A tom bosanskom biću u dijaspori oči su konstantno uprte prema Bosni, bilo da se radi o nekom uspješnom nastavniku ili ljekaru, ili, pak, o onome što za par novčića skuplja boce po ulici.
Neko jednom reče da su Bosanci kao pljeva, gdje padnu tu se i zalijepe, ali u toj prilagodljivosti ne vidim ništa negativno. Naprotiv! Istina je, medjutim, da nikad u potpunosti ne pripadaju novoj sredini, i ma koliko uspješni u transformaciji bili, srce i duša ih izda onog trenutka kad se nadju na tlu svoje domovine. Da, kameleoni koji se prilagode svim okolnostima i vremenskim prilikama, utope neshvatljivom brzinom u nove životne tokove, prihvate nove običaje i kulturu, ali jedan dio njih zauvijek ostaje odsutan i nedostižan. Taj dio čezne za bosanskim suncem i merakom. A posebno merakom.. Jer sunce zna biti i zubato, pogotovo zadnjih godina ili, zašto ne reći, decenija. Ali merak…
Ne znam da li postoji i jedan Bosanac u dijaspori koji je sasvim zadovoljan i koji ne teži Bosni, na bilo koji način. Mnogima, čija su gnijezda razorena u ratu pošlo je za rukom ( i novčanikom ) da stvore neka nova, u vidu stana, kuće..a onima što još uvijek imaju gdje, pažnja je usmjerena ka preuredjenju, sredjivanju, unapredjenju i proširenju.
Da, reći će mnogi, lako je to kad si vani, ovamo obično i u kiši padaju pare, ali ja znam mnoge koji su od usta odvajali, svaku paru planirali, kako bi u Bosni “nešto” napravili. E, šta je to u bosanskom biću pa ga toliko tjera da gradi i da planira za dalju ili daleku budućnost, ali u Bosni, ne bih to znala, ali je to opšta tendencija.
Ima sigurno i onih što poriču kako oni nisu takvi, kako žive i uživaju u sadašnjosti, ali im postupci govore nešto drugo. Npr. svake će se godine odmori planirati i svake godine biti ista destinacija. Jato će se sjatiti i sa svih strana pohrliti .. Gdje? Bosna i more… Zašto? Pa, kao što Al Dino kaže ” Lijepo je doć’ u svoju čaršiju, lijepo je imat’ svoju avliju..” a još uz to o sebi stvoriti sliku uspješnog Bosanca dijasporca. “Pokazati se” to je veće zadovoljstvo i od Tajlanda, Grčke, ili Španije, ma najveće od svih destinacija.
Zanimljivo kako sposobnost transformisanja dobije na snazi i kad se bosansko čeljade koje izbija vani ponovo nadje na tlu čarobnog vilajeta. Od mirnog, urednog i finog ljudstva, koje slijedi zakone i propise postaje oportunista koji bi, uz meze i piće, sve da mijenja u Bosni. Sve puca od života prvih dana, a onda se osjećanja kao i ličnosti mijenjaju, pa od one euforije po dolasku, preko bijesa i pretjerane kritičnosti pa do totalne rezignacije kući vrate praznih džepova i ništa punije duše. No, to ne znači da dogodine neće opet biti isto.
Na čemu bi onda bosančerosi trebali više raditi? Možda promjeni profesije. Nekako i previše imamo glumaca… 🙂
19.03.2006.
