You need to be logged in to view this content. Molimo Log In. Nisi član? Pridruži Se
U divljini
Kafa.
You need to be logged in to view the rest of the content. Molimo Log In. Nisi član? Pridruži Se
Kajanje
Opet si naudio sebi. Po ko zna koji put. Isrcpljujuće su te seanse u kojima pokušavaš da se dočepaš tog osjećaja spokoja i zadovoljstva. Tek tada znaš da živiš i možeš da funkcionišeš normalno, što u tvom slučaju znači, imaš volje da se prihvatiš čišćenja stana i pranja sudja i veša. Rodi se i neka nada da ćeš, ipak, moći da nešto proživiš prije nego umreš.
You need to be logged in to view the rest of the content. Molimo Log In. Nisi član? Pridruži Se
Sva jaja u jednoj korpi, ili…?
Kad sam započinjala svoju internet-avanturu bila sam mišljenja da treba imati više odvojenih izvora zarade, pa ako jedan presuši, neće drugi, treći, itd. I bila sam u pravu, ali samo donekle. Imati više srodnih sajtova na istu (traženu!) temu u jednoj Švedskoj i nije loša ideja; svi imaju svoj promet i potencijalne kupce. Trgovina preko interneta je već uhodan i nezaobilazan način kupovine proizvoda i usluga, te tako i mali niche-sajtovi imaju mogućnost zarade, a da o velikim portalnim i ne govorim.
Kod nas, medjutim, stanje je sasvim drugačije. Mogućnost zarade imaju samo veliki portali, sajtovi vijesti i miješanog sadržaja. Sve ostalo je uzaludan pokušaj plasiranja ponude, jer ljudi kod nas, uglavnom, traže besplatne informacije.
You need to be logged in to view the rest of the content. Molimo Log In. Nisi član? Pridruži Se
Oprosti mi
Oprosti mi, nesudjena srećo
zaboravi moja obećanja
nova ljubav moje želje briše
ono što sam hteo
sad ne želim više…
You need to be logged in to view the rest of the content. Molimo Log In. Nisi član? Pridruži Se
Neodložive stvari
Zimski dani, dugi i tmurni. Vikendi, željno iščekivani, ipak, prolaze u dosadi.
You need to be logged in to view the rest of the content. Molimo Log In. Nisi član? Pridruži Se
U potrazi za identitetom
Neki to zovu originalnost, individualnost, osobenost.. ono nešto što nas razlikuje od drugih, ono nešto što nas pokreće, ono nešto po čemu smo poznati, ono nešto na što samo mi mirišemo. Mnoge poznate ličnosti nas svakodnevno podsjećaju na to kako mi nismo pronašli “to nešto”, jer da jesmo, oni nam ne bi bili važni. Bili bismo u istoj ravni s njima, na istoj talasnoj dužini, svako u svojoj svrsi, bez veličanja ili omalovažavanja drugih…
Dugo već razmišljaš šta je to što tebe odlikuje, čime bi mogao da se svesrdno baviš, šta je to što cijelo tvoje biće ispunjava.. ali, još uvijek ne želiš da ostaviš sve šarolike mogućnosti. Mogao bi da pišeš, mogao bi da crtaš, mogao bi da se baviš kompjuterima, mogao bi kreiraš video sadržaj, mogao bi imaš profil na svakoj društvenoj mreži i .. dangubiš po čitave dane. Jer, posvetiti život samo jednoj toj stvari što čini tvoju svrhu u ovom životu čini se nedostatnom. Ali, ipak, žudiš za njom. Rado bi i ti bio neko odredjen, definisan.
Identitet! Zašto je tako teško pronaći svoj original života? Pa, uspio si da svoj ego izbalansiraš, znaš kako funkcinišu misli i osjećaji, odavno ti je život postao lakši kako znaš da ti drugi ne mogu ništa, ako vladaš sobom. Život si prihvatio onakvim kakav jeste, ne očekuješ više ništa, nada ti nije u jelovniku. ne tražiš utočište u imaginarnim kreacijama koje drugima izgledaju tako stvarno i neophodno kao vazduh… ti znaš da si sam, i da se sve dešava u tvojoj svijesti. Ako bi pronašao “to nešto” izašao bi iz ormara, pojavio se na svjetlo dana, i svima rekao “Evo me, to sam JA!” Ne JA kao lažna struktura koju umišljaš, već JA, pravi, nepatvoreni, jedini.
