Sreća

Šta je to sreća?

Je l’ vidljiva, opipljiva?

Mora l’ se biti kadar

Il’ se treba biti mudar

Pa tu sreću sresti..

I zavesti?

Ja ti , eto, tako, eto

Danima

Poljima

Širokim

Nogama

Krupnim

Koracima dužim

Rukama tražim, pogledom kružim

Da tu, nazovi, sreću – skužim!

Nigdje nema

Ni izdaleka!

Il’ ja, baš, i ne vidim dobro…?

Gore samo plavo, modro

Zeleni se polje dolje

Tamo i ovdje

Lista bilje

Sve od milje

I pčele se ljube

Šapuću ptice

Čedno, medno

I očigledno!

Jedan bijeli drugog bijelog

Labuda budi

I jato ružnih pačića malih

A jezero, eh baš cijelo

Kao da neku uzbunu sprema

Al´ te sreće, a te sreće,

Nigdje, ama baš nigdje

Ni na karti nema.

Da l’ se možda krije

U pčelinjem letu

Labudjem krilu

Mirisnom cvijetu..?

Ili možda spava

Na dnu jezera sama

Pa, ko zna, možda i ona sada

uzalud traga za nama?