Vještačko beskrupulozno grabi naprijed
Život se odavno počeo preseljavati negdje izvan grubog materijalnog, još od onda kad se na Eurosongu živa muzika i dirigovanje zamijenilo koreografijom, performansima i vizuelnim efektima.
Kao da smo svi prešli u novu dimeziju doživljavanja, fokusiranu na izdvojenu stvarnost. Metaverzum je započeo odavno samo ga nismo bili svjesni. Kidnapovani smo društvenim mrežama i tu počinje naša virtualna stvarnost, socijaliziranje, centar dešavanja. Fizički postajemo inertni, minimizirani ali zato u svijetu objava, komentara, slika i lajkova postajemo ekstremno angažovani i tu se odigravaju sve glavne životne bitke. Gorimo od želja da dijelimo sadržaj, tražimo pažnju, zavisimo od mišljenja nepoznatih ljudi .
Sada AI beskrupulozno grabi naprijed u osvajanja, zapravo su to ljudi koji stalno traže što manje angažovanja i preuzimaju linije sve manjeg otpora…
Neki je koriste kako bi zadržali voljene ljude i stare osjećaje u životu i kada su ovi već odavno napustili ovu našu fizičku stvarnost, kao da su jedva dočekali dolazak tehnologija da prkose prolaznosti svega.
Jer kako se pomiriti sa nestankom onog što nam uljepašavaše dane..? Bliski ljudi, poznati glasovi, umjetnici… Kako ih pustiti da odu kad nam je toliko značilo sve ono što su u nama proizvodili…?
I, evo, sada možemo da ih kloniramo. Njihovo lice, njihov glas .. i da ih oživljavamo po stoti put.
Pitanja se postavljaju svakorazna, ponajviše ona moralna, reakcije su katkad burne ali sve češće i reakcije oduševljenja.
A šta je sa linijom manjeg otpora..? Zar nas je kompleksnost života i rastući globalni problemi načinilo toliko slabima da ćemo prepustiti mašinama da sve za nas obavljuju, uz našu minimalnu angažovanost jer nemamo mentalne snage da se kao ranije hvatamo u koštac s problemima..? Kloniraćemo sve ljudske atribute preko naredbi AI alatu i onda posmatrati svoju kreaciju. Pravićemo ispravke i zadovoljiti se s time, jer da nešto stvorimo iz temelja više nije moguće?
Kako god, novo doba je tu i došlo je da ostane.. Iako smo svjesni da je sve vještačko i da bića koji to izvodi više nema, ipak, osjećaji su tu, i ne mogu se negirati.
Hoćeš li prihvatiti novu stvarnost ili žaliti za starom… samo je do tebe. I mene.