Tako, ostaje ti da i dalje testiraš mnoštvo opcija, pružena ti je prilika da se dokažeš kao student, kao radnik, kao roditelj, kao čovjek. Možda je ovo posljednje ono što bi trebalo biti prioritet, jer biti čovjek – to je najteže.
You need to be logged in to view the rest of the content. Molimo Log In. Nisi član? Pridruži Se
Sva jaja u jednoj korpi, ili…?
Kad sam započinjala svoju internet-avanturu bila sam mišljenja da treba imati više odvojenih izvora zarade, pa ako jedan presuši, neće drugi, treći, itd. I bila sam u pravu, ali samo donekle. Imati više srodnih sajtova na istu (traženu!) temu u jednoj Švedskoj i nije loša ideja; svi imaju svoj promet i potencijalne kupce. Trgovina preko interneta je već uhodan i nezaobilazan način kupovine proizvoda i usluga, te tako i mali niche-sajtovi imaju mogućnost zarade, a da o velikim portalnim i ne govorim.
Kod nas, medjutim, stanje je sasvim drugačije. Mogućnost zarade imaju samo veliki portali, sajtovi vijesti i miješanog sadržaja. Sve ostalo je uzaludan pokušaj plasiranja ponude, jer ljudi kod nas, uglavnom, traže besplatne informacije.
You need to be logged in to view the rest of the content. Molimo Log In. Nisi član? Pridruži Se
Novo radno mesto
Novi posao. Nakon dugo, dugo vremena. Svakodnevno putovanje do posla i nazad i devetosatni rad, čini ukupno 11 sati odsustva od kuće, i nije baš posao snova, ali nisi u situaciji da biraš. Posao je iz domena tehničke podrške, gdje se služiš sa dva-tri jezika, i pružaš suport radnicima na kasama u dva velika lanca prodavaonica.
Jedan od lanaca se bavi prodajom ženske odjeće i postoje u Norveškoj, Švedskoj, Finskoj i Danskoj. Drugi lanac se bavi prodajom raznih artikala, od igle do lokomotive, a postoje u Švedskoj i Norveškoj.
Sistemi kasa su, na izgled prilično jednostavni, to je u principu jedan računar sa srezanim operativnim sistemom (Windows Embeded) i softwareom za skeniranje robe, naplaćivanje i ispisivanje računa. Od opreme tu je, naravno, ekran, čitač kreditne kartice, skener za očitavanje koda robe i printer za ispisivanje računa. Još će biti potrebno neko vrijeme kako bi se sve povezalo i razumjelo kako funkcioniše, ali počeo si sa jednostavnim zadacima. Na kraju krajeva, postoje i druge linije naprednijih tehničara kojima možeš eskalirati zadatak.
Druga vrsta podrške za koju smo zaduženi je firma koja se bavi održavanjem željeznica. Nisu ti baš favoriti kad nazovu, jer imaju širok diapazon mogućih problema, kako na računaru, tako i na mobitelu. U fazi si opšteg učenja i razumijevanja kompletnog sistema poslovanja, specifičnih programa, vrste korisnika i najuobičajenih incidenata. Snalaziš se. Ili jednostavno proslijediš dalje. Sve je još novo.
Inače, ništa drugo se ne mijenja. Zaglavljen si u godinama, obavezama, razmišljanjima. Mnogo je zidova u koje udaraš, spotičeš se, stenješ i uzdišeš i ponovo uzdižeš svako jutro na posao. Znaš da bi trebao da pjevaš da razbiješ te nakupnine energetskih čvorova u sebi, ali ništa ne izlazi iz tebe. Na poslu pričanje sa strancima, kod kuće domaće ćutanje.
Rado bi bio bolji roditelj, ali potomak je u svom filmu, ima svoju rutinu, u koju se baš i ne uklapaš. Ponekad dodje kad i kod njega energetski čvorovi dostignu tačku pucanja, da mu ublažiš potres. Onda ga umiriš i mirno zaspi. Kad bi tako htio češće da se otvara, možda bi bilo drugačije, ali moraš da budeš strpljiv sa tinejdžerima.
Rado bi šetao tržnim centrima sa rukama punim vrećica kupljenih stvari. Priuštio bi sve ono za čim žudiš. Htio bi biti i bolje dijete svojoj majci, bolji rodjak, bolji čovjek. Pomagao bi drugima, ali još uvijek se samo gušiš u vlastitoj podnošljivoj teškoći življenja.
You need to be logged in to view the rest of the content. Molimo Log In. Nisi član? Pridruži Se
Pusti osjećaje neka žive..
..tako znaš da i ti si živ.
