Šta je to u ljudskom biću pa osjeti taj zanos (da li je to zaljubljenost?) kad čuje neki glas, kad osjeti nečije prisustvo, kad prorade sjećanja..? Neki nas ljudi inspirišu, neki odbijaju, a neki su nam jednostavno dragi. Čovjek misli da može da upravlja svojim mislima i osjećajima, taj nadobudni lik u nama vjeruje da ga ne može  ništa iznenaditi. Vjeruje u svoju uslovljenost i osjećaj logike da neki ljudi i neke stvari ni pod kojim okolnostima ne idu skupa. A onda ti neki ljudi, ma koliko izgledali beznačajni, regularni, učine da negdje u dubinama tebe proradi crv, nepoznat i pomalo opasan, i tebi, tako nedodirljivom i naivnom, ukaže da, uopšte, nisi toliko moćan…