Evo, uz malo sreće i sigurnosne kopije, uspjela sam vratiti većinu postova iz tekuće godine. Dopade mi se opcija brisanja blogova pa požurih da obrišem jedan prazni, i u nepažnji, obrisah tu famoznu “mamu”. Navikla sam sve ispočetka, pa mi ovo ne pade tako teško. Idemo dalje! Dok je života biće i romana i priče, i šuplje i pametne, i tužne i vesele.. Moj savjet svima (pa i meni) , za ubuduće, ako želite sačuvati svoje tekstove i izgled bloga.. kopirajte html kod u neki text file i sačuvajte, a postove možete sačuvati opcijom Files -> Save As, pa kompletnu web stranicu , mjesec po mjesec, prekopirati na svoj disk.
You need to be logged in to view the rest of the content. Molimo Log In. Nisi član? Pridruži Se
Nekako sam se ulijenila, pa mi se ne da ništa pisati, premda imam vezu sa paukom.. pardon, mrežom i ovdje u Danskoj. Dugo, toplo ljeto (čak i ovdje!) čini nas tromim i sanjivim. Ko bi blogao kad toliko toga drugog i zanimljivijeg na ovom svijetu ima? Pa, ipak.. Navika je od ljubavi jača.. 🙂 Moj slatki dječačić i ja se odlično odmaramo, živimo parazitski i jednostavno koristimo svo ovo vrijeme skupa do maksimale. Upoznajemo se, svakim danom sve više.. bar ja njega. Pratim mu reakcije, pa se nerijetko nadjem u neobranom groždju, a upitnici mi vise nad glavom : ” Kako sad djelovati, šta učiniti, je li to ispravno?” Želim biti dobra mama, a u tome, valjda, nema ništa loše .. ? I tako.. brzo ćemo nazad u staru svakodnevnicu i ubrzo će početi i nove obaveze, ali nek bar ovaj blog da strukturu životnoj bujici.. Kad ponekad sjedemo, pogledamo nazad, pomislimo naprijed.. kad sa samim sobom svedemo koji račun, sami sebe iskritikujemo, sebi čestitamo, tada… u novi dan lakše uplovimo… Postavljeno u 21:55, 4 komentar(a), print, #
You need to be logged in to view the rest of the content. Molimo Log In. Nisi član? Pridruži Se
Svaki put kad izlazimo van, hvata se tatinog starog mobitela, stavlja ga u desni džep šorc-pantalona, i onda kad se najmanje nadam, vadi ga i s nekim priča. Na kojem jeziku, ne pitajte, ne znam.. 🙂 Djeca danas rastu s novim tehnologijama i počinju ih koristiti sve ranije i ranije. Djeluje mi pomalo zastrašujuće kad ustanovim da je mamin zlatni dječak zapamtio sve što smo radili i koje tipke pritiskali sjedeći skupa za računarom.
Nevezano za tehnologiju, nego kupovinu, kad trebamo u nabavku, obično glasno nabrajam šta trebamo kupiti, i onda kad dodjemo na lice mjesta, on me podsjeća šta ono treba. SVE zapamtio! Već sad prepoznaje Volvo, Ford, Hondu, Opel i “folciku” po njihovim oznakama, a i sve nazive crtića.
Da kucnem u drvo..
Vrijeme nemilosrdno grize i nas i sjećanje, pa, evo, sine, ako sve ovo zaboravim i ako ti sve ne ispričam, možda ćeš to nekad saznati iz ovog teksta.
Sutra putujemo do susjedne Danske pa sve lijepo pozdravljamo i m a š e m o… Tipkamo se A.S.A.P.
