Unutrašnji i vanjski svjetovi – Spirala

Pitagorejski filozof Platon je zagonetno natuknuo
kako postoji zlatni ključ
koji objedinjuje sve tajne svemira.
Upravo o tom zlatnom ključu često ćemo
govoriti tijekom našeg istraživanja.
Zlatni ključ inteligencija je Logosa,
izvor praiskonskog Om-a.
Mogli bi smo reći da je to um Božji.
S našim ograničenim osjetilima možemo opažati samo vanjsku manifestaciju
skrivene mehanike samosličnosti.
Izvor te božanske simetrije je najveća misterija našeg postojanja.
U našoj povijesti mnogi veliki mislioci poput Pitagore, Kepplera,
Leonarda da Vincija, Tesle i Einsteina, došli su do samog ruba ove misterije.
Einstein je rekao: “Najljepše što možemo iskusiti jest ono misteriozno.
To je izvor svake istinske umjetnosti i znanosti.
Onaj koji tu emociju ne poznaje,
tko je zaboravio kako u ushićenju zastati i diviti se sa strahopoštovanjem,
jednako kao da je mrtav. Oči takvog čovjeka su zatvorene.”
Nalazimo se na mjestu malenog djeteta
koje je ušlo u ogromnu knjižnicu prepunu knjiga pisanih na mnogim jezicima.
Dijete razumije da je netko morao napisati te knjige.
Ali ne razumije kako.
Dijete ne razumije jezike kojima su knjige pisane.
Maglovito primjećuje tajanstveni poredak među knjigama
ali ne razumije o čemu se radi.
To je, čini se, isti stav koji danas ima čak i
najinteligentniji čovjek prema Bogu.
Vidimo svemir koji je čudesno posložen i ponaša se prema određenim zakonima.
Naši ograničeni umovi ne mogu pojmiti misterioznu silu koja pomiče čitava sazvježđa.
Svaki znanstvenik koji pogleda duboko u svemir
i svaki mistik koji pogleda duboko u sebe
na kraju se suoče s istom stvari:
Praiskonskom Spiralom.
Tisuću godina prije nego što je sagrađen drevni opservatorij Stonehenge
spirala je na Zemlji bila dominantni simbol.
Drevne spirale mogu se pronaći na svakom kraju zemaljske kugle.
Tisuće ovakvih drevnih spirala mogu se naći diljem Europe,
Sjevernoameričkog New Mexica, Ute, Australije, Kine, Rusije.
Doslovce kod svake urođeničke kulture na Zemlji.
Drevne spirale simboliziraju rast, širenje i kozmičku energiju sadržanu u Suncu
i nebesima.
Spiralni oblik odraz je makrokozmosa svemira koji se širi.
U domorodačkim tradicijama spirala je predstavljala energetski izvor, Praiskonsku Majku.
Neolitičke spirale u Newgrangeu u Irskoj stare su pet tisuća godina.
Starije su 500 godina nego velika piramida u Gizi
a modernim ljudima su jednako zagonetne.
Spirala potječe iz vremena u povijesti kada su ljudi bili
povezaniji sa Zemljom – sa ciklusima i spiralama Prirode.
Vremena kada su se ljudi manje identificirali sa vlastitim mislima.
Spirala je ono što mi poimamo kao pokretačku silu Svemira.
Prana, ili kreativna sila, u spiralnom obliku pokreće Akashu prema kontinuumu čvrstih oblika.
Može se naći u svim oblicima od makrokozmosa do mikrokozmosa,
od spiralnih galaksija
do vremenskih sustava,
od vode u vašoj kadi,
do vaše DNK
pa do izravnog doživljaja vlastite energije.
Praiskonska Spirala nije ideja,
nego ono što omogućuje postojanje svih ideja i svih stanja.
Diljem cijelog svijeta možemo pronaći različite tipove spirala i krivulja.
Puževi.
Morski koralji.
Paukove mreže.
Fosili.
Repovi morskog konjica.
I školjke.
Mnoge spirale koje se pojavljuju u prirodi su logaritamske spirale
ili spirale rasta.
