Bihuzur me čine pojedinci koji iz čiste frustriranosti izvaljuju nepotkovane pretpostavke čime sve u isti čabar stavljaju, ašićare zarad rime i iz nemoći promjene svoga stanja i okolo zbivanja. Insan belćim i ne može besposlen da sjedi u miru, bilesi i da je kabil, mora da zarijeva. Ili je inat ili neka opaka boleščura. Jazuk!
Godine lete, dani i mijene
glumim u filmu bez ikakve teme
po staklu plešem bosonoga
svjetlu ni traga na kraju tunela
živim u kuli od pepela!
A to “samo to”
tebi je sitno
i ništa novo
i ništa bitno
Meni je to “samo to”
suviše skupo
predugo bolno
i nadasve glupo!
I ma kako malo “samo to”
tebi malo bilo
meni je to “samo to”
svijet s vidika
zaklonilo.
Nije lako opisati prave osjećaje, one što nas tjeraju da psujemo, druge omalovažavamo, kritikujemo, optužujemo… Puno je lakše iskazati bijes, frustracije, cinizam i kititi druge epitetima. A jesmo li mi, bar malo, zaslužni za to kako se osjećamo?
Izbjegavajući da se suočimo sa svojim pravim JA i pravim razlogom naših emocija, “loptu” a nekad i “drvlje i kamenje” prebacujemo na druge, da nas oni analiziraju, da i oni budu frustrirani, da se srame, da se zamisle… ako ništa, neka BAR MISLE o nama. Jer, naša je bol najveća.
Ovolika potreba za pažnjom i razumijevanjem svojstvena je obično onima slabog samopouzdanja , nesamostalnim koji od drugih očekuju previše. I nekim Bosancima.
Mnogi stručnjaci iz oblasti samopomoći će Vam reći da ste sami krivi ako se loše osjećate…
Niko Vas ne može povrijediti ako mu to ne dopustite.
Mi smo dopustili da nas povrijede, bili smo slabi i drugi su nam bili krivi, optuživali smo svijet, borili se za sitne ciljeve, a krupne stvari propustili.. Cjelinu smo izgubili, dijelova se dočepali… Sve to još uvijek traje!
I tako, dok se na jednoj strani punim ustima zagovara sabur, tolerancija, mir, na drugoj se sve čini kako bi do rata (opet) došlo, otvaraju rane, kritikuje svoje, kritikuje tudje, velikim riječima slabog pravopisa kače atributi… jer naša je bol najveća, naše rane najdublje..
Neka gladni gladuju i bolesni boluju, tsunami pustoše, zemljotresi poruše, hiljade ljudi nestane.. naša će i tada biti.. posljednja!
Da l’ da se žalim, il’ da se hvalim?
Uvijek da tražim, nikad ne zahvalim?
Samo da pjevam, nikog ne žalim?
Sebe da volim, druge zapalim?
Niti se žali, niti se hvali,
ne traži puno, uvijek zahvali!
Tužne svojom suzom razgali
Krvi svoje, ni srca ne žali!
Mi ovdje (FB) nismo da ispoljavamo talente, nego da kažemo nešto…
negdje..
nekome…
jer smo sigurni da će nas “čuti”.
Ovdje smo da se družimo…
Ovdje liječimo rane..
Komplekse…
Bolnu dušu…
Frustracije…
Ubijamo dosadu…
Tražimo utočište…
Dijelimo radosti
Tugu…
I tako…
Jest virtualno, ali je stvarno 🙂
Šta je to sreća?
Je l’ vidljiva, opipljiva?
Mora l’ se biti kadar
Il’ se treba biti mudar
Pa tu sreću sresti..
I zavesti?
Ja ti , eto, tako, eto
Danima
Poljima
Širokim
Nogama
Krupnim
Koracima dužim
Rukama tražim, pogledom kružim
Da tu, nazovi, sreću – skužim!
Nigdje nema
Ni izdaleka!
Il’ ja, baš, i ne vidim dobro…?
Gore samo plavo, modro
Zeleni se polje dolje
Tamo i ovdje
Lista bilje
Sve od milje
I pčele se ljube
Šapuću ptice
Čedno, medno
I očigledno!
Jedan bijeli drugog bijelog
Labuda budi
I jato ružnih pačića malih
A jezero, eh baš cijelo
Kao da neku uzbunu sprema
Al´ te sreće, a te sreće,
Nigdje, ama baš nigdje
Ni na karti nema.
