Odakle sam? Od dlake sam!

Odakle sam? Od dlake sam!

Vrijeme nas kleše, oblikuje…

Još juče mladi, puni ideala,

Već danas stari, prepuni straha.

***

Rat je, izmedju, ostalog unio i veliku pometnju u ljude. Raspadom Yuge otvoriše se mnoga pitanja, kao ono, ko sam, šta sam, ko su mi roditelji, gdje bi trebalo da pripadam i u kojeg boga da vjerujem (kao da ih nije samo jedan?!)

Tako nas izdašno zaposliše nekim teškim temama kako bi nam pažnju odvukli od onoga što je stvarno bitno.

A to je ŽIVJETI ŽIVOT!

Umjesto toga, svi odreda, postadosmo borci za ovu ili onu “stvar”, filozofi, političari i – vjernici!

Kao da prije toga pakla, nismo bili ono što smo danas. Zar smo danas, u ovom raju, mi drugačiji, ispravniji, bolji?

I, na kraju krajeva, ako smo bili drugi i drugačiji, zar nas je tako lako bilo promijeniti? Odrekli se samih sebe? Pa, zar se tako lako odričemo sebe onih bivših? I ako je tako, mijenjaćemo se opet lako!

– Na sve to su nas “oni” navodili, igrali smo kako su “oni” svirali, reći će cijenjena publika.

Je li moj stari dobri otac, pijanac, morao piti, jesu li ga i na to “oni” tjerali? I je li morao jesti čvarke od komšije Živka?

Nije! Mogao je biti učtiv, odbiti ili ih ne jesti. Ali, neki od bogova mi je svjedok, on ih je jeo i, štaviše, volio jesti!

Znam, znam, mnogima je ta scena naprosto strašna. Takvi nisu iskreni prema sebi, a samim tim ni prema drugima.

– Ali, tvoje ime! Ono ti govori ko si i ŠTA bi trebala biti!

“Oni” su nas zaveli, igrali smo kako su “oni” svirali. 50 godina!

Prije toga smo igrali kako su neki drugi svirali, a još prije toga smo igrali kako su Turci svirali.

Mi smo ljudi koji vole da igraju. A valjda oni drugi vole da sviraju?

Ili mi ne volimo da sviramo, a drugi ne znaju da igraju?  Ima raznih kombinacija.

No, sudeći po atmosferi, izgleda da smo i mi sada počeli da učimo sviranje.

– Ali, prorokova kći se tako zvala!

Aha. I šta ja imam s tim?

Ja sam rodjena mnogo vijekova kasnije, u potpuno drugačijim okolnostima, i, vjerovatno, u nadi da se ljudska svijest bar malo proširila za svo to vrijeme. Ime nisam birala sama, dato mi je jer se kod nas i imena prenose s koljena na koljeno.

Prorok s tim nema ništa osim što je znao dati ime svojoj kćeri.

-Nadijevajte djeci lijepa imena!

Šta su oni prije vas bili pametniji, pa znate valjda i vi djetetu dati ime? Budite kreativni, ne prepisujte! Pa, to je samo nekoliko slova, ali čovjek ih nosi cijeli život sa sobom. Njegovo ime nije on, već samo etiketa, ali je mora nositi.

Ne dozvolite da mu postane breme.

Vidiš, Indijanci su to, prilično dobro riješili. Iz njihovih imena ne možeš znati šta bi trebali biti u tom i tom smislu.

Ti si Bik Koji Sjedi. Ili Ovca Koja Slijedi.

Ja sam Ona Koja Mrzi Licemjere. Ili Umorna od Protokola.

-A znaš li, bar, odakle si?

Odakle sam? Od dlake sam! Država nije jedan čovjek da je volim. Država treba da se potrudi da je zavolim!

Moji korijeni, kažu, sežu do Crne Gore, a prije toga, ko zna odakle potičem. Životni ciklusi su se odvijali i u Bosni, a ja se obrela još sjevernije. Šta sam onda, Crnogorka, Bošnjakinja, Dankinja?

Ništa od toga ne osjećam. Ja sam samo ljudsko biće, koje je došlo na ovaj svijet sa nekim ciljem.

Šta mi je cilj, još otkrivam, ali neću da budem ono što se od mene očekuje. Žao mi je.

U stvari, nije.

O meni, iz prošlog života
MAMINI AFORIZMI

Komentariši