Bilježnica
-
Utrka s vremenom i mislima
Toliko je toga što čovjeku proleti kroz glavu u samo jednom danu, da je pravo čudo kako je glava još uvijek na ramenima. Od samoj jutra, kad se probudiš u cik zore, gotovo tačno u istu minutu, istog sata, pa jurcaš po ovozemaljskom životnom prostoru, prikupljaći stvari i snagu za predstojeći dan, dok se snalaziš sa poslovnim zadacima i odmjeravaš snage s kolegama, pa sve dok se ne dogegaš kući, umoran i energetski očerupan, i još ono malo sati što ti ostane dok opet ne moraš u krevet, s nadom u bolje sutra, cijelo to vrijeme u glavi zuji svekolika aktivnost. Uglavnom iste stvari kojima si se godinama programirao. Rado…
Moglo bi Vam se svidjeti
Zaljubljen u cijeli svijet
Amor fati
Chlorella i spirulina i nisu toliko značajni za ishranu
-
Nikome nisi dužan biti zabavljač ili psiholog
Ovo je država gdje je socijalnost visoko tražena roba… budi socijalan, pa makar bio i najgori čovjek na svijetu. Sve ti je oprošteno, samo ako si društven. Daj im osjećaj da te poznaju, da znaju tvoja mišljenja, tvoja kretanja, tvoj život.. i onda ne predstavljaš nikakvu opasnost, i nemaju razlog da sumnjaju u tebe.Za mene je ta socijalnost samo nesvjesna radnja bježanja od sebe., bježanja od agonije sadašnjosti, dosadnog posla, bježanje od cijele životne situacije. Kad govore i s drugima razmjenjuju svoja blebetanja to je siguran način da pobjegnu iz sadašnjeg trenutka, a ko zna, možda će neko da im da rješenje njihovog problema, saznaće nešto novo! Informativnost je dobra,…
-
Agonija
Pošteno sam zaglibila na svim frontovima, ali još sam na površini i .. plivam nekako… inače, u plićaku. Gušim se, ali istrajavam u ovoj mutnoj vodi beskrajne peripetije. Uglavnom sam sama sve sebi priredila, zakuhala kašu agonije pa je sada moram i da kusam. Zapravo je sve jedna velika nerazumljiva zbrka, koju ne umijem ni da opišem, ne znam odakle ni početi ni gdje završiti, a ni šta bih trebala opisati. Pišem samo za sebe, da se rasteretim, možda malo rastabirim misli i razbistrim osjećaje. Već dugo se batrgam u tom blatu da sam na njega već i navikla, opravdavam svoje postupke i nastavljam dalje, malo razumno, a više sa…
-
Gladni još nisu siti, a nikad neće ni biti
Prije dvije godine učili smo da peremo ruke kako bi smanjili rizik od zaraze COV-Sars2 virusom, u narodu poznatijim kao korona, Covid 19 i tako.. Ove godine nas uče kako da pronađemo najbliže sklonište i kako da se u njemu ponašamo u slučaju da ovaj najnoviji, Putinov rat, eskalira i preko granica Ukrajine i pretvori se u nuklerani rat, “sa posljedicama koje do sada nismo vidjeli”. Kao što već mrežama kruže sličice kako ćemo omražene korona-maske zamijeniti sa gas-maskama, tako se sada umjesto toalet papira koji se manijakalno kupovao na početku pandemije sada kupuje brašno i ostale “zlu ne trebalo” potrepštine. I tako, preko noći se desi preokret, te nas…
-
Pred liftom
Nastojim da se držim podalje od zaključaka. Šta može obični čovjek da zaključi, a da bude valjano? Tako ograničena jedinka ne treba da gubi vrijeme na rezolucije i odluke, donesene iz skučenih uvida i spoznaja obojenih ličnim preferencijama. Zanos je sve što imamo. Jurcamo okolo i razbacujemo se “znanjem”, samo da bi se osjetili moćnima u cjelokupnoj ovozemaljskoj nemoći. U svom tom nastojanju da oduševimo druge zapravo nemamo sebe, pa kao da druge dozivamo, vidi me, vidi me.. bar me ti vidi, jer ja sebe ne vidim. Pronađi me, jer ja se ne nalazim. U svim tim vratolomijama međuljudskih odnosa, tražiš utočište, svoju malu oazu.. ono biće s kojim bi…
-
Da nije tužno bilo bi žalosno
Ako se malo želi izaći iz komfor zone (a to svakako treba povremeno), sada je prilika na pretek: samo komentariši objavljene članke o koroni i vakcinama! Dobićeš pljuvanje, uvrede, najgore etikete.. a to je dobro za duhovni razvoj, valja ego izdržati sav taj samoizazvani linč. Mnogi se i ne usuđuju, jer lakše je slagati se s većinom, biti ljubazan… nekritičan. Ali, kako se slagati sa nerazumnom i nezahvalnom bagrom koja pljuje i onaniše po svemu što se objavljuje, kao da ih neko tjera da to prate i čitaju, pa moraju da reaguju na svaki šum onoga što im ne odgovara. Imam osjećaj da bi popljuvali i Isusa i Muhameda da…
-
OTAC
