-
Reprize
Elem, neki su dani reprize prethodnih, ali se ne mogu svrstati u onu deja vu kategoriju. Ustaneš kao zombi, jer si zijanio prethodnu noć i umjesto u 10 legao u pola 12, a samo supermenima i supervumenima je dovoljno 5 – 6 sati spavanja. Tebi nije. Mrziš sebe, mrziš i tu školu, mrziš pripremanje hrane koju ćeš jesti za ručak, mrziš misliti na fike, sjedenje za kompjuterom po cijeli dan sa slušalicama na ušima i očima prilijepljenim za ekran. Mrziš činjenicu da se tačno u 07.02 moraš nacrtati na bus-stanici, do koje ti treba tačno 4 minute da stigneš. Mrziš činjenicu da i, uprkos tome što je maj, još uvijek…
-
Banalije
Bloganje više nije u modi, jer su društvene mreže, ponudivši svoje fancy funkcije zadovoljile sve naše potrebe za ispovijedanjem, hvalisanjem, nadmudrivanjem, reflektiranjem… Sad bi se bloganje moglo zvati “statusanje”. Onako, u dvije riječi kažeš sve šta te muči, boli, veseli, gdje si bio, šta si radio, jeo i kako se osjećaš. Nema više previše priče, mnogo je toga što se mora stići. Pa, ipak, za neke to znači, stići na više društvenih mreža i objaviti, manje-više iste stvari, uz neminovne razlike koje sama mreža nudi svojim layoutom. Ali, neki od nas se ne zadovoljavaju tim mrežama, samim tim što nerado objavljujemo svoj privatluk pred oči javnosti, a naročito ne onima…
-
Tako prolaze dani
Stigne se mnogo toga u jednom danu, pa, ipak, imaš osjećaj da ti vrijeme uvijek izmiče, a ti ga nastojiš stići. Nakon ustajanja, pališ kompjuter i stavljaš kafu, ono, po defaultu.. prije je bila samo kafa. Malo doručkuješ, sjetiš da ćeš mijenjati broj telefona, pa pribjegneš kreiranju sigurnosne kopije sadašnjeg stanja na mobitelu, kako ništa ne bi izgubio prilikom prelaska na novi broj. LG stara mašina, ali to ne bi trebao biti razlog zašto se software za nju ne bi mogao instalirati i ispravno raditi, medjutim, javlja se greška. Do sada nevidjena, nešto kao SideBySide konfiguracija je pogrešna, pregledaj logove ili koristi sxstrace.exe, ako sam dobro zapamtila. Oko toga izgubiš…
-
Mi koji smo otišli
Dugo si se obmanjivao, predugo… U amanet ti je ostavljena država koju bi zbog toga trebao da voliš, i da se za nju zalažeš. Po prirodi stvari… Tek se sada pitaš, zašto? Kome si dužan da pripadaš? Zar, uopšte, moraš da ikamo pripadaš? You need to be logged in to view the rest of the content. Molimo Log In. Nisi član? Pridruži Se
Moglo bi Vam se svidjeti
Chlorella i spirulina i nisu toliko značajni za ishranu
Nesinhronizovana
Lokalno globalna analiza mene
-
Egocentrizam
You need to be logged in to view the rest of the content. Molimo Log In. Nisi član? Pridruži Se
-
Nemaš kome da se žališ
Čovjek, koliko god žalio druge i suosjećao sa njima, najviše, ipak, žali samoga sebe. Jer, kad se osvrne oko sebe, vidi ono što je prikupio za svoga boravka na planeti, i uvijek mu to izgleda nedovoljno. Mi smo akumulativna bića. Šta god vidimo želimo napraviti svojim. Ako nam to ne uspijeva, u agoniji smo, prolazimo pakao, isti onaj pakao o kojem pričaju živi da se dešava kao kazna za “neposluh”, poslije smrti. Pravila lijepog i ružnog, pravilnog i nepravilnog, dobrog i lošeg ponašanja postavljaju sami ljudi i oni jedni drugima prijete paklom ili obećavaju raj; nema tu nikakve vanjske sile. Čovjek je sam sebi najbolji sudac i kad se srdačno sažaljeva…
-
Šta ostavljaš iza sebe?