Kako se odmičete od centra spirale, njezini se dijelovi eksponencijalno povećavaju.
Kao Indrina Mreža dragulja, logaritamske spirale su samoslične
ili holografske, na način da se obilježja svakog njihovog dijela
reflektivno pojavljuju i u njihovoj cjelini.
Prije 2400 godina u drevnoj Grčkoj, Platon je smatrao kako je kontinuirana
geometrijska proporcija apsolutna kozmička poveznica.
Zlatni rez, ili božanska proporcija, bila je najveća tajna Prirode.
Zlatni rez može se objasniti ovako:
omjer zbroja A + B prema A isti je kao omjer A prema B.
Prema platonu, duša svijeta povezana je u jednu harmoničku rezonancu.
Isti pentagonalni uzorak koji postoji u morskoj zvijezdi
ili u prerezu okre, možemo vidjeti i u putanji
planeta Venere ako ju pratimo tokom osmogodišnjeg perioda.
Oku nevidljiv svijet oblika “na nebu” i vidljiv svijet materijalnih
oblika na zemlji imaju isti princip geometrijske samosličnosti.
Od samosličnih spiralnih uzoraka brokule
do spiralne “ruke” galaksije, logaritamske spirale su svepristuni
arhetipski uzorci.
Naša galaksija Mliječni put ima nekoliko spiralnih ruku koje su
logaritmske spirale sa nagibom od oko 12 stupnjeva.
Što je veći nagib spirale, oštriji su zaokreti.
Kada promatrate biljku kako raste u ubrzanoj snimci,
možete vidjeti kako pleše po spirali života.
Zlatna spirala je logaritamska spirala koja raste prema van
po faktoru Zlatnog reza.
Zlatni rez posebni je matematički odnos koji se javlja
posvuda u prirodi.

Uzorak koji primjećujemo slijedi takozvani Fibonaccijev niz.

Fibonaccijev niz reda se tako da je svaki broj u nizu zbroj prethodna dva broja. (0, 1, 1, 2, 3, 5, 8, 13, 21, 34, 55, 89,…)
Njemački matematičar i astronom Keppler otkrio je da se samoslični
spiralni uzorci mogu prepoznati u načinu po kojem su listovi posloženi na peteljkama biljaka.
Ili kako su posložene latice cvijeća.
Leonardo da Vinci opazio je kako je razmak između listova
često u spiralnim uzorcima.
Ti uzorci nazivaju se filotaksni uzorci
ili uzorci poretka listova.
Filotaksni uzorci mogu se pronaći u samosložnim
DNK nukleotidima
i u svemu ostalom, od obiteljskih stabala zečeva
do češera,
od kaktusa,
do snježnih pahulja
i u jednostavnim organizmima poput kremenjašica.
Kremenjašice su jedna od najuobičajenijih vrsta fitoplanktona –
jednostaničnih organizama koji hrane tisuće vrsta
u hranidbenom lancu.
Koliko matematike trebate znati da bi ste bili suncokret ili pčela?
Priroda se ne konzultira sa katedrom fizike da bi mogla rasti brokula.
U prirodi se strukturiranje događa automatski.
Znanstvenici u polju nanotehnologije koriste izraz “samosastavljanje”
da bi opisali formiranje struktura poput
početne heksagonalne faze formiranja DNK.
U nanotehnološkom inženjerstvu, ugljične nano-cijevi
sastavljene su na sličan način.
Priroda izvodi ovakvu geometriju ponovno i ponovno, bez imalo truda.
Automatski. Bez kalkulatora.
Priroda je precizna i iznimno učinkovita.
Prema poznatom arhitektu i piscu Buckminsteru Fulleru,
ovi uzorci funkcija su prostor-vremena.
DNK ili medena saća imaju takav oblik iz istog razloga zbog kojeg je mjehurić okrugao.
To je najučinkovitiji oblik koji zahtjeva najmanje energije.
Sam prostor ima oblik i dozvoljava postojanje samo određenih konfiguracija materije,
i to uvijek na način koji je najučinkovitiji.
Ovi uzorci su najjači i najučinkovitiji način za gradnju
arhitektonskih struktura poput geodezijskih kupola.
