Kako voljeti sebe?

Koliko god materijala pročešljao, koliko god videa odgledao, koliko god knjiga pročitao… jedna ista tema se ponavlja: ljubav prema sebi. Ako niste zadovoljni životom, objašnjenje iz tone njuejdžeovskih materijala je da ne volite (dovoljno) sebe. Iz toga proizilazi da ti, ne da ne voliš sebe… ti sebe ne podnosiš. To što činiš sebi niko ti ne bi.

U momentima pokušaš da se zaštitiš od samog sebe, smišljaš planove, pa se onda ohrabruješ kako si dobro uradio to nešto, a sutradan opet sve vratiš na staro, pljuješ po sebi i udovoljavaš lošoj navici. Neko je strano tijelo u tvom tijelu, kidnapovan ti je um, pa se samo uhvatiš kako oblačiš jaknu i navlačiš cipele i odlaziš u “banku” … više puta na dan.

Mislio si da ćeš moći sam sebi da pomogneš. Premda djela pokazuju da se ne voliš, ipak, negdje u dubini voliš da misliš da to nije tako, i da voliš to tajanstveno biće u sebi, ono skriveno, što pati i što se boji, i strepi od drugog ja. Zvučiš kao podijeljena osoba, možda to i jesi, ili je druga osoba samo gadna bolest. Bolest kojoj ne možeš da se odupreš, ma koliko mislio da nije ništa.

A želiš da pobijediš sebe. Želiš spasenje. Nije ovo sad neka religioznost, ona je sve dalje od tebe, znaš da čovjek treba samom sebi biti svjetlo, da drugi ljudi, zapravo, ne postoje. Sve drugo je naša percepcija, svijet vani je refleksija svijeta u nama. Bog je apstrakcija, koncept, bijeg iz stvarnosti. A ti iz stvarnosti bježiš na drugi način.

Pun si tudjeg znanja, ali svejedno i dalje slušaš “predavače”, razne samoprozvane učitelje, YT zvijezde, nadajući se tako, valjda, da ćeš, konačno i ti spoznati sebe, shvatiti ko si. Tragajući za sobom vani, izgubio si se unutra.

Htio si voditi pozitivniji dnevnik, kao ono.. dnevnik zahvalnosti, pisati TO DO liste, pa označavati završene projekte, htio započeti s pravim ciljevima, konkretnim planom sa deadlineovima i svim onim što si čuo od pomenutih coacheva. Htio si pisati svaki dan, pribilježiti sve ono dobro i pozitivno što ti se dešavalo toga dana, ono što si naučio, ono što si doživio, htio si logirati sve ovo što inače nestaje u vrtlogu vremena. Ta, više se čovjek i ne sjeća većine stvari od samo prije 2 dana… da je zapisano, možda bi bilo od veće koristi? Htio si voljeti sebe, htio si ozdraviti.

Pitaš se da li i drugi ljudi vode slične unutrašnje monologe, mada ti to tvoje izgleda kao neki dijalog, u kojem se stalno obradjuju razne teme. Ili, teme vezane za tvoj sadašnji, ne baš sadržajan život… Ima tu i krasnih uvida… čovjek je, zaista, zanimljiva knjiga za čitanje. Fantastični sinhroniciteti se sada gotovo redovno  pojavljuju i donose teme za razmišljanje. Snovi se prepliću sa javom ili proriču budućnost.

Ovo piskaranje nema nikakav cilj. Da si htio biti neki bloger sa temom, možda bi to i bio, izabravši svoj pravac. Ali, ti ne znaš ko si. Ne možeš se definisati samo jednom djelatnošću. Ne možeš pisati o uzgoju cvijeća, kad želiš da pišeš o tome šta je u tebi, ono ŠTO, zaista, JESTE. Sve drugo su naše maske, štitovi, paravani iza kojih se krijemo.

I, osim toga, već si se isprobao na tematskim sajtovima, testirao si razne teme, ali nijedna ona nisi bio ti. Ne možeš se pomiriti  s tim da je čovjek ono što radi, ili samo ono što radi. Ti si to, sa manama, problemima i svojom ispovijedi samom sebi. Drugima ne želiš da kukaš, svakako ti niko ne može pomoći. A, osim toga, bio bi to i poraz: od drugoga tražiti pomoć!

Dakle… kako voljeti sebe? Zašto voljeti sebe? Da, javlja se neki od “coacheva”, voljeti sebe ne znači biti sebičan, voljeti sebe znači paziti na sebe, biti svoj najbolji prijatelj. Paziti na tijelo, i um, na ishranu, redovno odmarati, zabavljati se, radovati se… Ne gledati šta drugi ljudi rade, na porediti se s njima, jer svako od nas je knjiga o čovječanstvu, puna ljubavi i vitalnosti. Ne, nisu to moje riječi. Postaću virtuoz u citiranju, pa, ipak šta svi ti citati znače? I nakon njih, čovjek ostaje sam sa sobom i mora riješiti taj teški problem življenja. Kažeš problem jer to nam je društvo nametnulo, od djetinjstva smo fokusirani na probleme, pa i kada ih nemamo, u potrazi smo za njima.. Kako bi onda tražili rješenja? Vjerovatno. Ljudska vrsta mora naprijed, htjela to ili ne… a rješavanje problema čini da se donekle osjeća vrijednom … i moćnom. A kad bolje razmisliš, ne vidiš baš neku moć, okolnosti nas gutaju, mnogo toga moramo, malo toga sami biramo, kao da nas neka ogromna ruka odozgo pomjera, kao šahovske figure. Sad smo na poslu, sad nemamo posla, sad moramo u školu, moramo ovo, moramo ono. Sad bi neko rekao, au kako je depresivan, zašto ne živi život i ne shvata ga drugačije. Vjerujte, probao je.

Komentariši