-
Atma – tvoje istinsko biće
Kroz život radih najrazličitije stvari: nekad sam zapisivala tekstove pjesama, na hiljade njih, bilježila nazive filmova i glumaca, pisala dnevnik svog “nesrećnog” života kao i svaki tinejdžer. Onda učila jezike, čak i u nemilim uslovima izbjeglištva, zapisivala riječi engleskog rječnika, neprestano učila, radila, istraživala. Već tada su mi nudili (volonterski) posao nastavnika, jer su u meni vidjeli nekog “ćatu”.Ali nemirna priroda nije dala mira, tjerala me dalje, još jezika, još škola, još nauke. Vrlo rano uskočih na voz informatike, i nešto kroz škole, a više sama upoznah osnove obrade teksta, grafike, CMS, web, video produkcije… ITIL, serveri, affiliate marketing, ecommerce… šta sve ne!Okušah se u tehničkoj podršci, Apple proizvodi, Microsoft…
-
Nema se volje za tuđe nevolje
Zar ljudi ne bi jednostavno mogli da se pobrinu sami za sebe, ne moraju gledati lijevo i desno kako drugi žive, i kako bi im drugi mogli pomoći, samo zato što su u životu imali više “sreće” ako ne i pameti, više kapaciteta da se hvataju u koštac sa životnim izazovima. Jedinka je prepuštena sama sebi, i zavisi od dobre volje i dobročinstva drugih. Zaboravlja da na ovom svijetu ne postoji nešto što se zove “besplatan ručak”. Ako si ga nekad i dobio, platićeš nekako, možda ne onome ko ti ga je dao, i možda ne novcem. Karma sustiže sve brže i brže. Nije problem u davanju, problem je u…
-
50
Iako se u životu ne može biti siguran ni u što, ipak, da starimo u tome se svi možemo složiti, a i uvjeriti.. prije ili kasnije. Svi ćemo umrijeti, apsolutna istina. Završiće se naše fizičko bivstvovanje u ovom vremenskom prostoru. Možemo se opirati koliko hoćemo, oblačiti kao prije 20 godina, ponašati neodgovorno kao i ranije, umišljati da smo još mladi i da nam je kraj daleko, ali znaci da se kraj neizbježno približava su tu, u vidu bora, u vidu bolova tu i tamo, u okoštavanju, u opadanju kose, u varenju.. A još se sve na očigled i ubrzava! You need to be logged in to view the rest of…
-
I šta ćemo sad?
Jedan dio ljudi nikad ne nauči kako da se bori protiv svog nezadovoljstva i kako da ga iskoristi konstruktivno, a ne destruktivno kroz kritiku društva i svega oko sebe. Stresne misli i nakupljene frustracije bi se trebale rješavati odmah, i ne dozvoliti im da se nakupljaju i čine štetu duboko u pozadini. “Mudroseri ” nikad nisu bili na cijeni. Ljudi vam neće dozvoliti i oprostiti što upirete prstom u ono što čine, a što su obično prinuđeni da čine. Ne znate bolje od njih i nema potrebe da im govorite šta bi trebali da rade, naročito ne nakon što su dugo grcali u mukama. Vi dodjete i kažete da su…
-
Utrka s vremenom i mislima
Toliko je toga što čovjeku proleti kroz glavu u samo jednom danu, da je pravo čudo kako je glava još uvijek na ramenima. Od samoj jutra, kad se probudiš u cik zore, gotovo tačno u istu minutu, istog sata, pa jurcaš po ovozemaljskom životnom prostoru, prikupljaći stvari i snagu za predstojeći dan, dok se snalaziš sa poslovnim zadacima i odmjeravaš snage s kolegama, pa sve dok se ne dogegaš kući, umoran i energetski očerupan, i još ono malo sati što ti ostane dok opet ne moraš u krevet, s nadom u bolje sutra, cijelo to vrijeme u glavi zuji svekolika aktivnost. Uglavnom iste stvari kojima si se godinama programirao. Rado…
-
Nikome nisi dužan biti zabavljač ili psiholog
Ovo je država gdje je socijalnost visoko tražena roba… budi socijalan, pa makar bio i najgori čovjek na svijetu. Sve ti je oprošteno, samo ako si društven. Daj im osjećaj da te poznaju, da znaju tvoja mišljenja, tvoja kretanja, tvoj život.. i onda ne predstavljaš nikakvu opasnost, i nemaju razlog da sumnjaju u tebe.Za mene je ta socijalnost samo nesvjesna radnja bježanja od sebe., bježanja od agonije sadašnjosti, dosadnog posla, bježanje od cijele životne situacije. Kad govore i s drugima razmjenjuju svoja blebetanja to je siguran način da pobjegnu iz sadašnjeg trenutka, a ko zna, možda će neko da im da rješenje njihovog problema, saznaće nešto novo! Informativnost je dobra,…
-
Agonija
Pošteno sam zaglibila na svim frontovima, ali još sam na površini i .. plivam nekako… inače, u plićaku. Gušim se, ali istrajavam u ovoj mutnoj vodi beskrajne peripetije. Uglavnom sam sama sve sebi priredila, zakuhala kašu agonije pa je sada moram i da kusam. Zapravo je sve jedna velika nerazumljiva zbrka, koju ne umijem ni da opišem, ne znam odakle ni početi ni gdje završiti, a ni šta bih trebala opisati. Pišem samo za sebe, da se rasteretim, možda malo rastabirim misli i razbistrim osjećaje. Već dugo se batrgam u tom blatu da sam na njega već i navikla, opravdavam svoje postupke i nastavljam dalje, malo razumno, a više sa…
