Ispunjenje želja te neće učiniti sretnim

Konfuzno vrijeme. Biti dramatičan, biti objektivan, biti patetičan.. pitanje je sad.
Savjetovati više nikada nikoga nemoj. Svjedok si da čovjek ni sam sebi ne može vjerovati, ne može si biti dosljedan, pa kako onda drugima da dijeli savjete?
Kad nakon cijele vječnosti očajnog maštanja i još očajnijeg djelovanja dobiješ ono o čemu maštaš, ispostavi se da ga ne možeš ni održati ni zadržati, i da te tvoje staro “ja” ,  naviklo na ”hod po ivici” uporno vraća nazad, sve dok se , munjevito brzo, ponovo ne vratiš na staro. Onda opet potraga za trajnijim rješenjem, srećom koja će duže trajati.
Primjećuješ da čovjek kad dobije ono što želi, uopšte više ne funkcioniše i ne djeluje na stari način. Nema razmišljanja o smislu života, ne kopa i ne traži rješenje svojih “problema”, ne čita dubokoumne knjige i ne prelistava desetine videa o samopomoći. Onda je poletan sam sebi čestita, razmetljiv je i lakomislen. Gdje je nestala filozofija i potraga za smislom?
Tek sada počinjem da shvatam okolinu i neke ljude kojima je moja priča o inim filozifijama i sam moj pokušaj da o tome pričam djelovao čudno i prilično nerazumljivo. Jednostavno nisu bili na toj frekvenciji. Ne muče ih iste vrste problema.

Tragah za dubljim smislom, a u toj potrazi me zaustavi iznenadno ispunjenje želje. Bilo da tragate za materijalnim ili duhovnim, potraga ja istog karaktera… tragate iz sebičnih razloga, tragate da biste zadovoljili ono unutarnje, bolno “ja” što pati, “ja” koje misli da će ga “to nešto” usrećiti. Neće, uvidjam to sada. Nakon tog nečeg javiće se želja za drugim, za trećim… Ako ništa, svi ti materijali koji su mi došli pod ruku ili pred oči, ukazali su na to da se tuge i boli moramo riješiti na drugi način, ne preko ispunjenja želja, užitaka i zabave.