Cyber biće

Danas je internet preplavljen vijestima o smrti Jovanke Broz. Kad kažem, internet, mislim uglavnom na društvene mreže, jer  tamo sam najviše i prisutna. Ja sam cyber-biće, cvrkućem, lajkam, youtubam.. a, evo, sad i kokodačem. Po ko zna koji put, pokušavam da započnem svoju priču, da je pretočim u pisanu riječ, jer vrlo često osjećam potrebu da ono što radim stavim preda se, negdje na zid, u vidu TO DO liste ili, tek onako, da se nekom obratim. O, vodim ja dnevnike još odavno, ima tome i 20 godina. Jednom me to moglo doći glave, ali, to je jače od čovjeka.. ta potreba za ispovijedanjem.Posebno kad si sam, usamljen, osamljen.

Bilo profesionalno, bilo privatno, svi putevi vode ka računaru. Vremenom se čovjek navikne na tu spravu, pa mu postane sastavni dio života. Čovjek, pa samim tim i ja, biva uvučen u internet tokove, prati taj razvoj od samog početka i naravno, i sam poželi da objavljuje. Mislim da svaki zaljubljenik u Internet jednog dana odluči da ima svoj sajt, svoj kutak na Web-u gdje će da prezentira ono što radi, u vidu bloga ili, pak, nekog drugog produkta.