Postavljeno u 16:38, 7 komentar(a), print, #
You need to be logged in to view the rest of the content. Molimo Log In. Nisi član? Pridruži Se
Postoji jedan svijet u koji se zavučem kad sa ovim “stvarnim” ne želim ništa da imam. Taj drugi svijet mi donosi trenutke sreće, mada znam da je to samo prividno i kratkotrajno. Kredit. A u ovom ” stvarnom” svijetu sam se sva pretvorila u mamu. Pa, draga moja, to je ono što si i željela i (ne)svjesno tražila, inatim si. Zaista treba paziti šta se želi, jer se želje mogu i ostvariti. Ponekad kontam da je sve pogrešno postavljeno, i cijeli život na nekakvim krivim osnovama, dodjem na blog, pa mi i sam naziv zasmeta. Možda ni on nije više adekvatan.. Nastao je u vremenu euforije kad je biti mama bio osjećaj pobjede. Sada, par godina poslije, negdje na sjeveru, sama sa djetetom, živim svoju avanturu. Bitku bijem, ali sam daleko od pobjede, jer mu stalno popuštam. Ali, sine, još ćemo vidjeti! 🙂 Sva sam se pretvorila u mamu… A dječak – u TATU ! 🙁 🙂 🙁 🙂
You need to be logged in to view the rest of the content. Molimo Log In. Nisi član? Pridruži Se
E ako je 8. mart Dan žena, danas je, zasigurno, Dan muškaraca. Pa, nek’ im je sa srećom! (Samo da i ovo prodje, VEĆ su mi na vrh glave! ) 🙂 Postavljeno u 14:14, 2 komentar(a), print, #
08.06.2006. Video blog
Ja upitah za Audio blog, a ovi su vec dogurali do videa. http://www.youtube.com I tako, blogeri vise nisu konkurencija samo novinarima, nego i pjevacima, glumcima, svima… Kratko i jasno, blogeri su revolucionari! Postavljeno u 19:24, 0 komentar(a), print, #
02.06.2006. Vijesti iz Wonderlanda
Ha ha haaaa!!! E pa.. Danas se za novac može sve kupiti. Pažnju mi slučajno privuče reklama u kojoj ti nude da preko sms-a saznaš komšijin lični dohodak , npr., pa bračno stanje, ko je vlasnik tih registarskih tablica, ili ako ti je sve to malo, možeš i kompletan raport da naručiš. A cijene… evo ih ovdje. Svašta! Dakle, narode, gotovo je s našom privatnošću, o nama svi sve znaju, kamere nas prate na svakom koraku, pod nadzorom smo nevidljive policije… Pune su nas baze podataka… Ukratko, MI više nismo MI, već samo brojke i statistika u ovom jebeno-savršenom sistemu! Tja… a htjeli smo sve dobrovoljno reći. 🙂 Postavljeno u 20:22, 3 komentar(a), print, #
You need to be logged in to view the rest of the content. Molimo Log In. Nisi član? Pridruži Se
“Ti k’o svemirac. Baš ništa ne kontaš muške…” – reče jedan vrli i duhoviti potencijalni kadar za pobliže razmatranje. “Kontam ja muške, ali ko kaže da oni trebaju biti zadovoljni.. I zadovoljEni…” rekoh izdašno i ni malo ga ne štedeći. *** Nema žene koja se bar jednom nije zapitala, šta je to što muškarci žele? Ili, još bolje, zašto čine stvari koje nama ženama, upravo, idu na živce, čine nas zbunjenim i isfrustriranim. U jednoj emisiji kod Oprah njeni muški gosti su objašnjavali ponašanje muškaraca, otkrivali nam milion dolara vrijedne tajne : ) Tako gledanje pornića (na internetu, vrlo pristupačnih!), tumače time da muškarci imaju potrebu za vizuelnom stimulacijom, dok su žene više impresionirane npr. poezijom i stvarima koje bude maštu. Ama.. i mi žene volimo i gledati i slušati, a i jedno i drugo najbolje skupa sa jačom (i ružnijom) polovinom. Jay Leno, poznati komičar i voditelj noćnog programa objašnjava muško komentarisanje izgleda žene (kad prodje kraj njih, je li) time da je to zabavno, i ništa više. A kako bi gospodinu bilo da mu dobacimo komentar, tipa : “Hej, vidi onog krivonogog , zdepastog? Ah, sav se zajapurio, mora da ima medjunožnih problema.. “ Kad bolje promislim, mi to i radimo… Samo što su oni, ipak, vulgarniji.. zar ne? 🙂 Upražnjavanje kojekakvih sportskih aktivnosti, tipa, fudbal, golf i sl. je “samo” muškarčeva potreba za dokazivanjem i takmičenjem. Mnoge žene su zbog ovoga sportske ” udovice” jer čekajući muža dok se on “natakmiči” tri puta može naći drugog, ili naći kakvu drugu sportsku aktivnost. Ako nema djecu, naravno.. A ako ima, e onda je svjetski prvak… bez medalje. Šta se dešava s muškarcima kad se ožene? Zašto se opuste i očekuju da žena obavlja sve poslove u kući, a sve su to do sada sami radili? Da li je i to do žene koja treba da mu, kao djetetu, prstom pokazuje na sve što treba da uradi u kući? Ma hajde, nisu oni toliko glupi, nego samo promućurni 🙂 O čemu razmišljaju muškarci poslije sexa? Sigurno ne o slatkoj dječici koja će doći kao plod te “ljubavi”, veli Leno, već o tome da li je bilo dobro ili ni o čemu. A zašto ne žele da se maze nakon svega? Sad bi moj “vrli i duhoviti kadar za pobliže razmatranje” rekao: “Da, isto kao da nam neko izvadi baterije” :)) Na ovo pitanje još nisam dobila adekvatan odgovor. A možda naš ženski problem i jeste u tome što puno pitamo? Tražimo previše informacija, želimo sve znati? Moguće , ali zar to nije samo dobro da bismo, konačno, mogle razumjeti svoga muškarca? I.. kad sve to saznamo.. onda ćemo lakše moći i da ga premodeliramo. Jer.. To je ono što žene žele, i čemu odvajkada streme.. ;-)) Postavljeno u 14:36, 5 komentar(a), print, #
