O meni, iz prošlog života

Ako je vjerovati, u prošlom životu sam bila negdje u Texasu, otac mi je bio cowboy, a majka Irkinja. Moji preci su bili začetnici države, a ja sam nastojala da pomažem svima oko sebe.

U ljudskoj je prirodi, da se bar ponekad, u nekoj fazi života, zapita, otkud ja ovdje, na Zemlji, šta radim, šta mi je zadatak, radim li dobro, postoji li život poslije smrti… Obzirom da sam otvorena za razna učenja i saznanja, nije mi strana ezoterija, i vjerujem da naš sadašnji život nije konačan, te da smo bili i prije i da ćemo se opet vraćati u nekom obliku na ovaj ili drugi planet, sve zavisno od nivoa našeg spiritualnog razvitka.

Ali, šta smo bili u prošlom životu? Ako na svijet dolazimo sa nekim zadatkom, obično dolazimo da se usavršimo na tom polju. Nismo li to stigli u prošlom životu, nastavljamo u ovom i tako dalje. Okolnosti mogu biti različite, ali mi i naša zadaća je uvijek ista.

Kako znati šta nam je zadatak?

Uprkos izdašnom razmišljanju i istraživanju, ja svoj još nisam otkrila. Zato odlučih da je vrijeme kao što bi Oliver Mlakar rekao u nekadašnjoj Kviskoteci, da se uloži kvisko i zatraži mala pomoć.
Ovoga puta u vidu Delia Yeager, healer iz USA.

Prva stvar koju je vidjela, bila sam ja, na konju, prije nekih 200 godina. Moji preci su došli u ovu divlju zemlju mnogo prije nego što sam se ja rodila. Otac je bio kauboj, a mama Irkinja. Otac je došao ovdje još kada je ovo bila indijanska zemlja. Roditelji su bili dovoljno jaki, kako u ljubavi jedno za drugo, tako i u ljubavi prema životu, pa su zajedno sa nekoliko prijatelja, ovdje sagradili ranč, a onda i grad za prosperitet svih. Ti ljudi su bili stvarni začetnici države.

Ja, bivša, divila sam se svojim roditeljima u velikoj mjeri, i osjećala kao da im nisam dorasla. Željela sam biti od koristi na pravi način, kako je i moja majka bila, ne samo mome ocu, nego i izgradnji zajednice. Ja sam imala obrazovanje i prefinjenost, ali ono što sam stvarno željela je biti od prave pomoći ljudima i životinjama koje volim.

Nadalje, ja sam prirodni darovatelj i iscjelitelj, i da bih bila optimalnog zdravlja, jednostavno moram pomagati drugima. No, isto tako bih trebala da budem velikodušna i da primam kao što dajem.Moji vodiči su potvrdili da sam veliki darovatelj, ali sada više nego ikada, vrijeme je da počnem sa ovim drugim dijelom zadatka. Jer, isto kao što se ja osjećam kad dajem drugima, kako bi meni bilo kad drugi ne bi bili u mogućnosti da prime to što im želim dati.

Navela je primjer :
Recimo da ja volim da kuham, a prijateljica prolazi kroz jedan težak period. S obzirom da je ona dijabetičar ne mogu joj ispeći i odnijeti kolač, a to bih jako željela. Tako ono što želim darovati drugi nisu u stanju da prime.
Zbog naredne rečenice pišem cijeli ovaj post:
“Istina je da su davanje i primanje kao udisaji i izdisaji života. Oni su jedno te isto – ne možete imati jedno bez drugoga.”

Trebala bih, kao savjet, više tražiti pomoć od svojih vodiča u balansiranju davanja i primanja.
Pravo na slobodnu volju se ozbiljno shvata u Univerzumu i zbog toga se pomoć mora prvo zatražiti.
Za naše andjeoske pomagače nijedan zadatak nije prevelik niti premalen. Oni nas vole i žele nam pomoći.Bilo je ovo zabavno čitanje.
Ponekad stvari moramo staviti u drugačiju perspektivu, pogledati iz drugog ugla, i zapitati se:
Šta ako je to, stvarno, tako? I šta, ako nije… šta je onda istina?
Neke smjernice se u životu moraju imati kako ne bismo završili u totalnom haosu.. a to i nije neko rješenje.