Haragei noćaš šuti. Smiraj je dana i već sam danas dobila dovoljnu količinu onoga na što me haragei gotovo uvijek uspozori. Tresne me svaki put iznova, kao da nikada to neću uspjeti svariti.
A znam… sve znam.
Čaša je ispijena, mada mi se čini da je nisam ni počela piti. Ali, drugi jesu, sve do dna i još uvijek piju?!
Sve se desi tako brzo.
Da li sam samo sanjala?
You need to be logged in to view the rest of the content. Molimo Log In. Nisi član? Pridruži Se
