You need to be logged in to view this content. Molimo Log In. Nisi član? Pridruži Se

Uzmi pero pa zapiši Dok se mis’o ne izgubi Jednom je tako bio jedan Svim’ tugu odnosio Ljubav i sreću dušama nosio A nikad za sebe ništa ne prosio. Jednom je tako bio neko Ljubavi pun, a ljubavi žedan Tražeći sreću , sreće vrijedan Izgubi nadu u dalekom gradu I ode putem, nebeskim čistim, Ostade svijet, bogami , istim. You need to be logged in to view the rest of the content. Molimo Log In. Nisi član? Pridruži Se

Moja je tuga velika kao more i nijednom se mjernom jedinicom ne može izmjeriti. Moja tuga je gotovo opipljiva, izjeda me, progoni, dah oduzima. Jesam li joj sama uzrok? Definitivno. Kad život krene nekim neočekivanim, manje poželjnim tokom, onda ga i sami još više usmjeravamo tamo. Neki destruktivni mehanizam nas oblada pa svim bićem uživamo u svojoj patnji, dok nam ona ne postane hobi. S vremena na vrijeme se trgneš. Poželiš sve ono što vidiš, što misliš da vidiš da drugi imaju. U iskonskom ljudskom nastojanju da im što više, da postiže više, da živi duže, nema gotovo ništa loše. Samo nama povremenim destruktivcima to izgleda smiješno dok smo u…

You need to be logged in to view this content. Molimo Log In. Nisi član? Pridruži Se

Nevjerovatno je mnogo djevojaka i djevojčica koje svakodnevno blogaju, a tu armiju pisaca naoružanih samo golim prstima i laptopovima odlučila sam da iskoristim… u pozitivnom smislu, naravno. S obzirom da sam i sama jedna od njih, a i višegodišnje iskustvo je iza mene, u stanju sam da procijenim da li i koliko vrijedi nečije švrljanje o svom životu. Neke od djevojaka i ne slute da imaju zlato na dohvat ruke, jer su im blogovi, osim dobro posjećeni,  i dobro  rangirani na ptretraživačima. You need to be logged in to view the rest of the content. Molimo Log In. Nisi član? Pridruži Se