You need to be logged in to view the rest of the content. Molimo Log In. Nisi član? Pridruži Se
Šta je potrebno da bi ljudi, zaista, vjerovali jedni drugima? Ali, trajno vjerovali? I gdje se nalazi ta tanka linija razdvajanja izmedju potpunog povjerenja i krajnjeg podozrenja? Šta nam to u sekundi rasprši vjeru u onog drugog pa ga umjesto dobrog prijatelja posmatramo kao potencijalnog neprijatelja? Da li je to naša nesigurnost ili onaj tračak sjene što im predje preko oka pa sve alarme u nama probudi? Zašto oči, ogledala duše, tako iznenada promjene i boju i oblik, postanu strane i nedokučive? Postavljeno u 16:25, 6 komentar(a), print, #
You need to be logged in to view the rest of the content. Molimo Log In. Nisi član? Pridruži Se
Danas sam udaljena hiljadu milja od juče. Kao da se svo znanje i svo iskustvo ovog svijeta sručilo na moju površno-lepršavu i “lako ćemo” dušu, pa je postala teška i tmurna, baš kao i ovaj sparni, zagušljivi dan. Ovog dana (i noći) ništa mi ne polazi za rukom. Pokušavam otspavati, bar na trenutak, kako bih nadoknadila bar malo od neprospavane noći, ali nekakvi kamioni i gomila vozila čitav dan tutnje ispod prozora, koji MORA biti otvoren. Neki smećar je ostavio upaljen kamion, i čini mi se da kroz buku odozdo osjetim i sav smrad ovog grada. Do sad mi ova “prednost” života u centru i nije smetala, a danas kiša, omara i još ta buka koja se čini sve intenzivnijom, naprosto, razara nervne stanice i kad bi se moglo, ja bih danas bila prva koja je iz kože pobjegla. Moje medeno čeljade kašljaše cijelu noć. Ove vrućine haraju pa sam možda i ja pretjerala sa količinom hladnih napitaka a on bi toga mogao na tone u tili čas iskonzumirati. Budio se, budio me, bješe to teška noć nakon nezvanih gostiju… I još se nadje ta moja mila rodbina koja mi stigne svaki put “pojasniti” kako bih umjesto na svoje probleme, trebala više misliti na, recimo, majke Srebrenice ili gladne u Africi. I još uz to, da sam se od rata na ovamo promijenila, da sam kao zaboravila, šta smo sve prošli.. Ne, nisam, ali hoću li se stalno vraćati na staro, živjeti u prošlosti, koristiti ruž iz 1985, istu boju i na isti način? Misliti na ratnu siročad kojoj ne mogu ništa pomoći? Ni tada kao ni sada ništa nije bilo do mene.. Pa i mi smo se izvukli samo pukom srećom, NIKO nam nije pomogao… Nisam nezahvalna, ali mislim da se najviše može pomoći u trenucima kad POMOĆ treba, a svako naknadno pomaganje je samo podsjećanje na sve što se dogodilo, samo dodavanje soli na ranu… Je li moj grijeh ili krivica što sam se nadala da i ja imam pravo na sreću? E pa, dragi moji.. meni su moji problemi najveći. I sad moram prvo sebi pomoći. Postavljeno u 16:12, 6 komentar(a), print, #
You need to be logged in to view the rest of the content. Molimo Log In. Nisi član? Pridruži Se
13.06.2006. Obrazac za registraciju na izborima u BiH 2006
Danas sam za BiH uradila sljedeće: Obrazac prijave za glasanje izvan BiH – Izbori 01.10.2006 – prenijela na svoj komad servera mog internet providera, te isti linkam ovdje za sve naše drage zemljake van domovine. Izvolite, poslužite se obrascem za prijavu, popunite i pošaljite najkasnije do 18.07.2006. FORMULAR ZA REGISTRACIJU Obrazac je u .pdf formatu, za koji Vam treba Adobe Acrobat Reader koji možete skinuti o v d j e Eto, BAŠ sam fina i dobra, samoj sam sebi čestitala na ovom gestu… sad idem na zasluženi odmor od dva dana! :)) Postavljeno u 09:21, 4 komentar(a), print, #
You need to be logged in to view the rest of the content. Molimo Log In. Nisi član? Pridruži Se
…”ljudi od izvjesnog društevenog reda uvijek će se držati na hladnom odstojanju od prostog naroda; oni kao da vjeruju da bi približavanjem nešto izgubili; a ima tu još i svakojakih prebjega i rdjavih spadala, koji se prave kao da su se spustili do naroda samo da bi mu, jadniku, još osjetljivije pokazali objest svoju. Znam da dobro da jednaki nismo niti biti možemo; ali smatram: ko misli da mora da se tudji od takozvane svjetine, samo da bi očuvao svoj puki ugled, taj zaslužuje prekor isto onako kao i strašljivac koji se od svog neprijatelja krije jer se boji da ne podlegne.” Johann Wolfgang von Goethe – “Jadi mladog Vertera” Postavljeno u 17:49, 4 komentar(a), print, #
You need to be logged in to view the rest of the content. Molimo Log In. Nisi član? Pridruži Se
