Lokalno globalna analiza mene

Moja je tuga velika kao more i nijednom se mjernom jedinicom ne može izmjeriti. Moja tuga je gotovo opipljiva, izjeda me, progoni, dah oduzima. Jesam li joj sama uzrok? Definitivno.

Kad život krene nekim neočekivanim, manje poželjnim tokom, onda ga i sami još više usmjeravamo tamo. Neki destruktivni mehanizam nas oblada pa svim bićem uživamo u svojoj patnji, dok nam ona ne postane hobi.

S vremena na vrijeme se trgneš. Poželiš sve ono što vidiš, što misliš da vidiš da drugi imaju. U iskonskom ljudskom nastojanju da im što više, da postiže više, da živi duže, nema gotovo ništa loše. Samo nama povremenim destruktivcima to izgleda smiješno dok smo u svojoj desktruktivnoj fazi. Kao da svijet gledamo iz drugog ugla, kao da smo dostigli neku višu spoznaju pa se na sve to samo ironično osmjehujemo.