Mamini biseri – pjesme
03.05.2008.
(Do sada objavljeno na Bloggeru…)
Mozak u leru
duša u pogrešnom smjeru
srce se bori
da ne izgori…
fino sam takla
dne samog pakla
i očaja ukus…
homo je
hominus
lupus.
Ti i ja ( i BH 🙂
Slike niču i promiču
kao da gledam film..
sve prašina, dim,
i sudbine mig!
Ti i ja, u tački jednoj
ti i ja
vremena svih…
Slike niču i promiču,
kao da sanjam baš,
sve prevara, laž,
zanos i draž,
ti i ja, u tački jednoj
ti i ja
vremena svih…
U logoru, u izbjeglištvu . . .
Ja sam neko
davno, daleko..
Iz magle iznikoh
U maglu ponikoh.
Zle sjene prate
gone me, brate
Viču i prijete
uhode klete
Noću me bole
i misli gole
A nema vode,
ni hljeba, rode..
Suton i zora
sve ista mora
Kako i kuda,
sa ovog studa?
fh, 19.06.1998.
Snovi
Nekuda snovi u daljinu mile
K’o jata ptica, prema jugu lete,
a ja snena, budim se iz svile
i maštam o tebi, puna tople sjete.
Tome sada ima mnogo ljeta,
davno su srca u zanosu bila
a , evo, opet miluje me sjeta
i opet srce širi svoja krila.
K’o ruža lati kad razlista svoje
i bagren nam miris u proljeće širi
ljubav je grane razgranala svoje
u mome srcu, i tvome, mili…
I kao da nikad ni proći neće
ta čežnja, dok u magli tvoj osm’jeh me zove,
i dok nada narasta do sreće
ponovo padam u čarobne snove…
/written by mama, somewhere in Denmark, 10 years ago..
08.03.2006.
Za boj spremne!;)
Tebi, koja za ljepotu znaš
još od vremena barbika…
tebi, koja si od pamtivjeka
maštala o Princu…
tebi, kojoj je pošlo za rukom
da ga pronadješ!
Tebi, koja još ljubiš žabe
A sve u nadi i sve džabe!
Tebi, koja izgubi
Zbog dužih nogu…
I tebi što dočeka
svoga čovjeka
Tebi što stalno pušiš
Lulu mira,
i tebi koja znaš
kako se svira!
TEBI koja si radjala,
bdjela, odgajala
A, bogami, i tebi koja (još) nisi!
Tebi, ženo, sa sto ruku..
I tebi sa jezika sto…
Tebi u suknji…
i tebi u panciru…
Tebi u muci,
i tebi u hiru…
DOBAR ovaj DAN želim!
A za svaki drugi se sama pobrini. 😉
Antika
Prethodni moji mjeseci bučni,
ništa drugo do antika jesu:
Čovjek svoju sudbinu ima,
i šta god da radi, izbjeći je ne može –
tako su Bogovi rekli!
Istina, puno znakova ima
na putu, upozorenja..
A možeš i Oracle pitat’.
No, čovjek je takav, ne obrati pažnju,
i očima ne gleda!
a kad se desi ono što bi se i inače desilo.. je li..
toga se sada prisjeti..
A ja, dugo slijepo upražnjavah hybris,
pa nemesis Božji stiže neminovno..
Bješe tu teatra, peripetija raznih,
katarza i ekstaza..
Sreća jedna, sve se svrši
kao dobra komedija!
(još uvijek se smijem!)
bolje, ipak, tako no iz Korinta Madea!
…
Ništa bolje danas nije
no što u antici bješe…
🙂
18.06.2005.
Nema dalje
iz ove kože
kažu ljudi,
što pamet beru
čitavog vijeka
ispočetka.
