10.10.2006.
“Zamisli da svi ljudi na Zemlji žive u jednoj istoj kući. U toj kući ima puno prostorija i puno vrata. U nekim sobama postoje učitelji: u jednoj je Isus, u drugoj Buda, u trećoj Muhamed i tako dalje. Postoje i sobe bez učitelja, tamo se ljudi mole Suncu, Mjesecu i Prirodi. U mnogim sobama ne postoji nikakva religiozna vjera ali su ljudi, ipak, sasvim zadovoljni.
Postoje ljudi koji lutaju od sobe do sobe u žudnji za smislom i zajedništvom. Njihova težnja je tako jaka da ne vide ono što je tako fantastično , naime, kuća nema krova. Ako gledaš gore vidjećeš da nijedna soba nema krova, a ono što se nalazi iznad kuće je sve ono za čim ljudi čeznu : ljubav, radost, harmonija…
Ja to zovem Bogom ali postoje i druga imena za to. Radost i ljubav su smisao života. Nauči se da hodaš raznim sobama. Uči iz onoga što se govori, idi dalje i uči još više. Čuvaj se na putovanju i ukazuj uvijek poštovanje i skromnost prema svemu što vidiš i čuješ. Ne zaboravi da ne postoji nikakva apsolutna istina, u tvom svijetu postoji samo tvoja istina. Neka ta istina bude fleksibilna i traži uvijek radost, sreću i dobrotu, gdje god ideš. Tako ćeš uspjeti.”
Ne znam da li sam ikad pročitala nešto bolje od navedenog teksta. Tako jednostavno, a tako poučno.
Citat je prevod drugog citata, autor nije naveden.
