Attachment

Potreba da se ispoljiš, da stvaraš, radiš, pišeš.. da nešto postigneš. Šta je to nešto, što će ti donijeti smirenje, osjećaj ispunjenja, sreće…? Kao kad dobiješ oveću svotu novca, pa pun sebe kupuješ sve što si ikad poželio. Zamišljaš sebe u tom zanosu, taj trenutak je zaledjen, zamrznut, zauvijek sačuvan, ovjekovječen. Uhvaćen.

Pokušavaš saznati ovaj svijet. Valjda se kaže spoznati? Još ti sve samo izaziva češanje po glavi. Vjerovanja ti prilično izazivaju nespokoj, ne tvoja, već tudja vjerovanja. Jer ti ne osjećaš da ih imaš, čak šta više, ne osjećaš da su ti ona, uopšte, potrebna.

Konfuzno vrijeme. Osim zime, hladni su i odnosi, zaoštravaju se, osjećaš nesigurnost još veću nego ranije. Kao da se sigurnost na ovom svijetu može pronaći…

Svijet pretežno posmatraš iz digitalnog ugla, kroz prizmu društvenih mreža i onih nekoliko izvora vijesti koje si sam izabrao da primaš. Znaš, to izaziva samo još veću frustraciju, jer koliko god poznavao pozadinu objavljivanja online, ipak ne odoliš utisku da se više ništa dobro ne objavljuje. Znaš da obični ljudi žive baš kao i ti , u tišini svoga doma i sve to isto tako posmatraju i osjećaju blagi nemir i frustraciju.

Kako opisati prazninu i te izmiješane osjećaje koji te odvajaju od tebe pravog, koji bi, kako je obećano, trebao biti ispunjen, pun veselja?

Kako zaustaviti bježanje kroz iscrpljujeće aktivnosti koje ti samo donose još više nezadovoljstava, frustracije i praznine i doprijeti do tog obećanog sebe, ispod svih očaja, žudnji i neprestane borbe?

Ko je, uopšte, taj koji obećava nekog pravog, ispunjenog sebe, zašto prihvatamo tu mogućnost, da li zato što lijepo zvuči i daje nadu? Baš kao i ostale duhovne propagande kroz vijekove.

Svi protivrječe onom od prije i daju svoju verziju prave istine, svi obećavaju slobodu. A uvijek ostaje nejasno zašto je drugima bitno da TI budeš slobodan, ma dajte… niste vi toliko dobri. Zašto bi vam bilo stalo do toga drugi pronadju vašu istinu? To je istina vašeg iskustva, drugima ona, uglavnom, ništa ne znači.