Logaritamski spiralni uzorci dozvoljavaju biljkama maksimalnu izloženost za oprašivanje insektima,
maksimalnu izloženost suncu i kiši
i dozvoljavaju da učinkovitu spiralnim putem šalju vodu u korijen.
Ptice grabljivice koriste logaritamske spiralne uzorke za vrebanje plijena.
Let u spirali najučinkovitiji je način lova.
Sposobnost da vidimo spiralu života koja omogućuje ples Akashe u materijalni oblik
povezana je sa sposobnošću da vidimo ljepotu i simetriju u prirodi.
Pjesnik William Blake je rekao: “Svemir vegetacije otvara se kao cvijet
iz centra Zemlje, u kojem leži vječnost.
Širi se od zvijezda prema zemaljskoj kući
i tamo sreće ponovno vječnost, izvana i iznutra.”
Proučavanje prirodnih oblika nije nešto s čime je zapadnjačka
kultura upoznata, ali u drevnoj Kini, ta znanost se nazivala “Li”.
Li odražava dinamički red i uzorke u prirodi.
Ali taj uzorak nije nešto statično,
smrznuto ili nepromjenjivo poput mozaika.
To je dinamički uzorak koji je sastavni dio svakog živog bića.
Arterije lišća, uzorci kornjačinog oklopa
i uzorci na kamenu su sve izrazi tajnog
jezika i umjetnosti prirode.
Labirint je jedan od brojnih Li uzoraka.
Može se naći u koraljnim strukturama,
gljivama poput smrčka,
kupusa,
i ljudskog mozga.
Uzorak ćelije još je jedan uobičajeni uzorak iz prirode.
Postoje brojne različite ćelijske strukture
ali sve imaju sličan poredak, definiran prema svrsi i funkciji.
Lako je postati opčinjen sa konstantnom igrom oblika,
ali ono što je najzanimljivije jest to da određeni arhetipski oblici
izgleda kao da su upleteni u građu prirode.
Uzorak grananja je još jedan Li – uzorak, tj. arhetipski uzorak
kojeg možemo opaziti na svim nivoima, u svim fraktalnim ljestvicama.
Uzmimo za primjer ovu nevjerojatnu sliku super-računalne simulacije
poznatu kao “milenijski bijeg”
koja prikazuje distribuciju tamne tvari u bliskom nam svemiru.
Napravljena je od udruge Max Plank iz Njemačke.
Tamna tvar je zapravo ono što smo nekada smatrali praznim prostorom.
Ona je kao nevidljivi živčani sustav koji prožima cijeli svemir.
Svemir je doslovce jedan ogromni mozak.
Neprestano razmišlja, koristeći vrstu tamne ili skrivene energije
koju znanost tek počinje razumijevati.
Kroz ovu masivnu mrežu, teku nezamislive količine energije
koja daje silu zamaha za širenje i rast svemira.
Priroda stvara razgranate oblike automatski kada za to postoje pravi uvjeti.
Priroda je stroj za generiranje umjetničkih djela, motor za stvaranje ljepote.
U ovom primjeru koristi se struja za rast srebrnih grana.
Snimka je ubrzana, a rast se odvija kroz nekoliko sati.
Elektrodepozicioniranjem iona formiraju se kristali na aluminijskoj katodi
iz otopine srebrnog nitrata.
Formacija je samoorganizirajuća.
Gledate umjetničko djelo stvoreno zakonima prirode.
Johann Wolfgang Von Goethe je rekao:
“Ljepota je manifestacija tajnih zakona prirode, koji bi
inače ostali skriveni od nas zauvijek.”
U ovom smislu, sve što postoji u prirodi je živo, samoorganizirajuće.
Kada se upotrijebi viša voltaža, fraktalno grananje postaje još očitije.
Ova snimka nije ubrzana.
U ljudskom tijelu posvuda možemo naći uzorke nalik na strukturu drveta.
Naravno, postoje živčani sustavi,
koje zapadnjačka medicina poznaje.
