Banalije

Bloganje više nije u modi, jer su društvene mreže, ponudivši svoje fancy funkcije zadovoljile sve naše potrebe za ispovijedanjem, hvalisanjem, nadmudrivanjem, reflektiranjem… Sad bi se bloganje moglo zvati “statusanje”. Onako, u dvije riječi kažeš sve šta te muči, boli, veseli, gdje si bio, šta si radio, jeo i kako se osjećaš. Nema više previše priče, mnogo je toga što se mora stići. Pa, ipak, za neke to znači, stići na više društvenih mreža i objaviti, manje-više iste stvari, uz neminovne razlike koje sama mreža nudi svojim layoutom.

Ali, neki od nas se ne zadovoljavaju tim mrežama, samim tim što nerado objavljujemo svoj privatluk pred oči javnosti, a naročito ne onima koje si znao ili sada poznaješ. Ne poznaješ ti njih sve, a ni oni tebe baš do u detalje, prije će biti da je nivo poznavanja na vrlo niskoj vrijednosti imaginarne skale. Pa, zašto onda objavljivati svoju intimu, ono šta si danas radio, jeo.. ?

Istina, ponekad poželiš nešto da podijeliš… ali iste sekunde odustaneš jer nije vrijedno.. Nisu ti važni ti ljudi. Ok, rodbina, sestre, braća… ali ni oni ne moraju znati jesam li bila sretna što sam pojela omiljeni kolač, ili mi je dijete dobilo dobru ocjenu… Banalije.

Vidim, neki vole da se hvale, ali njih obično prezirem. Blago rečeno, idu mi na živce i žene koje našminkane poziraju, pa taman i neka su lijepe, pametne, imaju savršene porodice, muževe… sve je nekako perfektno, ali ima tu manu, što mora biti objavljeno… u neku ruku dokumentuju svoj uspjeh, jer zaboga, neka se zna.

Komentariši