotovo sve, to će vrijeme pokazati. Ali već sada može bilo ko, ko ima pristup računaru, objaviti bilo šta, bez da bude pozvan na odgovornost. Onda možemo očekivati da se i taj elastični materijal, zvani moral, mora opet „podesiti“ .
Završavajući, dolazimo do problematičnih ključnih pitanja : Dozvoliti svima da se izražavaju u medijimi i tako rizikovati anarhiju, ili nastaviti filtrirati i „ čistiti“ stavove i tako stvarati sve više i više ograničenu demokratiju?
Moj prijedlog je, dakle, da što više nas dobije mogućnost da kaže šta misli, ali sa odgovornošću i uzimanjem u obzir onih osoba ili grupa koje bi, eventualno, bile pogodjene našim stavom.
Treba kritikovati djelovanje, tj. ono što neko radi, a ne ko je i šta je.
Čovjek, ljudsko biće, to je ono na što treba misliti, u prvom redu, a onda na sve ostalo.
Sloboda izražavanja po svaku cijenu – ne, već odgovorni i stavovi puni poštovanja u medijima!

Avansiran jezik, i puno toga finog u ovom radu, ali ništa viša od G (dovoljan) jerBO, nedostaju mi finese u švedskom jeziku. Redoslijed riječi u rečenici, pogrešne fraze, greške u formulaciji, a najvažnije .. nisam trebala koristiti svoju diplomatiju u radu koji je trebao biti argumentacija. Fali mi teza… pih! ☻
Postavljeno u 18:49, 1 komentar(a), print, #

Za boj spremne

Tebi, koja za ljepotu znaš

još od vremena barbika,

tebi, koja si od pamtivjeka

sanjala o Princu,

i tebi, kojoj je pošlo za rukom

da ga pronadješ!

Tebi, koja još ljubiš žabe

A sve u nadi i sve džabe?

Tebi, koja izgubi

Zbog dužih nogu

I tebi što dočeka

svog čovjeka.

Tebi što stalno pušiš

lulu mira,

i tebi koja znaš

kako se svira!

TEBI koja si radjala,

bdjela, odgajala

A, bogami, i tebi koja (još) nisi!

Tebi, ženo, sa sto ruku

I tebi sa jezika sto

tebi u suknji

i tebi u panciru

tebi u muci,

i tebi u hiru,

DOBAR ovaj DAN želim!

… a za svaki drugi se sama pobrini. 😉

08.03.2006.

Par kratkih postova Februar 2006

21.02.2006.
Samo da sve ovo bude juče…

Naišla sam kraj jednog parka, ne znajući da se tamo igraju djeca iz vrtića. Bila su tamo sa svojim vaspitačicama, i u gomili prepoznah svoga sina.. Brzo skrenuh u drugom pravcu, ne želeći da ga uznemiravam. Znam, bilo bi tu suza i nastojanja da ide sa mnom.. Dobro moje dijete … ove sedmice nije s mamom.
Nastavila sam dalje, a glava se uporno okretala prema parku..
Zašto sve mora toliko da boli i muči… puno, puno više od ove gripe koja me polako obara…
Postavljeno u 19:39, 1 komentar(a), print, #

19.02.2006.
Gdje se gasiš??

Ona jeste obrazovana osoba, ali, brate, trabunja i brabonja do besvijesti. Melje k’o prazan mlin! I ljudi to čitaju? Uf!
To je još jedan od dokaza kako razorno sredstvo može biti kad dodje u pogrešne ruke. A u ovom slučaju, razoran je ovaj medij kad njime upravljaju brbljivice, koje baš i ne znaju o čemu pišu, a ni za koji cilj.
A baš mi idu na živce te ženskice koje mogu brbljati dok ih cijeli govorni aparat (ili, prsti, u ovom slučaju) ne zabole. Kad meni kao ženi to smeta, kako li je svim onim mačo i inim muškarcima?
Jao, što ti ja volim sebe, što nikad ne bijah jedna od onih što samo zatrepću okicama i bla, bla, bla.. dobiju sve što požele.
Pa.. ko im ne bi sve dao … samo da ugase svoje neumorno “kefalo” ??
Ja onako, usput… odlučih da, konačno, počnem pisati blog- na bosanski način! 😀
Postavljeno u 10:42, 4 komentar(a), print, #

12.02.2006.
Mamine čarolije

Pa, evo, ako ste besposleni kao ja nedeljom popodne i ako imate brdo drvenih štapića od pojedenih sladoleda, možete fino napraviti ovo na slici.. Može poslužiti kao podmetač za šerpu ili lonac (ne veliki, naravno:)), ili kao ukras na zidu. Potrebni materijal : brdo drvenog sladoleda i ljepilo OHOOOO ( u nekim zemljama, UHUUUU) :))
A.. samo da se zna.. sladoled nisam pojela ja, već moja sinčina.. Ljubi li ga majka! 🙂
Postavljeno u 20:19, 7 komentar(a), print, #

