Selidba nazad

Nedelja. Ponovo sam se preselila. Po običaju. Sad sam opet na ostvu Sjaeland, gdje sam bila prije odlaska u Rodhus. Smještena sam u hotelu, ali sam krajnje ravnodušna na sve to. Nisam više u pustinji kao što sam bila – blizu sam grada Holbaeka. Sve je zadovoljavajuće, da ne kažem dobro, ali ja, ipak, nisam sretna. Svega mi je dosta, želim se vratiti kući – u Bosnu. Tudjina je teška, tudjina boli.

Isto tako muče me moji osjećaji koji nisu odredjeni . Kad sam s Radom mislim da ga volim, kad on ode u misli mi se vrati Ado. Moram razriješiti ovo nejasno stanje u svojoj duši. Već dvaput sam zvala Adu otkako sam se preselila. On je otišao kod nekih prijatelja i vratiće se sljedeće sedmice. Tako mi je bar rekao njegov gazda. A ko zna gdje je on, u stvari. Možda je otišao kod nove djevojke. Ta me pomisao boli. Moram razgovarati s njim i riješiti ovo stanje u svojoj duši.

Prije sedam dana u Roedhusu, kod mene je bio Rade, moj veliki prijatelj. Cijelo vrijeme je navaljivao da podjem s njim u njegov centar i da se udam za njega. Nisam pošla s njim, nego je on pošao sa mnom. Kad sam se preseljavala u novi centar na Sjaeland, u autobusu kojim smo putovali bilo je mjesta i za njega. Ipak, udaja je za mene veliki, krupan korak, a ovo je nepouzdano vrijeme.

Komentariši