Bitisanje
18.11.2007.
A VERY, VERY TOUGH PERIOD…
Znam da sve što se dešava ima svoj uzrok i posljedice, bilo pozitivne ili negativne. Do nas je samo, koliko ćemo iz svega naučiti. I religija i nauka nas uče da blagoslovimo sve što nam se dešava, jer sve donosi trun iskustva više.. a iskustvo je, valjda, smisao života.
Uvijek se opominjem da moram pobijediti samu sebe i izdignuti se iznad sitnih i krupnih ljudskih slabosti, ali svejedno, teško je izbjeći nove situacije i ispadanje iz kolosijeka zbog istih..
Osjećaji su, ipak, najjači u čovjeku.
Ponekad je, zaista, teško shvatiti ljude i njihove postupke, a isto tako je teško dokazati ispravnost svojih stavova i namjera.
Bez obzira koliko se trudili da budu nesebični, ljudi, ipak, ostaju isti i još uvijek najviše vole SEBE. To je valjda onaj iskonski nagon za samoodržanjem i opstankom.
Rijetki su oni koji poznaju pravu moć i značenje riječi TI i ZAŠTO.
Stavi u centar pažnje onog drugog i ponašaj se prema njemu kao što bi želio da se prema tebi ponašaju. . . To je,otprilike, recept kako živjeti u harmoniji sa svijetom oko sebe.
Mir, mir, strpljenje, sabur…
Ne treba nam novi rat.
Ni na ličnom, a još manje na kolektivnom planu.
Kome je još do toga, dok se svi ujedinjuju, stvaraju, i za zdrav razum, nemoguce kombinacije i koalicije, jureći ka boljoj i svjetlijoj budućnosti, koja još toliko toga dobrog za čovječanstvo sprema.. ?
Kome je to još do razaranja i uništavanja, kad se zna da je to uvijek najlakše?
Zamisliti i kreirati, e to je malo teže, naročito za one lijene, koji bi, linijom manjeg otpora (tj. destruktivnim razmišljanjem) radije došli do plodova tudjeg znoja i truda i tudjim se perjem zakitili.
Svi istežu vratove i pitaju se : Da li je u tudjoj avliji bolje i da li je tamo baš tako dobro kako izgleda. I da Vam kažem.. NIJE!