10.02.2006.
New design, again!

Postavljeno u 20:51, 2 komentar(a), print, #

26.02.2006.
Ako ne želiš naslov, pritisni samo tipku za razmak 🙂 To je ona dugačka tipka… U dnu tastature.. Da? Jeste.. :))
Sunce je, konačno, izgrijalo i obasjalo mi sobu. Kasno sam ustala, ali se divno osjećam. Ostah do kasno cyberovati (Bože, kakvih sve glagola neću sklepati.. ccc) i bi mi prijatno.
Mama je s bloga sišla malo medju “obični” čatački svijet. Premda neki misle da je IRC davno prevazidjenja stvar i da se sad njime samo služe početnici I čobani, ja, ipak, mislim da nešto/neko ko uspije okupiti preko 1000 duša na jednom mjestu zavredjuje pozornost, bar onu istraživačku.
Nisam se pokajala, jer osobe koje upoznah nisu bile napucani tinejdžeri (ima i starijih!) koji u svojoj radoznalosti i potrazi za motivacijom, očekuju samo jedno. Naprotiv, upoznah par osoba koje podijeliše sa mnom svoju priču, i dadoše mi pristup svojoj sudbini.
Čudni su putevi Božji, pa čovjek nakon dugog niza godina upozna osobu koja je bila u vezi sa drugom osobom koju opet, takodje, poznaješ , ali sa nekih drugih i davnih cyber-putovanja. Pa, onda, nadugo i naširoko razglabaš kako je svijet, u stvari, čudan i mali. I kako te osobe na koje te podsjete , dobiju na “važnosti” jer o njima saznaš ono što prije nisi znao!
Završi se jedna story, nastavlja druga, u mnogo žešćem tempu. Kako odmah ne skužih da se radi o Blizancu, kad onoliko može pričati? A svaka mu na mjestu, i pada na moju dušu kao davno izgubljeni melem. Ona nit što spaja dvije duše, duše dvaju tijela koja se nikad nisu srela, a, ipak, imaju puno zajedničkog…
I po ko zna koji put, zadivim se tim osobama koje imaju toliko volje za životom, toliko odlučnosti i sigurnosti u ono što žele, koji na prvi pogled znaju šta žele i koji i nakon što dobro razgledaju, razmotre i upoznaju i dalje žele, nesmanjenom žestinom.
Apetit za život, apetit za ljubav, apetit za ostvarenje snova… Bon apetit! 🙂
Postavljeno u 17:35, 2 komentar(a), print, #

24.02.2006.
A danas…

24. februara sam prosula kafu na tastaturu i svoj ljubljeni mousse trapper. Nemam pojma kakve će to posljedice ostaviti na ovu digitalnu mašinu, ali već naslućujem da su se kapljice kafe ušunjale u data sistem i uskoro će početi da mi se dešavaju najčudnije stvari iz ove oblasti. Recimo, kad budem htjela da tipkam u Wordu, otvaraće se mail, i sam slati ljubavna e-pisma svima iz adresara, a gole ženske će da mi izvode striptiz na ekranu (znam da goli muškići neće ni u snu, pa ni na računaru! 🙂 Mašinerija će se sama pokretatii usred noći, a miris kafe razlijegati po cijeloj kući.. Počeće da me proganjaju sve one osobe s kojima beskrupulozno chatah tokom ovih svih godina.. svi oni nemarni flertovi, zezanje sa nepoznatom rajom koja nakon svega i dalje ostaje ovijena tajnom i maglom, baš kakvu sam je i našla.
Bilo je tu svašta u ovih 8 godina, otkako sam postala cyberwoman, ali najviše istraživanje, istraživanje… uvijek nešto novo..
Ono što je najinteresantnije, bar meni, jeste to da, iako je Internet javni medij i milioni ljudi se oglašavaju putem njega, vrlo lako i brzo dolazimo do željene informacije, ali… KOGA to , zaista, poznajemo, isključivo, samo sa interneta?? Ko je ta poznata ličnost Interneta? Ja ne poznajem niti jednu..
Stoga i ovako jednostavno objavljujem svoje slike.. Internet je zamršen, bilioni veza i linkova su isprepleteni, i šta onda znači jedna obična sličica u jednom kutku mreže, koji posjećuje jedan uski krug ljudi? I na kraju krajeva, ko sam ja? Ta osoba sa slike može biti bilo ko.. Nema potpisa, nema otiska prstiju, nema imena, matičnog broja…
Ko su ljudi na internetu?
Ko smo mi, blogeri? 🙂
Evo, prvi znaci su se već ukazali.. ma šta ja to bulaznim.. ah, da, udarila mi kafa u glavu i .. tastaturu. 🙂
Postavljeno u 23:50, 2 komentar(a), print, #