Ratni zapisi – Zabrinutost

Nakon što je pucnjava utihnula, mi smo se opet spustile niz brežuljak i otišle kod rodice. Već su počele stizati i vijesti o posljedicama četničkog orgijanja na Barama. Ubijeno je šest osoba , medju njima i jedno dijete. Sve kuće na Bari su ili djelimično ili u cijelosti izgorjele. Iz nekih je još uvijek kuljao dim, pa je nekolicina ljudi pojurila da pokuša ugasiti vatru. Ljudi su izmiljeli iz kuća i skrovišta i užasavali se nad onime što su četnici učinili.

Bilo je strašno pogledati to mjesto koje je sada postalo samo ruševina. Inače, sva ta mjesta su bila relativno blizu jedna drugih , pa se moglo vidjeti šta se dešava. Suosjećali smo sa tim ljudima, koji su upravo izgubili sve sto su imali. Stoka je, i sama osjećajući da nešto nije u redu, rikala, nakon što su ih četnici ispustili iz štala. Jurila je po usjevima koje je jadni narod još juče obradjivao. Mnoštvo stoke je prema pričama, izgorjela zajedno sa svojim štalama. Kasnije su do nas dolazili neki ljudi čije su kuće izgorjele i govorili šta su sve izgubili, ali su bili sretni što su ostali živi.

Odlučili smo da tu noć provedemo kod svoje kuće. U stvari, imali smo malo skrovište u bašti, koju je otac napravio od drveta .Tu smo donijeli ćebad i jastuke, i nekoliko noći smo tu već prespavali. Tu se nalazio sav naš prtljag i sve potrebno za bijeg jer nam je bilo lakše pobjeći iz bašte nego iz kuće.

U kući smo provodili sve manje i manje vremena. Ona je sada za nas postala hladna i strana, upravo zbog tog straha koji bi nas obuzuimao kad bismo kročili u nju. Osim toga, sve je u njoj sada bilo neuredno. Zadnjih dana ništa nismo uredjivali, sobe nismo čistili, ulazili smo u obući , a sudje odavno nismo oprali. Žurili smo da napravimo što više hljeba, uradimo ono najosnovnije. Živjeli smo od danas do sutra. Bio je to užasan život i užasne misli su nas opsjedale. Jednostavno , mi smo izgubili nadu da ćemo preživjeti. Bilo je samo pitanje kada će i ovaj dio doći na red i biti spaljen, kao Bare, a ljudi ubijeni ili protjerani.

Paljenje kuća na Bari, taj nemio dogadjaj, davao nam je povoda da budemo sve zabrinutiji i uplašeniji za svoj položaj na toj okupiranoj teritoriji. Strahovali smo za sopstvenu kožu. Osim toga, za brata ništa nismo znali. Da li se uspio prebaciti na sigurno , prije dolaska transportera, nismo znali, pa nam je to stvaralo dodatnu zabrinutost.

Uloguj se da bi vidio ostatak sadržaja.Molimo . Nisi član? Pridruži Se

You may also like...

Komentariši

This site uses Akismet to reduce spam. Learn how your comment data is processed.