You need to be logged in to view this content. Molimo Log In. Nisi član? Pridruži Se

Godine lete, dani i mijene glumim u filmu bez ikakve teme po staklu plešem bosonoga svjetlu ni traga na kraju tunela živim u kuli od pepela!   A to “samo to” tebi je sitno i ništa novo i ništa bitno Meni je to “samo to” suviše skupo predugo bolno i nadasve glupo! I ma kako malo “samo to” tebi malo bilo meni je to “samo to” svijet s vidika zaklonilo. You need to be logged in to view the rest of the content. Molimo Log In. Nisi član? Pridruži Se

Nije lako opisati prave osjećaje, one što nas tjeraju da psujemo, druge omalovažavamo, kritikujemo, optužujemo… Puno je lakše iskazati bijes, frustracije, cinizam i kititi druge epitetima. A jesmo li mi, bar malo, zaslužni za to kako se osjećamo? Izbjegavajući da se suočimo sa svojim  pravim JA i pravim razlogom naših emocija, “loptu” a nekad i “drvlje i kamenje” prebacujemo na druge, da nas oni analiziraju, da i oni budu frustrirani, da se srame, da se zamisle… ako ništa, neka BAR MISLE o nama. Jer, naša je bol najveća. Ovolika potreba za pažnjom i razumijevanjem svojstvena je obično onima slabog samopouzdanja , nesamostalnim koji od drugih očekuju previše. I nekim Bosancima.…

Da l’ da se žalim, il’ da se hvalim? Uvijek da tražim, nikad ne zahvalim? Samo da pjevam, nikog ne žalim? Sebe da volim, druge zapalim?   Niti se žali, niti se hvali, ne traži puno, uvijek zahvali! Tužne svojom suzom razgali Krvi svoje, ni srca ne žali!   You need to be logged in to view the rest of the content. Molimo Log In. Nisi član? Pridruži Se