Pisao bi češće, možda svaki dan, jer ti se čini da je to jedino što ti je ostalo. Brz si na tastaturi, uostalim sferama života i nisi baš. Ali, ipak, ne pišeš, jer si lijen; pomisliš na pisanje, ali uglavnom odustaješ od njega, jer ti je mrsko pokrenuti program za pisanje.
Čovjek se i nehotice nada, mada zna da je nada beznačajna ako nema akcije. U tim godinama koje si naredao, trebao bi da bar donekle znaš sebe, pa i da predvidiš svoje sljedeće poteze, osjećaje, agonije. Ipak, čovjek je, naučio si, živa “stvar”, kreće se, neprestano je u promjeni, i onda, ako od nje stvaraš statičnu sliku, da bi je lakše razumio, ona neće biti tačna. Jer slika je predstava nečega, prošlost! Živući organizam je već odmakao u svom kretanju i razvoju, a slika je postala stara. Ne možeš do kraja upoznati sebe, ali možeš biti sa sobom, u svakodnevnici.
A bivajući sa sobom svakodnevno uvidjaš odredjenu kolotečinu, sve se odvija kao u nekom kružnom toku: uzbudjenje, vrhunac, euforija, premorenost, letargija, zlovolja, očaj. Pa, sve opet ispočetka. U kolotečini si svakako svjestan svega, ali puštaš da te nose ti osjećaji, prožeti nemoći, žalom, čežnjom. Mnogo je osjećaja koji kolaju tobom, uglavnom dok se voziš na nastavu i nazad. 40 minuta tamo i nazad, prepuno raznih osjećaja koji se bude pogledom na krajolik koji u gotovo svim vremenskim prilikama oduzima dah. Čini se da niko ne primjećuje to prostranstvo koje seže u nepregledne daljine, nebo svih boja, šume i rastinje u skladu, zelena i žuta polja ravnice i životinje koje spokojno leže ili pasu. Ti primjećuješ sve to dok istovremeno osjećaš sebe i svoje emocije. Razmišljaš i pitaš se da li je to što osjećaš tuga, ili, pak, ljepota? Zar bi tužan čovjek mogao tako da se divi prirodi, da upija sve te prizore, da se čudi kako drugi tome ne pridaju pažnju? Čini ti se ipak da si donekle razočaran u sebe, ali se podnosiš, istrajavaš i, stalo ti je do tebe. Gle, kraj je prekrasan!
You need to be logged in to view the rest of the content. Molimo Log In. Nisi član? Pridruži Se
Reprize
Elem, neki su dani reprize prethodnih, ali se ne mogu svrstati u onu deja vu kategoriju. Ustaneš kao zombi, jer si zijanio prethodnu noć i umjesto u 10 legao u pola 12, a samo supermenima i supervumenima je dovoljno 5 – 6 sati spavanja. Tebi nije. Mrziš sebe, mrziš i tu školu, mrziš pripremanje hrane koju ćeš jesti za ručak, mrziš misliti na fike, sjedenje za kompjuterom po cijeli dan sa slušalicama na ušima i očima prilijepljenim za ekran. Mrziš činjenicu da se tačno u 07.02 moraš nacrtati na bus-stanici, do koje ti treba tačno 4 minute da stigneš. Mrziš činjenicu da i, uprkos tome što je maj, još uvijek moraš da se toplije oblačiš, jer je hladno, mada će poslije biti toplije. Uz malo sreće, možda bude 16 stepeni. Nije to tako ni strašno, jer jedan dan je bilo 26 stepeni, ali to je sada drago sjećanje. Opet će biti takvih dana, ali mora se čekati.
Dakle, uspeš se na drugi sprat ekspres-busa, sa slušalicama u ušima, pripremiš neku svirku… a imaš i dobar view gore, kako bi izdržao 40 minuta vozarenja do “naučnog parka”, Silicon Walley na švedski način. I tako, rijetko kad, ali ipak ponekad se i iznenadiš. Neka lica ponovo srećeš, pa se pitaš, zašto se to dešava. Michael. Dolazi sa novim “učenikom” koji će zamijeniti onu ženu koja se nikad nije pojavila, a trebala je biti žena broj dva, pored tebe koja si žena broj jedan, medju 11 muškaraca, a koji svi pohadjate kurs, koji će nas, ako vam se malo posreći, i ako budete mnogo učili, učiniti sretnim “vlasnicima” Microsoftovih certifikata.
