Šta je to sreća? Je l’ vidljiva, opipljiva? Mora l’ se biti kadar Il’ se treba biti mudar Pa tu sreću sresti.. I zavesti?   Ja ti , eto, tako, eto Danima Poljima Širokim Nogama Krupnim Koracima dužim Rukama tražim, pogledom kružim Da tu, nazovi, sreću – skužim!   Nigdje nema Ni izdaleka! Il’ ja, baš, i ne vidim dobro…? Gore samo plavo, modro Zeleni se polje dolje Tamo i ovdje Lista bilje Sve od milje I pčele se ljube Šapuću ptice Čedno, medno I očigledno!   Jedan bijeli drugog bijelog Labuda budi I jato ružnih pačića malih A jezero, eh baš cijelo Kao da neku uzbunu sprema Al´ te…