Reaktori

Juče su, dakle, Britanci izglasalli izlazak iz EU. I tako, dok jedni žele u nju, drugi bježe iz nje.
Odavno čovjek ne želi da ulazi u polemike… mišljenja i stavovi, ionako, nemaju važnosti. Kada je vijest svježa, ljudi se obično nadmudruju i prognoziraju dalji tok dogadjaja. Radjaju se šale, skečevi, vicevi, posteri… Oni, pak, ozbiljniji, donose opširne analize, iznose zaključke zbog čega se nešto dogodilo i , dakako, imaju i viziju budućnosti pod novim okolnostima. Šta to, ipak, sve znači? Već sutra će vijest biti zapretena i zamijenjena nekom drugom. I tako otkad je svijeta, trudimo se biti u toku, zarad vlastitog opstanka.

Interesantno je kako se ljudi, uvijek i nanovo zapletu u sve te političke igrarije, žive naveliko ono što neko drugi servira, pa izdašno reaguju. Reakcija je sve što znaju. A to je, izgleda, upravo ono što se od njih očekuju: da budu zaokupljeni svim drugim, samo ne sobom i vlastitim životom.
U tu svrhu se odlično uklapaju i sportska dešavanja, velika takmičenja, UEFE, FIFE etc. Uzbudjenje je u zraku, oduševljenja pobjedama i razočarenja porazima dragih ekipa. Nekako se vežemo za te timove, kao da se tamo odvija  igra na život i smrt. Kao da će se na tom terenu, upravo, razriješiti svi problemi na planeti, siromašni obogatiti, bolesni ozdraviti, ratovi iskorijeniti. Igra na život i smrt odvija se, upravo, negdje drugo, dok ti pratiš loptu na malom ekranu.