Bez naslova

26.02.2006.
Ako ne želiš naslov, pritisni samo tipku za razmak 🙂 To je ona dugačka tipka… U dnu tastature.. Da? Jeste.. :))
Sunce je, konačno, izgrijalo i obasjalo mi sobu. Kasno sam ustala, ali se divno osjećam. Ostah do kasno cyberovati (Bože, kakvih sve glagola neću sklepati.. ccc) i bi mi prijatno.
Mama je s bloga sišla malo medju “obični” čatački svijet. Premda neki misle da je IRC davno prevazidjenja stvar i da se sad njime samo služe početnici I čobani, ja, ipak, mislim da nešto/neko ko uspije okupiti preko 1000 duša na jednom mjestu zavredjuje pozornost, bar onu istraživačku.
Nisam se pokajala, jer osobe koje upoznah nisu bile napucani tinejdžeri (ima i starijih!) koji u svojoj radoznalosti i potrazi za motivacijom, očekuju samo jedno. Naprotiv, upoznah par osoba koje podijeliše sa mnom svoju priču, i dadoše mi pristup svojoj sudbini.
Čudni su putevi Božji, pa čovjek nakon dugog niza godina upozna osobu koja je bila u vezi sa drugom osobom koju opet, takodje, poznaješ , ali sa nekih drugih i davnih cyber-putovanja. Pa, onda, nadugo i naširoko razglabaš kako je svijet, u stvari, čudan i mali. I kako te osobe na koje te podsjete , dobiju na “važnosti” jer o njima saznaš ono što prije nisi znao!
Završi se jedna story, nastavlja druga, u mnogo žešćem tempu. Kako odmah ne skužih da se radi o Blizancu, kad onoliko može pričati? A svaka mu na mjestu, i pada na moju dušu kao davno izgubljeni melem. Ona nit što spaja dvije duše, duše dvaju tijela koja se nikad nisu srela, a, ipak, imaju puno zajedničkog…
I po ko zna koji put, zadivim se tim osobama koje imaju toliko volje za životom, toliko odlučnosti i sigurnosti u ono što žele, koji na prvi pogled znaju šta žele i koji i nakon što dobro razgledaju, razmotre i upoznaju i dalje žele, nesmanjenom žestinom.
Apetit za život, apetit za ljubav, apetit za ostvarenje snova… Bon apetit! 🙂
Postavljeno u 17:35, 2 komentar(a), print, #