Jedan dio ljudi nikad ne nauči kako da se bori protiv svog nezadovoljstva i kako da ga iskoristi konstruktivno, a ne destruktivno kroz kritiku društva i svega oko sebe. Stresne misli i nakupljene frustracije bi se trebale rješavati odmah, i ne dozvoliti im da se nakupljaju i čine štetu duboko u pozadini. “Mudroseri ” nikad nisu bili na cijeni. Ljudi vam neće dozvoliti i oprostiti što upirete prstom u ono što čine, a što su obično prinuđeni da čine. Ne znate bolje od njih i nema potrebe da im govorite šta bi trebali da rade, naročito ne nakon što su dugo grcali u mukama. Vi dodjete i kažete da su…

Toliko je toga što čovjeku proleti kroz glavu u samo jednom danu, da je pravo čudo kako je glava još uvijek na ramenima. Od samoj jutra, kad se probudiš u cik zore, gotovo tačno u istu minutu, istog sata, pa jurcaš po ovozemaljskom životnom prostoru, prikupljaći stvari i snagu za predstojeći dan, dok se snalaziš sa poslovnim zadacima i odmjeravaš snage s kolegama, pa sve dok se ne dogegaš kući, umoran i energetski očerupan, i još ono malo sati što ti ostane dok opet ne moraš u krevet, s nadom u bolje sutra, cijelo to vrijeme u glavi zuji svekolika aktivnost. Uglavnom iste stvari kojima si se godinama programirao. Rado…

Ovo je država gdje je socijalnost visoko tražena roba… budi socijalan, pa makar bio i najgori čovjek na svijetu. Sve ti je oprošteno, samo ako si društven. Daj im osjećaj da te poznaju, da znaju tvoja mišljenja, tvoja kretanja, tvoj život.. i onda ne predstavljaš nikakvu opasnost, i nemaju razlog da sumnjaju u tebe.Za mene je ta socijalnost samo nesvjesna radnja bježanja od sebe., bježanja od agonije sadašnjosti, dosadnog posla, bježanje od cijele životne situacije. Kad govore i s drugima razmjenjuju svoja blebetanja to je siguran način da pobjegnu iz sadašnjeg trenutka, a ko zna, možda će neko da im da rješenje njihovog problema, saznaće nešto novo! Informativnost je dobra,…

Pošteno sam zaglibila na svim frontovima, ali još sam na površini i .. plivam nekako… inače, u plićaku. Gušim se, ali istrajavam u ovoj mutnoj vodi beskrajne peripetije. Uglavnom sam sama sve sebi priredila, zakuhala kašu agonije pa je sada moram i da kusam. Zapravo je sve jedna velika nerazumljiva zbrka, koju ne umijem ni da opišem, ne znam odakle ni početi ni gdje završiti, a ni šta bih trebala opisati. Pišem samo za sebe, da se rasteretim, možda malo rastabirim misli i razbistrim osjećaje. Već dugo se batrgam u tom blatu da sam na njega već i navikla, opravdavam svoje postupke i nastavljam dalje, malo razumno, a više sa…

Prije dvije godine učili smo da peremo ruke kako bi smanjili rizik od zaraze COV-Sars2 virusom, u narodu poznatijim kao korona, Covid 19 i tako.. Ove godine nas uče kako da pronađemo najbliže sklonište i kako da se u njemu ponašamo u slučaju da ovaj najnoviji, Putinov rat, eskalira i preko granica Ukrajine i pretvori se u nuklerani rat, “sa posljedicama koje do sada nismo vidjeli”. Kao što već mrežama kruže sličice kako ćemo omražene korona-maske zamijeniti sa gas-maskama, tako se sada umjesto toalet papira koji se manijakalno kupovao na početku pandemije sada kupuje brašno i ostale “zlu ne trebalo” potrepštine. I tako, preko noći se desi preokret, te nas…