Karma
Trenutno prepisujem stare dnevnike.. Stigla sam do svog dolaska u Dansku i prvih mjeseci boravka na Zapadu. Još je tako mnogo što želim završiti kako bih sama sebi upotpunila sliku o sebi. Uvidjam svoje greške, propuste, odmahujem glavom na neke postupke. Žao mi osoba s kojima sam došla u kontakt i koje sam nesvjesno povrijedila ili na bilo koji način, onespokojila. Moja površnost i nedostatak osjećaja i saosjećanja se nazire kroz većinu opisanih dogadjaja iz tog perioda, a nešto mi govori da će se tendencija nastaviti i narednih godina. Pa, i decenija. Ne znam zašto, smatrah se vrijednom, ali provlači se nit da sam beskrupulozno gazila po ljudima koje sam, zapravo, smatrala svojim ljubavima. U svojoj osami sam plela romantične mreže, maštala o prinčevima, srećnom kraju, a u kontaktima sa predmetima svojih maštanja petljala, zanovijetala i davala lažne nade.
Odnekud mi je doletjela misao , proizvod mojih dugogodišnjih samorazvojnih istraživanja, da sve što daješ to ti se vraća. To ima i svoj termin: karma. Ako je po tome, ono što trenutno imam na svim planovima je ono što sam dobila kao rezultat svojih postupaka u ranijim periodima života, pa i ovom u Danskoj. S jedne strane, održavala sam vezu na daljinu sa momkom koji je htio ozbiljnu vezu i nadao se braku, a s druge strane, šarenilu izbora koji mi se nudio moja radoznalost nije mogla odoljeti, te sam tako započela najmanje još jednu vezu “na licu mjesta”, valjda da nešto ne propustim. Sada sam sama neka marginalizirana strana koja se nada, a prilično je ubijedjena da su joj nade uzaludne.
