U medjuvremenu

30.04.2008.

Dugo se, dugo još, dželat vraćao na mjesto zločina i svaki put nanovo uživao u počinjenom djelu…Žrtvi je pričao viceve, velikodušno nudio pomoć, glumio dobričinu,  a ponekad htio da ga se sasluša. Da objasni svoje razloge. Jer ti su razlozi, naravno, bitniji od nje same… žrtve.
Osjećao se nadmoćno u vjeri da će ga po njegovom djelu pamtiti… Prokleta ljudska težnja za moći ga tjera da čini i najgnusnija djela kako bi bio zapažen. Ne, nije u pitanju ni bogatstvo, ni imanje, ni novac.. Za život je puno važnije naći svjedoke svoga postojanja..
Važnije čak i od samog postojanja.
Dželat se još dugo vraćao na mjesto zločina, ali ponovo ubiti.. ne, to nije bilo moguće.