Začarani krug

Život nam se sve više usložnjava, a mi imamo sve manje slobodne “radne memorije” da možemo procesuirati sve to čemu smo svakodnevno izloženi, i fizički i psihički. Sami smo se upleli u mrežu informacija i ta aždaja prijeti da nas potpuno proguta. Ne možeš više ni ući na neku od mreža a da ne budeš zasut svekolikim informacijama i vijestima i sve se nameću kao važne. Trebaš biti u toku sa političkom situacijom, sa lokalnim zbivanjima, zdravom prehranom, naučnim otkrićima, ne smiješ propustiti ni poslednji status poznatih ličnosti, kao ni samorazvojni savjet dana…
Onda svi ti “prijatelji” što kače slike sa odmora i traže pažnju, baš kao da si dužan svjedočiti svakom njihovom koraku. Svaki smisao za mjeru se prevazišao, niko ne razmišlja o tome da je sve to tako bezvrijedno u onom čisto ekzistencijalnom smislu. Mudrost i znanje je podređeno trenutnim impulsima i niskim strastima jer su ljudi .. nesretni i nezadovoljni. Prekomjerna aktivnost ukazuje da se nešto iza scene dešava… more je uzburkano. Nemam snage da se izlažem tuđim burama, kad i svojih imam previše.
Sve češće samo uđem i izađem, jer mi je dosta tog začaranog kruga.