Danas je planirana posjeta LKDati, firmi koja drži cijeli support za cijelu opštinu, koja se ovdje kaže komuna. Komuna kod nas, kako mi je sinulo odnedavno, znači nešto sasma drugo. Posjeta protiče dobro, prezentacije, predstavljanje njih, predstavljanje nas, posmatranje službe na djelu, slušanje razgovora sa strankama, neizbježna fika (čitaj, kafa i kolač) i još malo čakulanja o svemu. Cilj je ostaviti utisak. Ali… nakon brze analize razmišljaš brzo.. i ne vidiš sebe tu. Pa, ipak, nisi obeshrabren, jer znaš koliko vrijediš, znaš svoje granice, ali i prednosti.
Ostatak dana na ekranu. Bus. Vraćanje kući. Kuća. Netto. Kuća. YouTube. Live Writer. Publish. Bilježnica.
You need to be logged in to view the rest of the content. Molimo Log In. Nisi član? Pridruži Se
Banalije
Bloganje više nije u modi, jer su društvene mreže, ponudivši svoje fancy funkcije zadovoljile sve naše potrebe za ispovijedanjem, hvalisanjem, nadmudrivanjem, reflektiranjem… Sad bi se bloganje moglo zvati “statusanje”. Onako, u dvije riječi kažeš sve šta te muči, boli, veseli, gdje si bio, šta si radio, jeo i kako se osjećaš. Nema više previše priče, mnogo je toga što se mora stići. Pa, ipak, za neke to znači, stići na više društvenih mreža i objaviti, manje-više iste stvari, uz neminovne razlike koje sama mreža nudi svojim layoutom.
Ali, neki od nas se ne zadovoljavaju tim mrežama, samim tim što nerado objavljujemo svoj privatluk pred oči javnosti, a naročito ne onima koje si znao ili sada poznaješ. Ne poznaješ ti njih sve, a ni oni tebe baš do u detalje, prije će biti da je nivo poznavanja na vrlo niskoj vrijednosti imaginarne skale. Pa, zašto onda objavljivati svoju intimu, ono šta si danas radio, jeo.. ?
Istina, ponekad poželiš nešto da podijeliš… ali iste sekunde odustaneš jer nije vrijedno.. Nisu ti važni ti ljudi. Ok, rodbina, sestre, braća… ali ni oni ne moraju znati jesam li bila sretna što sam pojela omiljeni kolač, ili mi je dijete dobilo dobru ocjenu… Banalije.
Vidim, neki vole da se hvale, ali njih obično prezirem. Blago rečeno, idu mi na živce i žene koje našminkane poziraju, pa taman i neka su lijepe, pametne, imaju savršene porodice, muževe… sve je nekako perfektno, ali ima tu manu, što mora biti objavljeno… u neku ruku dokumentuju svoj uspjeh, jer zaboga, neka se zna.
You need to be logged in to view the rest of the content. Molimo Log In. Nisi član? Pridruži Se
Tako prolaze dani
Stigne se mnogo toga u jednom danu, pa, ipak, imaš osjećaj da ti vrijeme uvijek izmiče, a ti ga nastojiš stići. Nakon ustajanja, pališ kompjuter i stavljaš kafu, ono, po defaultu.. prije je bila samo kafa. Malo doručkuješ, sjetiš da ćeš mijenjati broj telefona, pa pribjegneš kreiranju sigurnosne kopije sadašnjeg stanja na mobitelu, kako ništa ne bi izgubio prilikom prelaska na novi broj. LG stara mašina, ali to ne bi trebao biti razlog zašto se software za nju ne bi mogao instalirati i ispravno raditi, medjutim, javlja se greška. Do sada nevidjena, nešto kao SideBySide konfiguracija je pogrešna, pregledaj logove ili koristi sxstrace.exe, ako sam dobro zapamtila. Oko toga izgubiš malo vremena, ali ne uspiješ riješiti problem, na kraju napraviš kopiju na samom mobilnom uredjaju pa je preko usb-kabla preneseš na kompjuter – za svaki slučaj.
You need to be logged in to view the rest of the content. Molimo Log In. Nisi član? Pridruži Se
Mi koji smo otišli
Dugo si se obmanjivao, predugo… U amanet ti je ostavljena država koju bi zbog toga trebao da voliš, i da se za nju zalažeš. Po prirodi stvari… Tek se sada pitaš, zašto? Kome si dužan da pripadaš? Zar, uopšte, moraš da ikamo pripadaš?
You need to be logged in to view the rest of the content. Molimo Log In. Nisi član? Pridruži Se