-
Gladni još nisu siti, a nikad neće ni biti
Prije dvije godine učili smo da peremo ruke kako bi smanjili rizik od zaraze COV-Sars2 virusom, u narodu poznatijim kao korona, Covid 19 i tako.. Ove godine nas uče kako da pronađemo najbliže sklonište i kako da se u njemu ponašamo u slučaju da ovaj najnoviji, Putinov rat, eskalira i preko granica Ukrajine i pretvori se u nuklerani rat, “sa posljedicama koje do sada nismo vidjeli”. Kao što već mrežama kruže sličice kako ćemo omražene korona-maske zamijeniti sa gas-maskama, tako se sada umjesto toalet papira koji se manijakalno kupovao na početku pandemije sada kupuje brašno i ostale “zlu ne trebalo” potrepštine. I tako, preko noći se desi preokret, te nas…
-
Pred liftom
Nastojim da se držim podalje od zaključaka. Šta može obični čovjek da zaključi, a da bude valjano? Tako ograničena jedinka ne treba da gubi vrijeme na rezolucije i odluke, donesene iz skučenih uvida i spoznaja obojenih ličnim preferencijama. Zanos je sve što imamo. Jurcamo okolo i razbacujemo se “znanjem”, samo da bi se osjetili moćnima u cjelokupnoj ovozemaljskoj nemoći. U svom tom nastojanju da oduševimo druge zapravo nemamo sebe, pa kao da druge dozivamo, vidi me, vidi me.. bar me ti vidi, jer ja sebe ne vidim. Pronađi me, jer ja se ne nalazim. U svim tim vratolomijama međuljudskih odnosa, tražiš utočište, svoju malu oazu.. ono biće s kojim bi…
-
Da nije tužno bilo bi žalosno
Ako se malo želi izaći iz komfor zone (a to svakako treba povremeno), sada je prilika na pretek: samo komentariši objavljene članke o koroni i vakcinama! Dobićeš pljuvanje, uvrede, najgore etikete.. a to je dobro za duhovni razvoj, valja ego izdržati sav taj samoizazvani linč. Mnogi se i ne usuđuju, jer lakše je slagati se s većinom, biti ljubazan… nekritičan. Ali, kako se slagati sa nerazumnom i nezahvalnom bagrom koja pljuje i onaniše po svemu što se objavljuje, kao da ih neko tjera da to prate i čitaju, pa moraju da reaguju na svaki šum onoga što im ne odgovara. Imam osjećaj da bi popljuvali i Isusa i Muhameda da…
-
Imate li cilj, pišući knjigu svog života?
Pišete li knjigu svog života, i kako…?Da li sporadično kao ja, krenem, zapišem nevažno, trenutni impuls, a ono stvarno, krucijalno, ostaje u kontekstu? Razmiljeli smo se posvuda, online i ofline, a sve više online. Parčići nas su u emailovima, na socijalnim mrežama, na web-sajtovima, u našim svekolikim aktivnostima, izdašno koristeći nove mogućnosti. Koliko je samo slika natrpano na tvrdim diskovima, koje ne stižeš ni pogledati, gomilaš sve više digitalija u “oblacima”, na nekim podvodnim, podzemnim i bogapitaj kakvim serverima, gdje tvoja intima briše digitalnu prašinu.Znate li da svaka vaša podijeljena glupost na mrežama košta resurse, troši struju, puni i radne i trajne memorije, mada je nama, eto, sve besplatno, te…
-
OTAC
Da je živ danas bi punio 84 godine.Kakva kombinacija životnih sastojaka u samo jednoj živućoj instanci ljudskog roda. Djetinjstvo, možda bijedno, bez mnogo perspektive u ondašnje vrijeme i na ondašnjem mjestu, malenoj zabiti malene provincije, Bogu iza leđa, što bi rekli da budu više slikoviti. Velika porodica, siromaštvo. Tvoj prvi veliki iskorak u svijet je odlazak na služenje vojske. Ona ti je jedna od životnih škola, tu si vidio svijeta, bar ono do Ohrida u Makedoniji. Tu si naučio pisati, doduše samo ćirilicu, ali i to je dovoljno da se možeš javiti kući. Vratio si se mlad i snažan, novim govorom obogaćen, iskustvima koja znače moć u tvome selu i…
-
Kako je sve počelo
You need to be logged in to view this content. Molimo Log In. Nisi član? Pridruži Se
-
MAJKA
I tako, umrla je moja majka, tog mračnog 24. novembra. Nismo je uspjeli zaštiti od prokletog virusa korone, uprkos namjerama i preduzetim mjerama. Koga kriviti, da li ima smisla… ? Ogorčena sam bila i na svoju porodicu i na cijelu državu. Tužno… i prazno se osjećam. Nemam više majku. Bog zna da je i nisam imala zadnjih godina.. bila je nedostupna u svojoj starosti i bolesti… slabog sluha i duha. Možda joj se nije ni živjelo.. Ali, ipak.. mi djeca smo željeli da živi još mnogo godina.. Radi nas, valjda. Sebično? Vjerovatno nije, već vječita dječja želja da su roditelji uvijek negdje tu, dišu i žive. You need to be…