Mama, puno radno vrijeme

01.07.2006.

Postoji jedan svijet u koji se zavučem kad sa ovim “stvarnim” ne želim ništa da imam. Taj drugi svijet mi donosi trenutke sreće, mada znam da je to samo prividno i kratkotrajno. Kredit.
A u ovom ” stvarnom” svijetu sam se sva pretvorila u mamu. Pa, draga moja, to je ono što si i željela i (ne)svjesno tražila, inatim si. Zaista treba paziti šta se želi, jer se želje mogu i ostvariti.
Ponekad kontam da je sve pogrešno postavljeno, i cijeli život na nekakvim krivim osnovama, dodjem na blog, pa mi i sam naziv zasmeta. Možda ni on nije više adekvatan.. Nastao je u vremenu euforije kad je biti mama bio osjećaj pobjede.
Sada, par godina poslije, negdje na sjeveru, sama sa djetetom, živim svoju avanturu. Bitku bijem, ali sam daleko od pobjede, jer mu stalno popuštam. Ali, sine, još ćemo vidjeti! 🙂
Sva sam se pretvorila u mamu…
A dječak – u TATU ! 🙁 🙂 🙁 🙂