Ali u kineskoj, ajurvedskoj i tibetanskoj medicini, energetski meridijani
su esencijalna komponenta za razumijevanje načina na koji tijelo funkcionira.
“Nadi”, ili energetski meridijani formiraju strukturu nalik drvetu.
Obdukcija leša ne može otkriti čakre ili nadi,
ali to ne znači da oni ne postoje.
Potrebno je samo pronaći pravi alat za gledanje.
Prvo trebamo naučiti stišati vlastiti um.
Tek tada možemo uočiti ove stvari u nama samima, za početak.
U teorij elektriciteta, što je slabiji otpor u žici
to ona lakše provodi energiju.
Kada “nakupljate” smirenost i staloženost tokom meditacije
to u tijelu stvara stanje “bez otpora”.
Prana, ili chi, ili unutarnja energija je isto što i vaša unutarnja živost.
Ono što osjećate kada oživljavate osviještenost u tijelu.
Nadi – suptilne “žice” u vašem tijelu koje prenose pranu
dobivaju sposobnost da prenose sve više energije kroz čakre.
Vaše “ožičenje” postaje jače što ga više koristite za proticanje energije.
Gdje god postoji svijest, energija chi će početi teći
i fizičke konekcije će uspijevati.
Unutar mozga i živčanog sustava, uzorci fizikalnog ožičenja
ustanovljuju se ponavljanjem.
Ako neprekidno usmjeravamo pozornost unutar sebe
i smanjujemo otpor osjetima koje trenutno doživljavamo,
povećava se naš energetski kapacitet.
U Taoizmu, simbol Yin-Yang predstavlja unutarnju
penetraciju spiralnih sila prirode.
Yin Yang nije dvoje i nije jedno.
Drevni koncept “hara” prikazan je pomoću
Yin-Yang simbola ili spiralnog vrtloga.
To je energetski centar koji se nalazi u području trbuha ispod pupka.
Riječ “hara” doslovce znači more ili ocean energije.
U Kini, hara se naziva “niži dantien.”
Kod mnogih oblika azijskih borilačkih vještina
za ratnike s jakom harom kaže se da su nezaustavljivi.
U samurajskoj tradiciji postoji oblik ritualnog samoubojstva
(sepuku) bio je hara kiri.
U prijevodu to znači “nakolčiti nečiju haru i tako prekinuti
provođenje chi energije”.
Pokret iz ovog centra stvara uzemljeni blaženi pokret
kojeg se može vidjeti ne samo u borilačkim vještinama,
nego i kod dobrih golfera,
trbušnih plesača,
i Sufi derviša.
Esencija hare je nakupljanje disciplinirane svijesti
koncentrirane u jednoj točki;
mirnoća u centru uragana.
To je intuicija u vezi s vašim izvorom energije.
Osoba sa zdravom harom je povezana sa Zemljom
i sa intuitivnom mudrošću koja spaja sva živa bića.
Razmišljati svojim trbuhom “hara de kanganasaii”
znači priključiti se na izvor vlastite unutarnje mudrosti.
Drevnim australskim Aboridžinima je to isto područje
ispod pupka bilo znano kao mjesto gdje “leži namotana velika dugina zmija.”
To je još samo jedan prikaz evolucijske energije čovječanstva.
Nije slučajno da upravo u području hare počinje novi život.
Trbušni živčani sistem, koji se ponekad
naziva “mozak utrobe” (instinktivni osjećaj)
sposoban je održavati kompleksnu matricu poveznica
sličnih mozgu iz glave, a ima i vlastite neurone i neurotransmitere.
Djeluje autonomno, odnosno s vlastitom inteligencijom.
Mogli bi smo reći da je “Mozak utrobe” fraktalna verzija mozga iz glave,
ili je možda i obrnuto.
Zdravi medvjed ima jaku haru.
Kad medvjed zna gdje tražiti hranu
on samo slijedi kretnje chi-a kroz svoja osjetila,
centrirane u hari, tj. u trbuhu.
To je medvjedova veza s “kolibom snova” – mjestu za koje
urođeničke tradicije kažu da su izvor sveg znanja – spirala života.
