Mentalne vježbe . . . kad se ne o(ne)svjestih…

21.06.2007.

A taman sam bila izredala sve svoje uspjehe od rodjenja… sjetila se svih školskih petica, prve vožnje biciklom (bez pada!), sjetila se sezonskog rada na moru, pa primanja telefonskih poruka na recepciji jednog izbjegličkog centra, sjetila se sebe kao volonterske nastavnice matematike, pa kroz par godina naoružana novim jezikom okušah se i  kao prevodilac, sjetih se koledza i vozačke, pa posla u telefonskoj kompaniji, pa…
Da, dobro je to .. kao mentalna vježba…
A kako se samo sitna osjetih u šetnji ovogradskom promenadom.. kad mi se poče vrtjeti i mantati u glavi. Kako se samo nemoćno zaustavih i ogledah oko sebe u nadi da ću nekog vidjeti i zamoliti za pomoć.. jer nije mi dobro.. svijest mi se gubi, prekrasno predvečerje nestaje u nekoj magli..
Nigdje nikoga, samo auta jure.. nema im broja!
O, Bože, je li čovjek, zaista, sam na svijetu??
Gdje mi je sad  Zakon Privlačnosti i  Moć (pod)svijesti, Univerzalni Zakoni, gdje mi je Meditacija i pozitivno razmišljanje.. ?
Dobro je , tu su, uvjerih se da mi nije ništa.
Dobro sam, nije mi ništa. Smiri se, opusti se…
I onda osjećaj.. POBJEDE!!!
Strah .. još uvijek je tu..
Pred zgradom me opet sustiže višednevno znojenje mozga…
I kako čovjek zakaže u onome što najviše zagovara… kako sam sebi nije dosljedan ili se to sudbina samo igra?
“Hrani svoju dusu mirom
Hrani svoju svijest znanjem
Hrani svoje srce neogranicenom ljubavlju
Hrani svoje tijelo zdavom hranom
Hrani svoje relacije suosjecanjem” Tim Ong
Nista od navedenog nisam hranila pravom hranom… samo popila sam čaj od kamilice na sestrin nagovor.
I bilo mi je bolje. I.. onda opet.. osjećaj POBJEDE!!!
I Verka koja pjeva svoj “Danzing”..
I.. Selma još uvijek ima tijelo… i ja još uvijek pjevam k’o prava..
Sve je ovo život.
Živa sam! 🙂