Sreća
Šta je to sreća?
Je l’ vidljiva, opipljiva?
Mora l’ se biti kadar
Il’ se treba biti mudar
Pa tu sreću sresti..
I zavesti?
Ja ti , eto, tako, eto
Danima
Poljima
Širokim
Nogama
Krupnim
Koracima dužim
Rukama tražim, pogledom kružim
Da tu, nazovi, sreću – skužim!
Nigdje nema
Ni izdaleka!
Il’ ja, baš, i ne vidim dobro…?
Gore samo plavo, modro
Zeleni se polje dolje
Tamo i ovdje
Lista bilje
Sve od milje
I pčele se ljube
Šapuću ptice
Čedno, medno
I očigledno!
Jedan bijeli drugog bijelog
Labuda budi
I jato ružnih pačića malih
A jezero, eh baš cijelo
Kao da neku uzbunu sprema
Al´ te sreće, a te sreće,
Nigdje, ama baš nigdje
Ni na karti nema.
Da l’ se možda krije
U pčelinjem letu
Labudjem krilu
Mirisnom cvijetu..?
Ili možda spava
Na dnu jezera sama
Pa, ko zna, možda i ona sada
uzalud traga za nama?