Pat pozicija

Hodajući u svojoj samoći, uzduž i poprijeko gradom, koji se sve više osjeća kao zatvor, ne otrgoh se utisku da, bez obzira na sva duhovna traganja za oslobođenjem od ovosvjetskih zamki i patnje, još uvijek osjećam ogromnu prazninu i žal za nedoživljenim stvarima, mjestima, događajima. Osjećam se neiživljeno, tužno, usamljeno. Dok prolazim pokraj kuće iz koje dopire miris tek pečenog hljeba koji se miješa sa mirisom rascvjetalog cvijeća, osjećam nostalgiju za domom, porodicom, pripadnošću. Toliko pročitanih knjiga o tome kako se trebamo “odvezati” ne vrijedi ni pare kad smo pred naletom tih osjećaja što provaljuju iz same utrobe podsvijesti i ruše sve sagrađene imaginarne kule umišljenosti da možemo biti sami.