Trenutak introspektive

03.06.2006.
Trenutak introspektive

Vrlo dobra iz svedskog! Hm.. od silne najezde stranih jezika, moj vlastiti je postao jako stur, a moj stil izrazavanja samo puko- obavjestajan.
Citam pojedine bloggere i razmisljam, toliko prekrasnih stilova i nadarenih pisaca… Pitam se kako ce sve ovo izgledati za koju godinu ili deceniju..? Hocemo li saznati sve o drugima od njihovog rodjenja, svaki dogadjaj, svaki trenutak srece, osjetiti njihovu auru?
Pisci koji pisu svoju biografiju, hm, interesantno.
Sa svedskim je gotovo, a na jesen mislim uzeti njemacki.
Kud je poslo neka ide. Jezici i puko upoznavanje forme, pravopisa, glagola i pridjeva.
A sadrzina ostaje negdje … u osjecajima.
Kojih nema.
Ili ima?
Nekad sam odlicno poznavala svoju unutrasnjost, svaki treptaj u sebi analizirala i znala mu uzrok.
Nadugo i nasiroko raspredala o plimama i osekama u sebi.
Sad… trazim ostatke po coskovima.
Gdje sam se izgubila…?
Kad ne glumim sebi i drugima da je sve u redu i da sam nista drugo do sami optimizam, onda svodim racune.
U danima kad moj sin nije sa mnom kao danas ( “Da li su ono ospice ili samo alergija?”) pitam se sta radim u ovom gradu.
Ucim jezike?
Zar ih se nisam dovoljno naslusala?
I zar nisam dovoljno naucila?
Htjela sam samo snove da ostvarim, nadala se tome..
Kad ono.. jezici.
Plaze oko mene, ostri, crveni, oblizuju me cijelu..
A ni malo nije eroticno! 🙂
(Evo, opet, OPET sam zavrsila optimisticno.. stvarno sam nepopravljiva.. 🙁 )
Postavljeno u 12:16, 2 komentar(a)