Da l’ se možda krije
U pčelinjem letu
Labudjem krilu
Mirisnom cvijetu..?
Ili možda spava
Na dnu jezera sama
Pa, ko zna, možda i ona sada
uzalud traga za nama?
Eh, kako se život s nama poigrava, stalno nas testira, na kušnju stavlja.. da bi se, skladno ljudskoj prirodi, zamislili nad prolaznosti ljudskog života, i cijenili svaki njegov trenutak, svaki novi dan..
Kad nas, po ko zna koji put, ponovo uhvati životna kriza, oni bi religiozni rekli da Bog tako pokazuje da postoji, a drugi bi, pak, postali pobožni i svoj strah ovjerili i zauvijek zapečatili nekom od, kako kažeš, “ovih aktuelnih religija”.
Ali, snaga vjere u samog sebe je, ako postoji, ipak, jača od iskušenja, pa se iz njega izvučemo samo konfrontirajući strah i … samoga sebe. To ja zovem hrabrost, premda…
I za prve, i za druge, kao i treće je potrebno malo… sreće.
I tako svaki put, bez izuzetka, kada padne sistem i kad ga ponovo dignemo, sve se mora ponovo opet ispočetka.
Instaliraj pokretače za grafiku kako bi sve izgledalo normalno, zatim se, pod hitno riješi, Internet Explorera! Instaliraj Mozillu Firefox, da te cijeli svijet razumije kad ga obilaziš, jer šta je bolje-bolje je!
A onda kreni u potragu za svim onim što si imao u prošlom životu. Pardon, sistemu!
Kao utorrent.. Jer kako ćeš skinuti sve te najnovije filmove ako nemaš program za torrente?
Ali, vidi djavola, neke datoteke dolaze u rar formatu, a za to nam treba i program za rar, npr. Winrar, pa požuri da i njega skineš i brže-bolje, instaliraš. No, sa ovim modernim internet vezama, to je sekund posla, ili tačnije, 2-3 klika.
Tako, a sada .. Firefox javlja da mu trebaju dodaci, iliti plugini, pa mu onda udovolji i dodaj dodatke.. Ima tu finesa raznoraznih, ali to ćemo ostaviti za poslije, kad koja zatreba.
Sljedeće slijedi.. ah, pa da.. Ne možeš živjeti bez zaštite od virusa i kojekakvih digitalnih boleščura, te se baci u potragu za antivirusnim programom. Kao npr. Nod32 ili ovaj Microsoftov, kako se ono zvaše…Microsoft Security Essentials (čitaj, po Vuku, Microsoft Security Essentials), sve džabana, a to je njihova najbolja karakteristika.
Zatim će stari, dobri Pendžeri da jave kako ih treba osvježiti sa cijelih 145030202202 dodataka, te pokreni Windows Update i pusti ga da k’o čojek radi jedno pola dana.
U sred te frke, dosjetiš se da si ranije imao i programe razne, koji sada više neemaaa… Office, Photoshop, razne playere i 134567832 drugih programa i programčića. Traži CD-ove, skidaj sa neta, traži ključeve, serijske brojeve, codece, crackove i usput, naglas se oglasi i pokojom psovkom!
A pošto strašno puno koristiš copy-paste, učini si uslugu i nadji program i za to, neka je pri ruci, recimo Clipboard Recorder… i milina! Ctrl+C i sve stoji pohranjeno za Ctrl+V kad zatreba.
I, onda, kad pomisliš da si, koliko-toliko napravio reda u tom digitalnom kaosu, dodje jedan mali indijanac i traži sve svoje igrice nazad. Batman, šta? Vangeance… I Spiderman, 2, 3 … ma koliko ih više ima? I Shreka hoćeš?
I sad da vidim koliko nam je još ostalo prostora na ovom jedinom disku koji radi.. Uhh.. ustanoviš da si sistem instalirao na logičku particiju (hmm.. kako mi je to uspjelo?) i da imaš i Win XP na nekoj particiji, i da to sve sad izgleda kao neki digitalni bućkuriš, gdje se ne zna ni ko pije ni ko plaća. Onda se djeni u potragu za programom za particioniranje diska, nadješ ga isprve, Acronis Disk Director.
I tamo-amo, gore-dole, formatiraš disk za koji misliš da je suvišan, pretvoriš logičku particiju u primarnu, uništiš nekako i boot sector i onda – mrak!