Da je živ danas bi punio 84 godine.Kakva kombinacija životnih sastojaka u samo jednoj živućoj instanci ljudskog roda. Djetinjstvo, možda bijedno, bez mnogo perspektive u ondašnje vrijeme i na ondašnjem mjestu, malenoj zabiti malene provincije, Bogu iza leđa, što bi rekli da budu više slikoviti. Velika porodica, siromaštvo. Tvoj prvi veliki iskorak u svijet je odlazak na služenje vojske. Ona ti je jedna od životnih škola, tu si vidio svijeta, bar ono do Ohrida u Makedoniji. Tu si naučio pisati, doduše samo ćirilicu, ali i to je dovoljno da se možeš javiti kući. Vratio si se mlad i snažan, novim govorom obogaćen, iskustvima koja znače moć u tvome selu i…
-
Kako je sve počelo
You need to be logged in to view this content. Molimo Log In. Nisi član? Pridruži Se
-
MAJKA
I tako, umrla je moja majka, tog mračnog 24. novembra. Nismo je uspjeli zaštiti od prokletog virusa korone, uprkos namjerama i preduzetim mjerama. Koga kriviti, da li ima smisla… ? Ogorčena sam bila i na svoju porodicu i na cijelu državu. Tužno… i prazno se osjećam. Nemam više majku. Bog zna da je i nisam imala zadnjih godina.. bila je nedostupna u svojoj starosti i bolesti… slabog sluha i duha. Možda joj se nije ni živjelo.. Ali, ipak.. mi djeca smo željeli da živi još mnogo godina.. Radi nas, valjda. Sebično? Vjerovatno nije, već vječita dječja želja da su roditelji uvijek negdje tu, dišu i žive. You need to be…
-
Otac mog sina
“Mi moramo shvatiti da je on već momak od 17 godina, dovoljno odrastao i zreo da ima pravo na svoje mišljenje i stavove pa makar se nama dvoma neki od njih i ne svidjali. Srećom, on je i pametan momak čije ponašanje ni po čemu ne odstupa od ponašanja ljudi njegovih godina. Upravo zbog toga ni mi nemamo pravo da ga nešto pretjerano kritikujemo ili ispravljamo. Posebno ne ako svoje kritike zasnivamo na autoritetu roditelja koji samo time što su mu roditelji smatraju da imaju pravo da mu odredjuju šta i kako treba da radi, čini, misli… You need to be logged in to view the rest of the content.…
-
San
You need to be logged in to view this content. Molimo Log In. Nisi član? Pridruži Se
-
Bilježnica – blog od 3 decenije
Šta je to bilježnica, i koja joj je svrha? Sve je počelo kao lični dnevnik u kojem su se našli stari tekstovi koji su nekad bili u papirnoj formi. Sa pojavom bloga početkom 2000-tih uskočila sam i na taj voz i počela piskarati na blogger .ba kao novopečena mama. Tako je otpočeo sasvim drugi period pisanja dnevnika, pisanje za publiku. Više nisi mogao biti tako intiman kao sam sa sobom, pa si pisao ono opšte-prihvaćeno, ne suviše lično, ali, ipak, nešto što ostavlja lični trag. Medjutim, sve to jednom predje u monotoniju, naročito ako nemaš o čemu da pišeš, ako ti život krene nekim tokom kojem se nisi nadao i…
Moglo bi Vam se svidjeti
Rijeka života
Chlorella i spirulina i nisu toliko značajni za ishranu
Tako prolaze dani
-
Doba virusa
Pisati, to je jedino ostalo. Istresi sve što imaš, iako si možda prazan. Dani liče jedan drugom kao jaje jajetu. Pandemija koronavirusa je još u toku, i svi smo zaledjeni u vremenu. Više se ne opiremo toliko, prihvatili smo stanje kakvim su nam ga predstavili: Koronavirus odnosi žrtve, bolnice su opterećene. I u jednoj Švedskoj koja jedva da ima 10 miliona stanovnika, padaju žrtve, mnogo više njih nego u drugim nordijskim zemljama. Bar sudeći po statistici. Mediji nas izludjuju sa kontradiktornim vijestima, dokaz opšteg nesnalaženja. Teoretičari zavjere takodje doprinose konfuziji. Strategija funkcioniše, strategija možda ne funkcioniše, saznaćemo za par godina. Virus se brzo širi, virus se ne širi tako brzo,…
-
Attachment
Potreba da se ispoljiš, da stvaraš, radiš, pišeš.. da nešto postigneš. Šta je to nešto, što će ti donijeti smirenje, osjećaj ispunjenja, sreće…? Kao kad dobiješ oveću svotu novca, pa pun sebe kupuješ sve što si ikad poželio. Zamišljaš sebe u tom zanosu, taj trenutak je zaledjen, zamrznut, zauvijek sačuvan, ovjekovječen. Uhvaćen. Pokušavaš saznati ovaj svijet. Valjda se kaže spoznati? Još ti sve samo izaziva češanje po glavi. Vjerovanja ti prilično izazivaju nespokoj, ne tvoja, već tudja vjerovanja. Jer ti ne osjećaš da ih imaš, čak šta više, ne osjećaš da su ti ona, uopšte, potrebna. Konfuzno vrijeme. Osim zime, hladni su i odnosi, zaoštravaju se, osjećaš nesigurnost još veću…
