Tuga

 

07.07.2008.
Tuga, gotovo opipljiva, vlada mnome već stoljećima. Utapala sam je u porocima, dijelila prosjacima, na znoj istjerivala, a, ništa, ipak, nije pomoglo. Ja sam sazdana od tuge, više se i ne borim protiv nje.
Jenna mi je rekla da moram proći kroz proces žaljenja, kako bih mogla krenuti dalje…
Pitam se samo, koliko će taj proces da traje, i hoće li nakon “procesa” ostati išta od mene same?
I za čim, zapravo, žalim? Dobro sam rekla, za čim Ne, za kim…
Možda za onim tračkom pažnje i brige koju nikad u životu nisam, istinski, osjetila.. Skupo je platih, a, ipak, žalim za njom. Zar je ta potreba za ljubavlju toliko moćna i jaka, da me polako uništava…?
Reći ću sve, ispisati i tako ponovo uspostaviti kontakt sa samom sobom. Osjećam da sam se izgubila, baš kao da me je neko kidnapovao i neće pustiti sve dok ne oprostim sebi i drugima..
A, najprije, sebi.

Komentariši