Pa, onda, opet ponovo ispočetka, upali računar, udji u BIOS, vidi ima li diskova, koji je master, koji je slave, odredi boot redoslijed, bootaj sa CD-a, uredi particije, formatiraj govno… iiii instaliraj sve ispočetka, po gore navedenom redoslijedu.
Grrr…
Negdje 2007..
Moj život se pretvorio u pisanje. Pišem iz zadovoljstva, iz radoznalosti, pišem iz dosade, pišem za novac, pišem za dobrobit čovječanstva, ostavljam tragove… Ko zna, možda će neko, baš kao po snijegu, mojim stopama krenuti.
Bog mi je svjedok da nisam virtuoz pisane riječi. Prije da je to pokušaj prenošenja nerazmrsivih misli na papir kako bi se one pročešljale, testirale, omirisale, pod lupu stavile… Šturo i obavještajno, zbunjeno, nepromišljeno.. Baš kao da mi se žuri da iz sebe istresem sve misli što iskre, bodlje duše, zalutale mačeve prošlosti da zabodem u nevidljivi papir. Da ne poludim… Tek ponekad me ošine i neka pjesnička “uzvišena” misao. Sjetim se da postoji čežnja i strast, poletim pa ostanem u zraku. I lebdim…
Pisati, pisati, i nikad ne prestati. I kako je, zapravo, riječ, ipak, nemoćna, da opiše sve što čovjek doživi i proživi u samo jednom danu. Kako sam sebi objasniti zanos što ga beznačajna sitnica izazove, pa satima sanjariš, želiš i samo osjećaš. Kristalno čisti osjećaji života koji struji, ljepota životne igre i intrige.
Vozovi i životne prekretnice, mistika i brzina misli mjerena u gigahertzima… Živimo u različitim dimenzijama, na različitim talasnim dužinama, izgubljeni u traganju, izgubljeni u maštanju i u… praštanju. Tek ponekad bljesne neki znak onog starog “nas” ili je to samo jedan obični glas… koji za cilj ima da razbije tišinu i … njenu oštrinu?
Uvijek problematicno pitanje: kako povecati web-saobracaj tj. imati vise posjetilaca na web-stranicama, a da ne moramo platiti oglasavanje
Da bismo imali vise posjeta na stranicama nuzno je koristenje vise alata i poznavanje trendova na internetu. Zadnjih godina je popular tzv. Web 2.0, a to su sve mnogobrojne drustvene mreze (communities), poput Facebook, StumbleUpon, Digg, MySpace, LinkedIn, Twitter, kao i bezbrojni social bookmarking sites, tipa Delicious, Mixx, Reddit… Da biste iskoristili ogroman potencijal ovih stranica, morate se uclaniti, poceti stvarati svoju mrezu i dijeliti linkove, slike i drugi materijal sa drugima.
Kao izvrsan metod za vise posjetilaca na webstranicama, pokazalo se i bloganje. Kako pretrazivaci, poput Google, jednostavno vole svjezi sadrzaj, to je bloganje izvrsan nacin da se privuce nova publika. Mnogi webmasteri ili vlasnici sajtova imaju problema sa samim indeksiranjem stranice, stoga im se savjetuje dodavanje bloga. Sajt ce, nakon toga, biti vrlo brzo indeksiran i moci se se naci na Google.
U svom radu koristim se stranicama koje omogucavaju masovno sirenje linkova, kako ne bih morala ici na svaku stranicu ponaosob i “submitati” svoj link. Navescu primjere takvih stranica:
Onlywire.com – submit na oko 30 sajtova (bookmarking sites)
Ping.fm – interesantan alat koji omogucava bloganje, mikro-bloganje i osvjezavanje statusnih poruka – oglasite se na oko 30 drustvenih mreza. Naravno, preduslov je da ste se vec uclanili na tim sajtovima i da imate spremne korisnicko ime (ili mail) i sifru.
Bookmarking Deamon – granici se sa blackhat tehnikama – submit na vise od 100 raznih sajtova, sa raznih racuna. Automatsko kreiranje racuna, crawl i ping funkcija i jos puno toga.. Morate kupiti program!
Milion je nacina kako poboljsati vidljivost na pretrazivacima. Mozemo npr. koristiti vec renomirane sajtove koji imaju kredibilitet kod Google kao Squidoo eller WordPress.com i objaviti svoj rad na njima. Svi ovi sajtovi imaju ugradjene mehanizme kako da dobijete vise sadrzaja na istima, postoje plugins, rss i video povezivanje, tako da ne morate imati uvijek svoj sadrzaj. Internet je ogromna copy-paste database!