Ali kako su drevni narodi mogli znati o spirali života, kada moderna znanost
tek sada počinje prepoznavati njezin značaj.
Pitajte pčele, one nisu zaboravile kako voljeti.
Pčele imaju posebnu vezu s Izvorom
kao dijelom simbiotskog sustava koji pomaže napretku ljepote i raznolikosti.
One su most između makrosvemira i mikrosvemira.
Postoji jedno srce koje spaja sve, nazovimo ga kolektivni um.
Kao otvoreni mozak, kolektivni um šalje svoje snove u svijet
da bi se manifestirali.
U prirodi mnogi stvorovi znaju kako se ponašati unisono,
kretati se jednim duhom, u jednom smjeru.
Ali nisu sve dobrobitne drugim vrstama oko sebe.
Na primjer, roj skakavaca će proždrjeti sve što im se nađe na putu.
Skakavac nema izbora nego biti skakavac.
Nikada ne može proizvoditi med ili oprašivati kao pčela.
Skakavac je nepokolebljiv, ali čovjek je jedinstven
u tome što može izabrati da se ponaša kao skakavac ili kao pčela.
Slobodni smo da mijenjamo i manipuliramo uzorcima
naše interakcije sa svijetom.
Možemo postojati simbiotski
ili kao paraziti.
Danas ljudi pokušavaju razumjeti Spiralu preko racionalnog uma
ali razmišljanje nas nikada nije povezivalo sa Spiralom života.
Oduvijek smo bili povezani.
Razmišljanje je ono što nas je držalo u iluziji odvojenosti,
unutar vlastitih identiteta.
Razmišljanje JEST stvaranje odvojenosti.
Iskustvo ograničenja.
Što više se poistovjećujemo s mislima, to više se odmičemo od izvora.
Drevne kulture koje su bile manje orijentirane ka mišlju poravnavale
su se sa Spiralom na izravniji i osobniji način nego što to mi činimo danas
U drevnoj indiji, Kundalini je reprezentacija čovjekove
unutarnje energije koja se kreće u zmijolikom ili spiralnom obliku uz kralješnicu.
U drevnim yogijskim tradicijama Indije, čovjekov unutarnji svijet
u to vrijeme je bio usporediv s kulturama koje su se orijentirale na haru.
Uravnotežiti moć spirale sa mirnoćom vlastite svijesti
znači poravnati se sa svojim punim evolucijskim potencijalom.
Procvjetati u jedinstveno raznoliko biće, kao što smo i dizajnirani.
“Ida” – ženski ili mjesečev kanal spojen je s desnim mozgom,
a “pingala” – muški ili sunčev kanal povezan je s lijevim mozgom.
Kada su ta dva kanala u ravnoteži, energija počinje teči trećim kanalom,
Sushumom, po centru kralješnice, energizirajući čakre
i otključavajući čovjekov puni evolucijski potencijal.
Riječ čakra je drevna Sanskrtska riječ, koja znači energetsko kolo.
Kundalini je upravo iskonska spirala
po kojoj ljudski život otpleše u postojanje.
To je drugačiji red energije od onog koji obično razumijemo.
Kao most koji vodi od čisto materijalnog pa sve do suptilnih energija.
Ti si taj most.
Kundalini nije energija koju možemo forsirati voljom i trudom.
Ona je analogna rastućem cvijetu.
Kao dobri vrtlari, sve što možemo jest pripremiti tlo i odgovarajuće uvjete,
i pustiti prirodu da ide svojim tokom.
Ako nasilno otvorite cvijet prije vremena, uništiti ćete ga.
On raste vlastitom inteligencijom, samoorganizirajućim smjerom.
Egoistični um koji se fiksira na vanjski svijet
je ono što nas sprečava da iskusimo našu istinsku unutarnju prirodnu vibraciju.
Kada se svijest okrene prema unutarnjem, postane kao sunčeve zrake
i unutarnji lotus počinje rasti.
Kako se Kundalini budi unutar pojedinca,
on počinje uviđati “potpis”Spirale u svemu.
U svim uzorcima, vanjskim i unutarnjim.
Ta spirala veza je između naših unutarnjih i naših vanjskih svjetova.