Da li je to objavljivanje na netu samo za sebe, neki egoistični čin, čisto da se ostavi trag i nešto za podsjećanje na minulo vrijeme na ovoj planeti ? Jer, sa zebnjom svjedočiš onome što su rekli ini pisci i nepoznati autori o prolaženju vremena i o zaboravu. Da vrijeme prolazi dokaz su bolna ledja ujutro po ustajanju, teške noge na kraju dana, a koljena osjećaš tek toliko da zaključiš da nisu kao prije lagana i dobro podmazana. Zaboravljaš rapidno sve što bješe, davno ili skoro, a “prohujalo s vremenom” sve više ti ima smisla. Pusta mladost prodje… Odakle to “pusta”, kad je mladost sve samo ne pusta, ali prodje li ili se…