Bilježnica

  • Bilježnica

    Reaktori

    Juče su, dakle, Britanci izglasalli izlazak iz EU. I tako, dok jedni žele u nju, drugi bježe iz nje. Odavno čovjek ne želi da ulazi u polemike… mišljenja i stavovi, ionako, nemaju važnosti. Kada je vijest svježa, ljudi se obično nadmudruju i prognoziraju dalji tok dogadjaja. Radjaju se šale, skečevi, vicevi, posteri… Oni, pak, ozbiljniji, donose opširne analize, iznose zaključke zbog čega se nešto dogodilo i , dakako, imaju i viziju budućnosti pod novim okolnostima. Šta to, ipak, sve znači? Već sutra će vijest biti zapretena i zamijenjena nekom drugom. I tako otkad je svijeta, trudimo se biti u toku, zarad vlastitog opstanka. Interesantno je kako se ljudi, uvijek i…

  • Bilježnica

    Živi

    Da li je to objavljivanje na netu samo za sebe, neki egoistični čin, čisto da se ostavi trag i nešto za podsjećanje na minulo vrijeme na ovoj planeti ? Jer, sa zebnjom svjedočiš onome što su rekli ini pisci i nepoznati autori o prolaženju vremena i o zaboravu. Da vrijeme prolazi dokaz su bolna ledja ujutro po ustajanju, teške noge na kraju dana, a koljena osjećaš tek toliko da zaključiš da nisu kao prije lagana i dobro podmazana. Zaboravljaš rapidno sve što bješe, davno ili skoro, a “prohujalo s vremenom” sve više ti ima smisla. Pusta mladost prodje… Odakle to “pusta”, kad je mladost sve samo ne pusta, ali prodje li ili se…

  • Bilježnica

    Kako voljeti sebe?

    Koliko god materijala pročešljao, koliko god videa odgledao, koliko god knjiga pročitao… jedna ista tema se ponavlja: ljubav prema sebi. Ako niste zadovoljni životom, objašnjenje iz tone njuejdžeovskih materijala je da ne volite (dovoljno) sebe. Iz toga proizilazi da ti, ne da ne voliš sebe… ti sebe ne podnosiš. To što činiš sebi niko ti ne bi. You need to be logged in to view the rest of the content. Molimo Log In. Nisi član? Pridruži Se

  • Bilježnica

    Minimizirana

    Gotovo neprimjetno dani se pretvore u mjesece, a mjeseci u godine – iščekivanja. U borbi sa samim sobom čovjek obično izgubi. Izgubi jer je podijeljen na ono što jeste i na ono što bi trebao biti. U jazu izmedju to dvoje nalaze se svi njegovi konflikti, patnja, tuga, očaj.  I nada da će jednom, ipak, uspjeti da se otrgne. Nada bi trebala biti dijagnoza. Ona je vjerovanje u ono nešto, u čiju se istinitost rijetko kad uvjerimo. Vjerovanje i nadanje je samo rasipanje energije. Svaka misao u kojoj si odvojen od sebe i projiciran u budućnosti ti uzima djelić energije. Vrati se sebi i budi tu. Zašto smo odsutni od sebe i zašto smo se rastegli do vječnosti, a…

  • Bilježnica

    O sigurnosti

    Čudim se ljudima koji djeluju sigurni u ono o čemu govore. Ja nikad nisam. Da li treba sumnjati baš u sve? Stavljati znak pitanja na sve što čuješ, vidiš, pomisliš? Jer, ako to isto prenosiš drugima,  transmisija se u svakom slučaju iskrivi. Jesu li naša čula, misli i osjećaji varljivi? Kome ili čemu možemo u potpunosti vjerovati? Ne mogu se načuditi ljudima koji su svoj život vjenčali za neku od religija. Kako mogu prihvatiti mrtvo slovo na papiru, pa i neka je pisano tako davno i neka je “božja riječ”?  Za mene to nije. Baš zato što je pisano tako davno sve manje ima smisla. Za ljude koji su živjeli u doba proroka…

  • Bilježnica

    Drugorazredno biće

    Taj osjećaj nedovoljnosti, neispunjenosti… osjećaj da vrijeme izmiče, a još uvijek nemaš svoju bazu, svoj original života. Neki “ostvareni” likovi podstiču na razmišljanje, slažeš se sa njihovim vidjenjem stvari, tako ih promoviraš, prevodeći njihove riječi… ali to ne pomaže da imaš sebe, niti znaš šta je to šta, zapravo, hoćeš. Šta je NAŠ doprinos svijetu? Iz nekog razloga smatram da bismo ga trebala imati. Neki od likova uvjeravaju da nismo rodjeni ni sa kakvim ciljem života i da je dovoljno da mi budemo MI. Ali, šta ako želiš doprinijeti.. Šta je ono što znaš i što možeš dati svijetu? Kopiranje i ponavljanje tudjih riječi čini te samo papagajem i plagijatorom, čini te drugorazrednim bićem.…

  • Bilježnica

    Ispunjenje želja te neće učiniti sretnim

    Konfuzno vrijeme. Biti dramatičan, biti objektivan, biti patetičan.. pitanje je sad. Savjetovati više nikada nikoga nemoj. Svjedok si da čovjek ni sam sebi ne može vjerovati, ne može si biti dosljedan, pa kako onda drugima da dijeli savjete? Kad nakon cijele vječnosti očajnog maštanja i još očajnijeg djelovanja dobiješ ono o čemu maštaš, ispostavi se da ga ne možeš ni održati ni zadržati, i da te tvoje staro “ja” ,  naviklo na ”hod po ivici” uporno vraća nazad, sve dok se , munjevito brzo, ponovo ne vratiš na staro. Onda opet potraga za trajnijim rješenjem, srećom koja će duže trajati. Primjećuješ da čovjek kad dobije ono što želi, uopšte više…

  • SE

    Izazov

    23 godine od deportacije iz rodnog mjesta. Mjesec i po dana straha, izbivanja, gladovanja, mraka i svjedočenja. Odvodjenja, pljačke, paljevine kuća i sela, ubijanje. Na kraju, hladan i go beton tamnice. Ogromna masa povaljanih ljudskih tjelesa. Uzani prozori, daleko od dohvata ljudske ruke, i tek poneka žarulja osvetljavali su nemoć. Osjećaj gušenja. Vani jedna česma za umivanje, i klozet u vidu livadice iza pomoćne zgrade. Onda deportacija. “Smrt fašizmu – sloboda rokerima”, rekao je neko. Život se, ipak, nastavio, sa svim svojim usponima i padovima; ta životna sila i želja za ispunjenjem ruši pred sobom i traume i loša iskustva i ponovo uspostavlja neki, nazovimo, normalan kolosijek. Mladost i životne…