Prilično si izgubljen. Pred očima ti se odigrava život na velikoj sceni, a ti sve posmatraš iz svog, ma koliko ti se činilo velikog, ipak, relativno skučenog kruga znanja i imanja što si uspio da prikupiš za svoga boravka na Zemlji. Mnogo je tih nagomilanih, a nepotrebnih i stvari i ideja, koje bi kao smeće trebalo (od)baciti, ali ti se teško od njih odvojiti, vezan si… Iz nekog razloga gomilamo stvari koje nam ne trebaju. Tako se valjda osjećamo sigurnije, osjećamo da smo nešto radili, da smo bili dio nečega… gle, pa tu je dokaz! Razmišljaš, šta ostavljaš iza sebe. Ljudi umiru, niko nije permanentan na ovom svijetu. Pa, bio si…
-
Dopuštam, biram, odlučujem…
“Dišeš, možeš!” Rad na sebi potreban je tebi. Piši dnevnik uspjeha. Piši dnevnih zahvalnosti. Vježbaj primanje. Primjenjuj tehnike samorazvoja i samopomoći. Zakon privlačenja, akcije-reakcije, karme… zakon! Svi žele da vas nečemu nauče. Puni ste tudjeg znanja. Ošamućeni. Više ne znate ko ste, a htjeli biste biti svoji. Poznavati sebe. Saznati šta je ono za čim ti srce pjeva. Mnogo je toga, ali ništa tako značajno da ti život znači. Ne znaš, uopšte, ko si. 2014 je, zaista bila dubinsko istraživanje tehnika koje, čini se, svakim danom postaju brojnije. You need to be logged in to view the rest of the content. Molimo Log In. Nisi član? Pridruži Se
-
Kako biti cvijet
Čovjek ne zna ni šta bi zabilježio u bilježnicu. Nakon cjelodnevnog vrzmanja oko laptopa u istraživanju potencijalnih područja online djelovanja, osjeća se prazan i daleko od nadomka zlatnog rudnika kojemu se nada. Pokušava pronaći način da služi drugima onako kako bi i njemu bilo od koristi. Princip je jasan: pronaći nepokriveno područje (neudovoljenu potrebu), ponuditi rješenje ili pomoć i kreirati vrijednost za druge ljude, svoje “suekzistante”. Fokusiraš se, zatim, na ono što je dokazano funkcionisalo, pa razmišljaš da radiš istu stvar. No, sve ima svoj rok i razinu iskorištenosti. Nova ideja, svježa energija, to ti treba sad. Nešto što još nije vidjelo svjetlo dana, a prijeko je potrebno svijetu… i…
Moglo bi Vam se svidjeti
Ručak u travi
Chlorella i spirulina i nisu toliko značajni za ishranu
Parental unit
-
Sve što imaš je SADA
Kako pronaći svoj oslonac, ono trajno što čini život smislenim? Nestrpljiv si od nestrpljenja. Želiš da ispoljiš svoju kreativnost. Nešto u tebi hoće da procvjeta. Svi igraju svoje uloge, pričaju svoju priču i čini se da vjeruju u nju, samo ti još nemaš svoju. Ne možeš da je pronadješ.. Jer, na što god pomisliš da bi mogla biti tvoja uloga, odbacuješ s negodovanjem pošto nije dovoljno dobro. S pola od pola srca ustrajavaš na nevažnim stvarima koje su se, ionako, pokazale kao neplodonosne, jalove. Ipak, u nedostatku boljeg i dalje se prisiljavaš na repetirajuće radnje koje ti samo donose frustracije. Očaj je vrhunac izgubljene kontrole. Udaraš gdje stigneš nanoseći povrede…
Moglo bi Vam se svidjeti
Parental unit
Rehabilitacija Draže
Chlorella i spirulina i nisu toliko značajni za ishranu
-
Zaljubljen u cijeli svijet
You need to be logged in to view this content. Molimo Log In. Nisi član? Pridruži Se
-
Autobus kultura
You need to be logged in to view this content. Molimo Log In. Nisi član? Pridruži Se
-
Popis
“Bosanskim jezikom govori 52.86 % stanovnika BiH, hrvatskim 14.6 % stanovnika, srpskim jezikom govori 30,76% stanovnika, dok ostalim jezicima govori 1.57 % stanovnika.” Svi SERU na istom jeziku. You need to be logged in to view the rest of the content. Molimo Log In. Nisi član? Pridruži Se
-
Biti u pravu
Šta uopšte znači ono “bio sam u pravu”, kome je to važno, osim egu koji voli da se redovno oštri i održava u životu..? Ali, čovjek ne može a da ne zapazi da je, ipak, bio u pravu u nečemu! Zašto, ipak, mora da to kaže? Zašto mora to da zapazi? Onaj skorašnji osvrt na Brexit i rečenica “Već sutra će vijest biti zapretena i zamijenjena nekom drugom.” je, bio u pravu ili ne, ipak, validna. Nova vijest dolazi iz Istambula, gdje je “najmanje 36 ljudi je ubijeno, a preko 150 povrijeđeno u trostrukom samoubilačkom napadu i napadu vatrenim oružjem na istanbulskom aerodromu Ataturk”. (Oslobodjenje) Zašto svi moramo da javljamo i širimo vijesti? Strah?…
