Carpe diem

Vrijeme je, konačno, da se stavi tačka na neslavnu prošlost. Vrijeme je za sadašnjost. Carpe diem…

I kao i uvijek, opet mi je pomogao, i to sa izjavom koja me je, isprva, do koštane srži povrijedila, ali u pravu je.
Sama pala, sama se ubila…
Tako bezobzirno može reći samo čovjek koji niti voli, niti je, ikad, volio. Kukavice, slabići, zečija srca. Rekla sam mu da je najljigavije i najsebičnije biće na svijetu. I ostajem kod toga…

Vrijeme je za pokret, vrijeme za novi život, nove pobjede, nove ljubavi i možda nove poraze.
Sve je to život…

Ne nose me neke uzvišene misli. Ne uspijevam stići svu tu najezdu ovih praktičnih svakodnevnih misli… Toliko je toga u zraku.. A sada, hvala Bogu, ili zašto ne reći, hvala Univerzi, koja mi pokaza i objasni kako u njoj stvari stoje. Sve mi je postalo kao neka religija, mada puno jednostavnije, logičnije.

Ti si ono o čemu misliš najviše vremena.

U tebi se krije ogromna moć, snaga, potencijal. Trebaš to znati iskoristiti. Kako?
Koristi svoju (pod)svijest.

Sad se sjetih, uvijek je govorio da vjeruje samo u svoju savjest. Zar ovoliko kasnim za njim? 🙂